Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2650/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, protiv 1. tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Slaven Karabn, odvjetnik iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-287/2021-32 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika ĆI iz [adresa] i 2. tuženice AI iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-287/2021-32 od 31. listopada 2024. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženih za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. i 2. tuženicima da plate tužitelju 7.963,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2017. do isplate (točka I. izreke), naloženo je 2. tuženici da tužitelju plati 10.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2017. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženicima da da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.826,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se tuženici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtijevaju naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da su stranke 31. kolovoza 2013. sklopile Ugovor o ustupu (prijenosu) potraživanja kojim su tuženici tužitelju ustupili potraživanje iz nepravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-363/13-8 od 10. lipnja 2013. (sada P-1063/15), prema ČI iz [adresa],

- da se radilo o naplatnom ustupu, jer je tužitelj tuženicima za ustup isplatio 10.000,00 kn i predao im u vlasništvo i posjed osobni automobil marke Mercedes (čl. 2. navedenog Ugovora),

- da je tim ugovorom ugovorena obveza tuženih solidarno platiti tužitelju 60.000,00 kn u slučaju da tužitelj iz bilo kojih razloga nije u mogućnosti naplatiti ustupljenu mu tražbinu (čl. 3. navedenog Ugovora),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 1063/15-29 od 15. srpnja 206. (ranije oznake P-363/13) tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženih), kojim se zahtjeva isplata iznosa od 127.929,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka (ujedno ustupljena tražbina) odbijen kao neosnovan,

- slijedom čega tužitelj tražbinu nije mogao naplati od dužnice ČI.

4.1. Na temelju tih činjenica i pozivom na čl. 43. st. 1., čl. 86. i čl. 87. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) sud prvoga stupnja, imajući ugovorenu solidarnu odgovornost tuženih za slučaj da tužitelj ne uspije naplatiti ustupljenu tražbinu, u iznosu od 60.000,00 kn (sada utuženih 7.7.963,37 eura), što je i ostvareno donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1063/15-29 od 15. srpnja 206., prihvaća tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke.

5. Nadalje, u žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužitelj s 2. tuženicom sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. veljače 2014. i da je tuženici isplatio kupovnu cijenu d 10.000,00 eura (čl. 1.),

- time da se tuženica obvezala tužitelju kao kupcu vratiti taj iznos u koliko se utvrdi da tuženici ta nekretnina ne pripada na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s ČI (čl. 3.),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 661/14-21 od 03. rujna 2014, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-567/16 od 06. prosinca 2016., raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ovdje 2. tuženice kao davateljice uzdržavanja i ČI kao primateljice uzdržavanja i

- da, unatoč tome, tuženica u roku od 3 mjeseca od pravomoćnog okončanja tog postupka, kako je ugovoreno, nije vratila navedeni iznos kupoprodajne cijene ovdje tužitelju.

6. Na temelju tih činjenica i pozivom na čl. 268. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZOO-a sud prihvaća zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke pobijane presude. Obrazlaže da je raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju ostvaren ugovoreni razlog za vraćanje kupoprodajne cijene, kao i da je zahtjev za isplatu u ovom dijelu postavljen unutar zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a (presuda je postala pravomoćna 26. srpnja 2017., obveza je dospjela 3 mjeseca nakon toga, a tužba je podnesena 23. lipnja 2021.).

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

8. Suprotno navodima žalbe, u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, a neosnovano je i isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 3. tog Zakona.

9. Žalitelju stoga valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu štete, već o zahtjevu za isplatu dospjele obveze pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a te da je tužba podnesena unutar tog roka zastare.

10. Nadalje, točno je da, sukladno čl. 86. ZOO-a, ustupitelj, kad je tražbina ustupljena naplatnim ugovorom, odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja. U tom smislu, tijekom postupka, nije bilo sporno da je u trenutku ustupanja tražbina postojala jer je bila utvrđena nepravomoćnom presudom.

10.1. Međutim, ta odredba ne isključuje odgovornost ustupitelja za naplativost te tražbine, ako je tako ugovoreno i to do visine onoga što je primio od primatelja, kao i da odgovara za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika (čl. 87, ZOO-a). Kada je tako ugovoreno onda se time jamči za naplativost (bonitet) tražbine, ali u slučaju da se novi vjerovnik ne može naplatiti onda ustupitelj odgovara samo do visine onoga što je primio od primatelja (cesionara), uz pripadajuće kamate i troškove.

11. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da se radilo o naplatnom ustupu (jer je tužitelj tuženicima isplatio 10.000,00 kn i predao im u vlasništvo i posjed osobni automobil marke Mercedes), da naplata prenesene tražbine nije moguća (točka 4. ovog obrazloženja) i da su upravo za slučaj takve situacije tuženici solidarno pristali platiti tužitelju sada utuženi iznos (u vrijeme ugovaranja 60.000,00 kn), to u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženih platiti tužitelju iznos za koji su jamčili predmetnim ugovorom. Pri tom je ovaj sud stava da ugovoreni iznos odgovara vrijednosti koju je u novcu i u stvarima tužitelj dao tuženicima prilikom ustupa, a suprotno tuženici nisu dokazali i to je sud prvog stupnja pravilno i obrazložio.

12. Valja odgovoriti i da sud, kada se poziva na čl. 368. ZOO-a, ne govori o raskidu i posljedicama raskida Ugovora o ustupu (prijenosu) potraživanja, već pozivom na tu odredbu odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatu o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke pobijane presude, u odnosu na drugi pravni posao.

13. Žalbenim navodima u odnosu na odlučeno točkom II. izreke pobijane presude žaliteljica ukazuje da je sud utvrdio da joj je tuženik na temelju Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. veljače 2014. platio 10.000,00 kn, a da joj je unatoč tome naložio da tužitelju plati 10.000,00 eura.

14. Ti navodi žalbe nisu točni, jer iz obrazloženja pobijane presude, u odnosu na ovaj pravni posao, proizlazi pravilno utvrđenje da je po osnovi ovog pravnog posla tužitelj tuženici platio 10.000,00 eura (točke 7.3. i 7.4. pobijane odluke), dok se iznos od 10.000,00 kn, koji se spominje u obrazloženju, odnosi na Ugovor o ustupu (prijenosu) potraživanja.

15. S obzirom na navedeno te da činjenice od kojih je sud pošao donoseći odluku o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva (točka 5. ovog obrazloženja) nisu osporene žalbom, to je ovaj sud stava da je sud prvoga stupnja zakonito odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev i u ovom dijelu i to sukladno čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 268. ZOO-a.

16. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako po osnovi tako i po visini i kao takva je i potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

18. Trošak žalbe žaliteljima nije priznat jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević