Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-273/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Bojan Bogdan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1991/2021 od 25. srpnja 2025., dana 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja HG iz [adresa], preinačava se dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1991/2021 od 25. srpnja 2025. i rješava:
Nalaže tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju HG iz [adresa] naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura i da mu naknadi trošak žalbe od 03. travnja 2024. u iznosu od 31,25 eura u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju HG iz [adresa] naknadi trošak predmetne žalbe u iznosu od 31,25 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška dopunskog knjigovodstvenog-financijskog vještačenja u iznosu od 333,81 euro i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv dopunskog rješenja poslovni broj P-1991/2021 od 12. ožujka 2024. u iznosu od 62,00 eura.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja smatra da je izrada dopune nalaza i mišljenja isključivo nastala kao krivnja tužitelja, odnosno zablude u koju su sud i vještak dovedeni postupanjem tužitelja, koji nije odmah tražio da se posebno iskaže iznos preplate po osnovi ništetne odredbe o valuti obveze, zbog čega odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka nastalog mu plaćanjem predujma za izradu dopune nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Odnosno, sud u bitnom ponavlja razloge rješenja koje je prethodno donio i koje je ukinuto rješenjem ovoga suda, poslovni broj Gž-3548/24-2 od 13. svibnja 2025.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Nadalje valja reći da je tužbenim zahtjevom bilo zatraženo da se odluči o zahtjevu za utvrđenje ništetnima ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze (tužba i podnesak tužitelja od 08. veljače 2022.).
6.1. Međutim, zahtjev za isplatu, kako je bio postavljen u tužbi, nije mijenjan podneskom od 08. veljače 2022., iako se tim podneskom proširuje tužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnom odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Iz toga, a i iz samog sadržaja tog podneska, stoga jasno proizlazi da tijekom postupka nije zahtijevano donošenje odluke o zahtjevu za isplatu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu nije bilo zapreke u ovom dijelu podnijeti samo zahtjev na utvrđenje.
7. Valja dalje reći da, iz rješenja koje je donio suda u vezi prijedloga z provođenje vještačenja (rješenje na ročišnom zapisniku od 22. travanja 2022., list 70 spisa i poziv suda vještaku od 29. travnja 2022., list 73 spisa), ne proizlazi jasan zadatak vještaku što treba izračunati, pa vještak, očito samostalno tumačeći zadatak suda, daje izračun ukupnog iznosa koji tužitelju pripada po osnovi pretplata učinjenih na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze.
8. U takvoj situaciji, jer iz tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi da se cijelo vrijeme zahtjev za isplatu odnosi na preplate po osnovi ništetne odredbe o valuti obveze, pravilno je tužitelj predložio donošenje dopunskog nalaza i mišljenja radi izračuna koliko mu pripada samo po osnovi po kojoj se zahtjeva isplata, te tužitelj ima pravo na naknadu tog troška, jer, suprotno ponovljenom stavu suda prvog stupnja, nema njegove krivnje u uzrokovanju istog.
9. Slijedom navedenog ovaj sud ostaje kod shvaćanja iznesenog i u ranijem ukidnom rješenju, poslovni broj Gž-3548/24-2 od 13. svibnja 2025., da se radilo o trošku koji je bio potreban i koji je tužitelju stoga trebalo priznati u punom iznosu, jer se radi o materijalnom trošku (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a).
10. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
11. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe i žalbe protiv ranije ukinutog dopunskog rješenja (za svaku žalbu tužitelju je priznat trošak u iznosu od 12,5 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi 31,25 eura po žalbi) temelji se na čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s Tbr. 10/4. i 7/1. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 138/23., 107/25.). Trošak žalbom zatraženih pristojbi tužitelju nije priznat jer nema dokaza da je taj trošak tužitelj imao (nema dokaza o plaćanju pristojbi).
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Sudac:
Jadranka Matić