Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3842/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ZB, izvjestiteljice i članice, HB, članice, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva, POMGRAD d.d. za inženjering, u stečaju, /OIB: 02852298266/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Natalija Mladineo, stečajna upraviteljica i Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice VB /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4995/2019 od 4. srpnja 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4995/2019 od 4. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštene ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu tuženice kao ovrhovoditeljice koji je podnesen Financijskoj agenciji 21. svibnja 2019. na temelju ovršne isprave naloga - obračuna otpremnine od 15. ožujka 2019. i za naknadu parničnog troška za zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP- a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu tuženice kao ovrhovoditeljice koji je podnesen Financijskoj agenciji 21. svibnja 2019., na temelju ovršne isprave - obračuna otpremnine od 15. ožujka 2019. iz razloga određenog odredbom članka 50. stavkom 1. točkom 7. OZ-a[2] (nedostatku procesne i stvarne legitimacije tuženice za naplatu novčanog potraživanja iz ovršne isprave) koji tužitelj temelji na navodima da tuženici prema Zakonu o radu ne pripada pravo na otpremninu je da je kod njega bila zaposlena na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, da iznosi na Obračunu isplaćene otpremnine ne odgovaraju stvarnom iznosu, da je nakon otvaranja stečaja ovrha bila zabranjena i da stečajni sudac nije donio rješenje, zaključak, niti bilo kakvo odobrenje stečajnom upravitelju za sklapanje i produljenje ugovora o radu sa tuženicom.

6. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja u bitnome proizlazi:

- da je nakon otvaranja stečaja između tužitelja i tuženice sklopljen 9. rujna 2002. Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "Voditelj knjigovodstveno-financijski poslova", a nastavno i 52 dodatka tom Ugovoru za obavljanje istih poslova (list 15. - 69.) prema kojem Ugovoru sa dodacima je za vrijeme stečaja tuženica radila kod tužitelja 16 godina 6 mjeseci i 15 dana - do 15. ožujka 2019. (podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje /list 14./);

- da su za sklopljeni Ugovor o radu sa dodacima, poslove koje obavlja, visinom plaće tuženice, bili upoznati svih osam stečajnih sudaca koji su radili na stečajnom postupku, a među kojima je stečajni sudac koji je vodio postupak u trenutku otkazivanja radnog odnosa tuženici, koji je predložio da se tuženici smanji plaća za razdoblje od 1. siječnja 2019. nadalje;

- da je radni odnos tuženice prestao na temelju tužiteljeve Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog gospodarskih razloga od 31. prosinca 2018., kojom je utvrđeno i pravo tuženice na otpremninu (za 16 godina neprekidnog radnog staža), i određeno vrijeme isplate - u roku od 30 dana od dana prestanka Ugovora o radu (list 73.),

- i da je tužitelj u ispravi o otpremnini, uručenoj tuženici 15. ožujka 2019., ukupan iznos otpremnine iskazao sa iznosom od 86.920,16 kuna - 1/3 bruto prosječne plaće od 5.432,51 kuna x 16 godina staža, koji je manji od šest tromjesečnih prosječnih bruto plaća tuženice prije prestanka radnog odnosa (97.708,06 kuna).

2 Ovršni zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)

7. Pravilima o ispunjenju pravnih poslova sadržanim u SZ-a/1996[3] i SZ-a , među kojima su i ugovori o radu, u kontinuitetu je propisano (članak 120. stavak 5. - 7. SZ- a/1996 / članak 191. stavak 5. - 7. SZ-a) da stečajni upravitelj može radi započetih poslova i otklanjanja moguće štete, na temelju odobrenja suda, sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme bez ograničenja koji su za ugovor o radu na određeno vrijeme propisanim općim propisima o radu, da plaće i ostala primanja iz radnog odnosa određuje stečajni upravitelj na temelju odobrenja stečajnoga suca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom i da plaće i ostala primanja iz radnog odnosa na koja je pravo nastalo nakon otvaranja stečajnoga postupka namiruju se kao obveze stečajne mase.

8. Nadalje, zabrana ovrhe radi ostvarenja tražbine prema stečajnoj masi iz stavka 1. članka 170. SZ-a (članak 99. stavak 1. SZ-a/1996) ne odnosi se na obveze stečajne mase iz dvostranih ugovora koje je stečajni upravitelj odlučio ispuniti (stavak 2. točka 1.), na obveze iz trajnog obveznog odnosa za vrijeme nakon proteka roka u kojem je stečajni upravitelj mogao otkazati ugovor (stavak 2. točka 2.) i obveze iz trajnog obveznog odnosa ako je stečajni upravitelj primio protučinidbu u korist stečajne mase (stavak 2. točka 3.).

9. Obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa otpremnine, sastavljen u skladu sa odredbom članka 93. stavkom 2. točkama 2. i 3. ZR-a[5] je ovršna isprava (članak 93. stavak 5. ZR-a, članka 23. točka 7. OZ-a) na temelju koje je ovrhovoditelj (radnik) ovlašten izravno zatražiti od Agencije provedbu naplate tražbine, u kojem slučaju Agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje joj je dostavio sud (članak 209. stavak 1. OZ-a).

10. Okolnosti konkretnog slučaja, u skladu sa navedenim pravilima, osnova su za zaključak, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da tuženici u subjektivno – materijalno smislu pripada pravo na neisplaćenu i dospjelu otpremninu u iznosu od 86.920,16 kuna od tužitelja, da se taj iznos namiruje kao obveza stečajne mase s obzirom da je ta tražbina tuženice nastala nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem i vezana je uz troškove postupka (tuženica nije stečajni vjerovnik, nego je vjerovnik stečajne mase na kojeg se ne odnosi zabrana ovrhe) i da je Obračun neisplaćene otpremnine od 15. ožujka 2019. ovršna isprava na temelju koje je tuženica ovlaštena zahtijevati izravnu naplatu putem Agencije na teret sredstava tužitelja.

11. Žalbeni navodi tužitelja nemaju značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

3 Stečajni zakon (Narodne novine, broj: 44/1996., 29/1999., 129/2000., 123/2003., 82/2006., 116/2010., 25/2012., 133/2012., u daljnjem tekstu: SZ-a/1996)

4 Stečajni zakon (Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., u daljnjem tekstu: SZ-a)

5 Zakon o radu (Narodne novine, broj. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 155/2022., 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR-a)

11.1. Naime, suprotno žalbenim navodima za odluku pod stavkom I. izreke pod točkama 9. - 13. obrazloženja prvostupanjske presude dani su dostatni i jasni razlozi.

11.2. To što nije postojao i pisani akt stečajnog suca o odobravanju sklapanja Ugovora o radu sa tuženicom nakon otvaranja stečajnog postupka i njezinog neprekinutog rada kroz 16 godina na poslovima radnog mjesta za koji je Ugovor sa dodacima i sklapan nije od utjecaja na stečena subjektivna prava tuženice u materijalnom smislu, priznata između ostalog i egzistentnom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu iz 2019. godine.

11.3. Iznos iz isprave / obračunu o neisplaćenoj otpremnini, uručen tuženici 15. ožujka 2019. određen je na temelju obračuna isplaćenih plaća tuženici tri mjeseca prije poslovno uvjetovanog otkaza (prosinac 2018., siječanj i veljača 2019.), odnosno 1/3 tromjesečnog prosjeka - 5.432,51 kuna, koji pomnožen sa 16 godina staža daje iznos od 86.920,16 kuna, a koji iznos je manji od šest tromjesečnih prosječnih bruto plaća tuženice prije prestanka radnog odnosa (97.708,06 kuna).

11.4. U parnici poslovni broj Pr-7259/2021 (Gž R-407/2024) predmet spora koje je zahtjev za isplatu razlike u plaćama od srpnja 2014. do travnja 2019. i otpremnini pod uvjetom produžene primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na tužitelja (u toj parnici tuženika) zauzet je stav da nisu bili ispunjeni uvjeti za produženu primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i da zbog toga tuženici (u toj parnici tužiteljici) ne pripada tražena razlika u plaćama i otpremnini, a ne kako tužitelj navodi da je u toj parnici pravomoćno presuđeno da su ugovori o radu sklapani sa tuženicom nezakoniti zato što nisu imali odobrenje stečajnog suca.

11.5. U konačnici i u toj parnici je utvrđeno da je tuženica nakon otvaranja stečaja bila zaposlena na poslovima radnog mjesta Voditelja knjigovodstveno – financijskim poslova, da joj je isplaćivana ugovorena bruto plaća u iznosu od 8.100,00 kuna, bez da je usklađivana sa kasnije sklapanim Kolektivnim ugovorima za graditeljstvo i da to što nije postojalo pisano odobrenje stečajnih sudaca na sklapanje Ugovora sa dodacima (uz činjenicu da su svi realizirani uz znanje stečajnih sudaca po svim elementima, što između ostalog proizlazi i iz nespornog prijedloga stečajnog suca da se tuženici od 1. siječnja 2019. smanji plaća) nema za posljedicu ništetnost sklopljenog Ugovora o radu sa dodacima.

12. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštene ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu tuženice kao ovrhovoditeljice koji je podnesen Financijskoj agenciji 21. svibnja 2019. na temelju ovršne isprave naloga - obračuna otpremnine od 15. ožujka 2019. i za tu odluku iz izreke dao razloge koji se žalbenim navodima tužitelja ne dovode u dvojbu.

13. Kako tužitelj nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, te kao drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima prvostupanjskog postupka po zahtjevu tužitelja ostaje neizmijenjena.

14. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4995/2019 od 4. srpnja 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP- a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović