Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-720/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-469/2025-12 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-469/2025-12 od 16. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-469/2025-12 od 16. siječnja 2026. u toč. I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
"l. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 6. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 02.10.2008. između tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, a koji je pravni slijednik Slavonska banka d.d, a koja glasi:
"Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,99 %, jednokratno, unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje platiti i sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih pristojbi, kao i druge eventualno nastale troškove."
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, a koji je pravni slijednik Slavonska banka d.d., da tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 290,53 EUR odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 13. listopada 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se vrijednost predmetnog spora u iznosu od 290,53 eura.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da naknadi tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 265,20 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj FC sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 265,20 eura do iznosa od 1.066,36 eura, kao neosnovanim."
2. Protiv te presuda i dijela rješenje pod toč. I. i II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetan čl. 6. ugovora o kreditu od 2. listopada 2008. zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika (Slavonska banka), a koji glasi: „korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,99% jednokratno unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje platiti sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u upisnik sudskih i javnobilježničkih pristojbi, kao i sve druge eventualno nastale troškove“ te zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 290,53 eur.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka i iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju ističe žalitelj, jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika zaključili ugovor o kreditu 2. listopada 2008., kojim je banka odobrila tužitelju nenamjenski kredit u iznosu od 110.000,00 kn, te je u čl. 6. ugovora ugovoreno, da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,99%, jednokratno, unaprijed, te da se ujedno obvezuje platiti sve troškove u svezi javnobilježničkih i sudskih pristojbi, kao i druge eventualno nastale troškove; da je tuženik od tužitelja naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.189,00 kn, 13. listopada 2008. godine; da tužitelj ima svojstvo potrošača i da se nije pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi.
8. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom odredbu čl. 6. ugovora o kreditu od 2. listopada 2008. te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 290,53 eur.
9. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
10. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
11. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
12. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
13. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO.
14. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
15. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.
16. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen, a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
17. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a na žalbene navode kojima tuženik ističe da u izreci prvostupanjski sud nije odbio njegov zahtjev za trošak, valja reći da u tom smislu tuženik nije predložio donošenje dopunske odluke. Isto tako na žalbene navode treba dodati da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku - odvjetniku za pristup ročištu za objavu presude 16. siječnja 2026., jer je taj trošak bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
18. Također treba reći da je prvostupanjski sud valjano postupio kada je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 290,53 eur, (točka I. prvostupanjskog rješenja), te kada je ocijenio da tuženik osnovano prigovara visini predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP), te odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (čl. 380. st. 2. ZPP).
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Iris Gović Penić
