Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3512/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranka Matić, članice vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 5258873833, kojeg zastupaju punomoćnik EE i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-135/2023-34 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-135/2023-34 od 29. svibnja 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu, broj 12080/08, sklopljenog između stranka 12. veljače 2008. u dijelu koji glasi: „s tim da je kamatna stopa promjenjiva“ te „može se povećati ili smanjivati aktom Kreditora“ i čl. 9. st. 2. koji glasi „Redovna kamatna stopa je promjenjiva; utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom Kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja/ korištenja kredita.“ (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 1.082,80 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je pobliže održeno izrekom te presude (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.956,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da mu shodno tome prizna i troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbe čl. 5. st. . st. 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između stranka 12. veljače 2008., u dijelu koji glasi: „s tim da je kamatna stopa promjenjiva“ te „može se povećati ili smanjivati aktom Kreditora“ i čl. 9. st. 2. koji glasi „Redovna kamatna stopa je promjenjiva; utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom Kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja/ korištenja kredita.“ i u vezi s tim zahtjev za isplatu iznosa koji su više plaćeni s obzirom na te ništetne odredbe s pripadajućim zateznim kamatama, a tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka, također s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor, sadržaj spornih ugovornih odredbi, kao niti činjenica u kojem je iznosu tužitelj podmirio svoju obvezu sukladno spornim odredbama. Sporna je zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu kojim je sud utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, zbog čega je prihvaćen i zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te je sporan zaključak o neosnovanosti prigovora zastare i tijeku zateznih kamata, a tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

6. Sud prvoga stupnja ništetnima je utvrdio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu kojima se promjena iste veže uz jednostranu Odluku kreditora o visini kamatne stope, uz, u bitnom, obrazloženje da se radi o odredbama koje su unaprijed sastavljene, da se o tim odredbama s tužiteljem kao potrošačem nije pregovaralo, niti mu je na transparentan način objašnjen način na koji će se mijenjati kamatna stopa, već je to bilo prepušteno isključivoj volji i odluci tuženika, što sve da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, što sporne odredbe u izreci određenom dijelu čini ništetnima.

6.1. Takvu odluku sud prvoga stupnja temelji na čl. 3. točka 1., čl. 96., čl. 98., čl. 99. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 79/07., dalje: ZZP), čl. 46. st. 2. i čl. 50. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj . 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01, dalje: ZOO/)1), odnosno čl. 4., čl. 10. st. 2., čl. 247., čl. 269. st. 2., čl. 272. i čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. boj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO/05.).

7. Zbog rečenog sud je osnovanim ocijenio i zahtjev za isplatu zbog preplate ugovorne obveze nastale kao posljedica ugovaranja ovakvih ugovornih odredbi i to pozivom na čl. 323. st. 1, čl. 1111. st. 1. te čl. 1115. u vezi s čl. 29. ZOO-a, utvrdivši visinu preplate po osnovi nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju ocjene nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

8. Neosnovanim je sud ocijenio i prigovor zastare zahtjeva za isplatu pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO-a i shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.

9. Ispitujući tu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 3654. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe tuženika, a nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

10. Neosnovano žalitelj u žalbi ustraje i na prigovoru zastare. U ovom postupku primjenjuje se zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a zastara počinje teći nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenje ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10.1. Kako su predmetne ugovorne odredbe djelomično ništetnima utvrđene tek u ovom postupku (radi se o kreditu s valutom obveze vezanom uz EUR), i to pravomoćno donošenjem ove drugostupanjske odluke, to u trenutku podnošenja tužbe zastarni rok za zahtjev za isplatu još nije ni počeo teći, slijedom čega je prigovor zastare neosnovan iz ovog razloga.

12. Nadalje, sporne odredbe o promjeni kamatne stope su ugovorne odredbe ovisne isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena i bez davanja drugoj ugovornoj strni uopće mogućnosti da o ovome pregovara. Time te odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dovode do toga da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a da tužitelj kao dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti, a niti može sagledati opseg preuzete obveze. Razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču iz ugovornih odredbi sadržaja kakve su predmetne, niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva.

13. Spornim ugovornim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik nije udovoljio zahtjevima transparentnosti, jer obveza transparentnosti se ne može ograničiti isključivo na razumljivost odredbi na formalnoj i jezičnoj razini. Naprotiv, prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi najodlučnije je postupanje kreditora, dakle konkretno tuženika kao pružatelja usluga, koje je moralo biti takovo da je tužitelju kao potrošaču moralo biti jasno i razumljivo što za njega nosi sklapanje određenog potrošačkog ugovora, što nije tako u konkretnom slučaju, sve uzevši u obzir formulacije ugovornih odredbi i način na koji je uopće kredit odobren.

14. Kako tuženik, na kojem je bio teret dokaza, za suprotno nije dao uvjerljive dokaze, to je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava, na odredbe kojeg je uvodno ukazano, pravilno utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za posljedicu imaju ništetnost istih.

14.1. Pri tome je točno da su zaključci do kojih je sud došao u odnosu na konkretni slučaj istovjetni zaključcima iznesenim o ovom pitanju u presudi donesenoj povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača, iako se u ovom predmetu radi o kreditu kojim je vraćanje pozajmljenog iznosa vezano uz valutu EUR-o. Međutim, to ne dovodi u pitanje zakonitost predmetne odluke, jer su ta shvaćanja, s obzirom na činjenične okolnosti konkretnog slučaja primjenjiva i u odnosu na sporne ugovorne odredbe.

15. Na navode žalitelja kako prihvaćeni tužbeni zahtjev ide za time da su ugovorne strane imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, pa da je pobijana presuda protivna njihovoj volji i odredbama ZOO-a, valja odgovoriti da okolnost što tuženik (banka) nije imao namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, nije od utjecaja na rješenje spora. Upravo je tuženik taj koji je u ugovor unio ništetnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope, čime je sam sebe doveo u situaciju da se na odnos primjenjuje početna kamatna stopa kao jedina jasno ugovorena. Stoga restitucija, u situacijama kakva je predmetna, za cilj ima vratiti potrošača u položaj u kojem bi bio da ništetne odredbe nikada nije ni bilo, a kako je varijabilna odredba ništetna, jedina preostala valjana stopa u ugovoru je ona početno ugovorena stopa. Ona se tada tretira kao kamatna stopa primjenjiva za cijelo razdoblje trajanja ugovora, sve do ugovaranja valjane promjenjive stope ili konverzije i to jer u konkretnom slučaju, zbog postupanja tuženika, načelo transparentnosti ugovorne odredbe ima jaču snagu od namjere/ volje tuženika ili stranaka.

16. Dalje žalitelju valja odgovoriti da ugovaranje valute obveze, vezano uz bilo koju valutu, ne utječe na činjenicu da nije pošteno ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se promjena prepušta samo jednoj i, k tome, jačoj strani, bez ikakve mogućnosti druge, slabije ugovorne strane, da na isto na bilo koji način utječe. Tuženik ne razumije da valutna klauzula i odredba o kamatnoj stopi ne dijele nužno istu sudbinu te da ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi može bitu utvrđena ništetnom čak i ako bi odredba vezana uz valutnu klauzulu bila poštena i neovisno od ugovorene valute obveze. Slijedom toga okolnost da je predmetni ugovor sklopljen s valutnom klauzulom u EUR nije od utjecaja na zakonitost predmetne odluke.

17. Neosnovano navodima žalbe žalitelj ukazuje da iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi zbog čega bi on bio nesavjestan. Tuženik je svjesno sastavio ugovor s odredbom koja mu daje apsolutno pravo utjecati na visinu odredbe o kamatnoj stopi, čime je potrošač stavljen u podređen položaj, bez ikakve mogućnosti utjecaja na odluku koju će tuženik donijeti. Takvo postupanje tuženika treba tumačiti kao postupanje suprotno dobroj vjeri. Tuženiku kao kreditoru moralo je biti poznato da je odredba kojom on sam donosi odluku o promjeni kamate protivna zakonu jer čini predmet obveze neodredivim. Stoga, ako banka, kao pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem financijskih usluga, unosi u ugovor odredbu za koju bi morala znati da je ništetna, tada se istu treba smatrati nesavjesnim stjecateljem i to je razlog zbog čega i zateznu kamatu mora platiti na način kako je to sud pobijanom odlukom odredio.

18. Nadalje, subjektivni dojam žalitelja vezan uz ocjenu provedenih dokaza, pri čemu svoju dužnost tereta dokazivanja tuženik nije iskoristio, nije relevantan jer je neobjektivan i pristran, pa ni tim navodima žalbe nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane odluke. Odnosno, sud prvog stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

19. Zaključno žalitelju valja odgovoriti da je sud ozbiljno razmotrio okolnosti konkretnog slučaja i da je donio jasnu i obrazloženu presudu te se neosnovano navodima žalbe ukazuje na povredu konvencijski i ustavnih prava tuženika, u smislu povrede prava na pravično suđenje.

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 2. ZPP-a.

22. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević