Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-104/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv 1. tuženika Vodovod Imotske krajine d.o.o., Imotski, Blajburška 133, OIB: 41272392545, kojeg zastupa punomoćnik Sebastian Miše, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miše & Pavičić d.o.o. iz Zagreba i 2. tuženika Općine Šestanovac, Šestannovac, Dr. Franje Tuđmana 75, OIB: 71560615444, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3513/2023-12 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja BM iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3513/2023-12 od 13. studenog 2024. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjev naložiti 1. tuženiku da ukopa vodovodne cijevi u iskopani kanal, da priključi objekt tužitelja na javnu vodovodnu mrežu i da uredno vrši opskrbu objekta tužitelja vodom, kojim zahtjeva naložiti 2. tuženiku da naruči i plati izvođenje iskopa kanala za polaganje vodovodne cijevi od vodovodne mreže do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za potrebe stambenog objekta tužitelja, anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kojim traži da mu tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo je tužitelju da svakom tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenoga 2024. do isplate (točke I. i II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je, pozivom na odredbe sadržane u čl. 9., čl. 20. st. 1., čl. 358. i čl. 1125. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva od tuženih da izvrše činidbe navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude uz obrazloženje:

- da nije sporno da su 1. tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o priključenju i opskrbi vode od 29. srpnja 2020. i da se istim 1. tuženik obvezao izvršiti priključenje objekta tužitelja na javnu vodovodnu mrežu i vršiti opskrbu vodom, a da se tužitelj obvezao podmiriti za to cijenu u iznosu od 2.687,50 kn, kao stvarne troškove izvođenja priključka vode na javnu vodovodnu mrežu (čl. 3.) te ishoditi dozvolu za prekopavanje javno-prometnih površina i ishoditi suglasnost vlasnika nekretnina preko kojih prolazi spojni vod (čl. 6. i 7.),

- da je tužitelj od ugovorom preuzetih obveza izvršio samo plaćanje cijene priključenja, ali ne i ostale ugovorom preuzete obveze, koje su bile preduvjet da bi 1. tuženik mogao izvršiti svoju obvezu,

- pa da stoga u trenutku podnošenja tužbe nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika jer on svoju obvezu zbog propusta tužitelja da prethodno izvrši svoju obvezu u cijelosti ne može ispuniti,

- dok u odnosu na 2. tuženika navodi da nije sporno da je 2. tuženik za ostale mještane [adresa] financirao troškove razvoda vodovodne mreže, odnosno iskopa i zatrpavanja vodovodnih cijevi, ali da tužitelj nije dokazao da je 2. tuženik ugovorom takvu obvezu preuzeo i u odnosu na njega ili da je takva obveza 2. tuženika nastala na neki drugi način koji bi tužitelju davao pravo za traženje sudske zaštite kakvu traži u ovom postupku.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

6. Također je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. I po shvaćanju ovoga suda za utvrđenje odlučnih činjenica u konkretnom je slučaju bilo dostatno ocijeniti dokaze koji se nalaze u spisu i nije bilo potrebe provođenju bilo kakvih drugih dokaza (očevica, saslušanja svjedoka), što je sud pravilno i naveo pod točkom 4.1. obrazloženja pobijane odluke.

8. Stoga, u odnosu na zahtjev usmjeren prema 1. tuženiku, valja reći da tužitelj činjeničnim navodima tužbe ne tvrdi da je ispunio svoje obveze preuzete čl. 6. i čl. 7. Ugovora o priključenju i opskrbi vode, kao preduvjet da tuženik može izvršiti svoju obvezu preuzeti tim Ugovorom, a niti osporava utvrđenje suda prvog stupnja u dijelu kojim utvrđuje da tužitelji nije dokazao da je postupio u skladu s tim odredbama.

8.1. Činjenični navodi tužbe, a i žalbe, koncentriraju se na isticanje onoga što je 2. tuženik po mišljenju tužitelja bio dužan napraviti kako bi njegova nekretnina bila priključena na vodovod i što je 2. tuženik napravio u korist ostalih mještana, a ne na neispunjenje ugovorne obveze 1. tuženika.

9. Slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz valjane razloge, pravilnom primjeno prava, zakonito odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika. Ovo jer, prije no što tužitelj ispuni sve svoje ugovorom preuzete obveze, 1. tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze niti se može govoriti da istu nije ispunio te u takvoj situaciji tužitelj u odnosu na ovog tuženika ne može uspjeti sa zahtjevom kakav je postavio.

10. Nadalje, činjenica da je 2. tuženik (kako navodi u odgovoru na tužbu, a tužitelj ne osporava, nakon što su mještani zaseoka [adresa] u [adresa] potpisali ugovore s 1. tuženikom i nakon što su izvršili svoje ugovorne obveze, ali prije no što je takav ugovor potpisao tužitelj s 1. tuženikom) od tvrtke Katić C.A.T. naručio izvođenje radova na vodovodnoj mreži, što se odnosilo na postavljanje vodovodnih cijevi i iskope na točno određenoj trasi (prilog uz odgovor na tužbu), ne ukazuje sama po sebi na postojanje bilo kakve obveze ovog tuženika da naruči i plati izvođenje takvih radova posebno i u odnosu na tužitelja i to upravo na način kako je tužitelj „zamislio“ da ti radovi trebaju biti izvedeni, što je opisao u petitu tužbe.

10.1. Odluka 2. tuženika kojom će trasom i kojim dijelom naručiti razvod vodovodne mreže na koju će se dalje vršiti priključivanje pojedinih korisnika, a na temelju zahtjeva koje su mu podnijele treće osobe koje su prethodno s 1. tuženikom sklopile ugovor kakav je sklopio tužitelj i koje su ispunile svoje ugovorne obveze, te odluka o tome hoće li te radove izvesti o svom trošku ili uz sudjelovanje trećih osoba u troškovima takvih radova, u isključivoj je nadležnosti 2. tuženika.

10.2. Sud u takvoj situaciji ne može presudom 2. tuženiku nalagati da postupi na isti takav način i u odnosu na tužitelja, kada tužitelj uopće ne tvrdi da se obratio ovom tuženiku sa zahtjevom da i u odnosu na njega naruči i izvede radove koji su u ostvarenju prava tužitelja na priključak na vodu u nadležnosti ovog tuženika i kada ne tvrdi da se 2. tuženik na isto na bilo koji način prema tužitelju obvezao ili da je na to obvezan na temelju nekog propisa.

11. Pri tome pozivanje tužitelja u žalbi na Odluku Općinskog vijeća, Klasa: 021-01/19- 01/01, Ur.broj: 2155/03-19-01-06 od 25. siječnja 2019., za koju tužitelj tvrdi da ju je dobio u posjed nakon zaključenja glavne rasprave, ne predstavlja samo iznošenje novog dokaza, već i iznošenje nove činjenične tvrdnje koju nije moguće provjeriti. Ovo jer tužitelj, iako tvrdi da Odluku ima u posjedu, istu ne prilaže čak ni uz žalbu, kako bi se uopće moglo provjeriti što iz nje proizlazi. Stoga na navode u vezi te Odluke ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno se očitovati (čl. 352. st. 1. ZPP-a), niti smatra da je isto od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

12. Zbog navedenog ovaj sud zakonitom smatra i odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjev u odnosu na 2. tuženika te je stoga odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima potvrđena je na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 380. točka 2. ZPP- a.

14. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević