-
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-904/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Kožić, odvjetnik u Ivancu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-300/2023-39 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja LA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-300/2023-39 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
II Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-300/2023-39 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke kojim je tuženik Zagrebačka banka d.d. odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 3.500,00 eura.
III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-300/2023- 39 od 29. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke kojim je naloženo tužitelju LA naknaditi tuženiku Zagrebačka banka d.d. troškove parnice u svoti od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. pa do isplate te sudi:
Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naložiti tuženiku isplatiti mu 11.726,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate dok je pod točkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka a pod točkom III izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u svoti od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. pa do isplate te je odbijen preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u svoti od 3.500,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i II izreke te pod točkom III izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u svoti od 1.000,00 eura, žali se tužitelj zbog "svih zakonom propisanih razloga" a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.
2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parnice u svoti od 3.500,00 eura zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana a žalba tuženika neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svote koju je preplatio u ispunjenju odredbi Ugovora o namjenskom kreditu kojega su nesporno sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 27. srpnja 2006. a gdje je ugovorena svota kredita od 131.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate (dalje: Ugovor o kreditu) a korisnik se obvezao kredit vratiti uz valutnu klauzulu CHF sa ugovorenom redovnom kamatom od 4,9%, promjenjivom u skladu s promjenama tržišnih uvjeta te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, zbog toga jer je preplata uslijedila sklapanjem nepoštenih a time i ništenih odredbi Ugovora o kreditu.
7. Budući da je između stranka nesporno kako su 9. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZIDZPK) kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u euro, sukladno odredbama tog Zakona (dalje: Dodatak), prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da je ostvarena svrha donošenja ZIDZPK u vidu otklanjanja neravnoteže između banaka i potrošača, nastale uslijed promjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se radilo o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri intervenciji zakonodavca na koju, se prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu primijeniti opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZIDZPK te je tako uspostavljena nova pravna osnova i to ne neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – konverzije sukladno odredbama ZIDZPK, potrošač koji je konverziju prihvatio, nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih svota i onih koje bi platili pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan puštanja kredita pa i kada se uračunaju učinci konverziji a koja razlika prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka u konkretnom slučaju postoji.
7.1. također zaključuje kako omogućavanjem potrošačima koji su prihvatili konverziju da uz to dobiju i isplatu razlike između plaćenih svota i onih koje bi ih platili pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan puštanja kredita, na što imaju pravo potrošači koji konverziju nisu prihvatili, ravnoteža legitimnih interesa potrošača i banaka ponovno bi bila narušena te bi takvi potrošači bili dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u euro, denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u euro, što bi bilo u suprotnosti s kogentnim odredbama ZIDZPK.
8. Tužitelj u parnici niti ne tvrdi da bi se nevaljanost osnovnog Ugovora o kreditu osnivala na nekom od takvih razloga, niti tvrdi da konverzija ne bi bila provedena suglasno strogim odredbama ZIDZPK.
9. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu je utvrđeno da predstavlja radnju poduzetu u ispunjenju zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim ZIDZPK te su ugovorne strane potvrdile sklapanje Ugovora o kreditu te sklapanje Dodatka u skladu sa odredbama zakona a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita te da se Dodatkom Ugovoru o kreditu mijenjaju odredbe iz Ugovora o kreditu a korisnik kredita je potpisom Dodatka potvrdio da mu je kao preduvjet Ugovoru, dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbine odnosno, izvod otvorenih stavaka po kreditu te da mu je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu Općih uvjeta kreditiranja odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i kredite uz valutnu klauzulu u euro.
9.1. Tužitelj je kao korisnik kredita potpisom Dodatka potvrdio da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je tuženik dostavio u skladu s odredbama Zakona i suglasan da se konverzije kredita provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije koji je sastavni dio Dodatka (čl. 1. i 2. Dodatka).
9.2. Stranke su također odredbom čl. 6. Dodatka postignule Sporazum o preplati i odredbom čl. 7. Sporazuma, o manje uplaćenoj svoti kao i uvjetima otplate kredita u euro (čl. 8.) dok je naposlijetku, odredbom čl. 20. potpisom Dodatka tužitelj potvrdio da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručen otplatni plan sa stanjem kredita na dan 30. rujna 2015.
10. Kako su time riješeni svi međusobni odnosi tužitelja i tuženika koji proizlaze iz uplaćenih svota naime kamata po stopama koje su bile promjenjive a konverzija kredita u CHF je izvršena sukladno izračunu konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu dostavljenog tužitelju, koji ga je i prihvatio bez ikakve prisile te sklopio predmetni Dodatak, može se zaključiti je Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu odredbe čl. 19.c ZIDZPK te se radilo o mogućnosti izbora hoće li se zaključiti ugovor o konverziji ili ne, pa kako je tužitelj pristao na njegove odredbe i sklopio Dodatak, nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu.
11. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
12. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK, na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
13. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 - dalje: ZZP), važećem u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
14. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c Z I D ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.
15. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
16. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK/15, unio s v o t e zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu do dana 6. veljače 2016. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
16.1. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
17. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
18. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno s odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u U govoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
19. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa ZID ZPK, nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu.
20. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK.
21. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak samo na promjenu valute a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti pa je slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK, osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
22. Kada su dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka, koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK.
23. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK/15 sklapanjem Dodatka sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.
24. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja i to u prvom redu žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud dokaze proveo sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je nadalje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.
25. Cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
26. Tužitelj naime nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu pod točkom III izreke kojim je prihvaćen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parnice tako, da svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice, dok su na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijene žalba tuženika i žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđene odluke o parničnom trošku, sadržane pod točkom II i odbijajućem dijelu pod točkom III izreke.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
