Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-57/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv prvotuženice ČJR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženika NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3347/2019-25 od 14. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3347/2019-25 od 14. studenog 2022. u stavku II. izreke.

II. Odbija se žalba I. i II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3347/2019-25 od 14. studenog 2022. u stavku I. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 3347/2019-25 od 14. studenog 2022. u stavku III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 5.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 14. studenog 2022.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravog lijeka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da tužitelj ČJ iz [adresa]. d, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora o darovanju zaključenog sa prednikom tuženika, ĆJ, od 12. ožujka 2014. ima valjani pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva na suvlasničkom dijelu koji se vodi na imenu tuženika, odnosno na 2/6 dijela prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 1 i dvor, u [adresa], ukupne površine 790 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve za k. o. [katastarska općina].

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (točkama II/ i III/), a koji glasi:

„II./ Tuženici NJR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NJ, iz [adresa]:, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao knjižni vlasnici svaki u 1/6 dijela prava vlasništva, dužni su trpjeti da se temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, tužitelj upiše kao vlasnik na njihovom suvlasničkom udjelu na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

III./ Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak.“

III/ Nalaže se tužitelju ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da prvotuženici ČJR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženiku NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kuna / 729,98 Eura1 (slovima: pet tisuća pet stotina kuna / sedam stotina dvadeset devet eura i devedeset osam centi) sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 1.450,00 kuna.“

2. Protiv dijela presude u stavku II. i III. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Protiv dijela presude u stavku I. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razlog propisanih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da temeljem Ugovora ugovora o darovanju od 12. ožujka 2014. zaključenog sa pravnim prednikom I. i II. tuženika ima valjani pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva na suvlasničkom dijelu koji se vodi na imenu tuženika odnosno na 2/6 dijela prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 1 i dvor, u [adresa], ukupne površine 790 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve za k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev da su tuženici kao upisani zk. vlasnici svaki u 1/6 dijela prava vlasništva dužni trpjeti da se tužitelj na temelju presude upiše kao vlasnik na njihovom suvlasničkom udjelu na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

9. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva i odluka o troškovima postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba ukazuju tužitelj i tuženici.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka su osnovani

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da iz Ugovora o darovanju nekretnina od 12. ožujka 2014. koji

je ovjeren po javnoj bilježnici Seniji Škrinjar Kos iz Zagreba proizlazi da je pokojni otac tuženika ĆJ kao darovatelj darovao tužitelju kao daroprimatelju svoj suvlasnički udio 1/3 dijela predmetne nekretnine, a tužitelj je isti primio na dar;

- da prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-4579/19-8, UPP/OS-58/19-8, od 26. kolovoza 2019. ostavinsku imovinu iza pok. ĆJ između ostaloga čine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1 i dvor, u [adresa], ukupne površine 790 m2, suvlasništvo ostavitelja u 1/3 dijela, dakle predmetna nekretnina;

- da su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni I. tuženik u ½ dijela i drugotuženik u ½ dijela i da je nalaženo ZK odjelu Općinskog suda u Osijeku izvršiti prijenos prava suvlasništva na ime nasljednik;

- da su tuženici pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini stekli na temelju nasljeđivanja iza svog pok. oca ĆJ;

- da su tuženici upisani kao suvlasnici u zemljišnu knjigu;

- da je izveden dokaz saslušanjem stranaka;

- da su tuženici postupali u dobroj vjeri;

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da predmetnim Ugovorom o darovanju nekretnine tužitelj nije stekao pravo suvlasništva koje se stječe upisom u zemljišne knjige već je stekao pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine, a kako tužitelj nije upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik temeljem navedenog Ugovora time da su tuženici suvlasništvo predmetne nekretnine stekli kao nasljednici na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. oca i da su između ostalog postupali savjesno te da tužbeni zahtjev nije postavljen na izdavanje tabularne isprave, to isti nisu dužni trpjeti upis u zemljišne knjige te na temelju čl. 119. st. 1. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 i 94/17- dalje u tekstu: ZV) odlučio na navedeni način.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravni temelj, dok u odnosu na trpljenje upisa isti nije osnovan iz razloga kako će to nastavno biti obrazloženo.

17. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja i tuženika su bez pravnog uporišta.

18. Kraj činjenice da je tužitelj sa pravnim prednikom I. i II. tuženika sklopio Ugovor o darovanju 12. ožujka 2014. kojim mu je pok. otac tuženika darovao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine time da Ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama i tužitelj nije upisao svoj suvlasnički dio, a koji suvlasnički dio tuženici su stekli prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti svog oca, to je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da tužitelj ima valjani pravni temelje za stjecanje prava suvlasništva kako to proizlazi iz izreke pobijane odluke.

19. Nadalje, kako pitanje pravnog interesa tuženici nisu isticali tijekom prvostupanjskog postupka, to ovaj sud više nije ovlašten ispitivati postojanje pravnog interesa.

20. U odnosu na žalbene navode tužitelja ukazuje se na pravno relevantne odredbe.

21. Prema čl. 119. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

22. Nadalje, čl. 120. stavka 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

23. Jednako tako, iz sadržaja predmetnog Ugovora o darovanju proizlazi da isti i sadrži tabularnu ispravu.

24. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj na zahtjeva izdavanje tabularne isprave od strane nasljednika već da su I. i II. tuženici dužni trpjeti upis njegovog suvlasničkog dijela temeljem predmetnog Ugovora o darovanju u zemljišnim knjigama uz brisanje tog prava sa imena tuženika.

25. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja reći da je u pravu tužitelj da po pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci od 7. ožujka 2012. godine, pod brojem U-III-353/2010 ne razlikuje se tužbeni zahtjev koji je usmjeren na obvezivanje tuženih na izdavanje tabularne isprave od tužbenog zahtjeva kojim se traži trpljenje uknjižbe, te da tužbeni zahtjev koji je usmjeren na obvezivanje tuženika na izdavanje tabularne isprave kao i zahtjev na trpljenje je obvezno pravni zahtjev i da se primjenjuje opći zastarni rok.

26. S time u vezi potrebno je reći da iz stanja spisa i žalbenih navoda proizlazi da je tuženik i istaknuo prigovor zastare navodeći da zastarni rok iznosi 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO) i da je zahtjev u zastari time da prvostupanjski sud navedeni prigovor nije razmotrio obzirom da zahtjev nije stavljen na izdavanje tabularne isprave.

27. Prema odredbi 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

28. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen 12. ožujka 2014. dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 20. prosinca 2019.

29. Stoga, obzirom na navedeno ovaj sud je utvrdio da je tužba podnijeta nakon proteka roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, pa je zahtjev tužitelja u navedenom dijelu u zastari kako to i navode tuženici te neosnovan iz navedenih razloga.

30. U odnosu na žalbene navode tužitelja u odluci o troškovima postupka ukazuje se da su stranke djelomično uspjele u jednakim dijelovima, pa sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

31. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 5.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. studenog 2022. nije osnovan.

32. Slijedom navedenog, iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja u pobijanom dijelu u stavku II i III dijelom prihvati a dijelom odbiti te žalbu tuženika u pobijanom dijelu u stavku I izreke odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 373.a ZPP- a odlučiti kao u stavku I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

33. Kako je tužitelj uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje, to zahtjev za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan pa je na temelju čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u stavku IV. izreke ove odluke.

34. Tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak sastava žalbe pada na njegov teret pa je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku V. izreke.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej