Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2742/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja Leć d.o.o., Vodice, Obala Juričev Ive Cote 9, OIB: 79331181937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2025., poslovni broj Povrv-1028/2022-18, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2025. poslovni broj Povrv-1028/2022-18 i sudi:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasna Zorić iz Zagreba, posl. br. Ovrv-16/22 od 10. ožujka 2022. godine u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplata tužitelju u ukupnom iznosu od 42,07 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim:

- na iznos od 6,99 eur od dana 21.01.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 7,16 eur od dana 01.02.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,99 eur od dana 21.03.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,93 eur od dana 01.04.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 7,02 eur od dana 21.05.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,98 eur od dana 01.06.2021. g. pa do isplate

po stopi koja se određuje od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana."

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačava se rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2025., poslovni broj Povrv-1028/2022-18 u toč. II. i III. izreke i rješava:

" 1. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka od 13,27 eur, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 163,16 eur , sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 75,00 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-16/2022 od 10. ožujka 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Rješenjem sadržanim u istoj odluci u toč. I. izreke je djelomično ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 24,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena. U toč. II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 13,27 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv presude i rješenja u toč. II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja bez prijedloga o odluci suda drugog stupnja.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 42,07 eur po osnovi neplaćenog računa za uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada u razdoblju od prosinca 2021. do svibnja 2021.

6. Nesporno je da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik za nekretninu na otoku [adresa], u mjestu [adresa], pod brojem ..., te da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza i veličine spremnika, obvezne minimalne javne usluge te je sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenom postupku sporna je osnova i visina potraživanja.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., 84/21., dalje: ZOGO) propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema st. 6. tog članka korisnik usluge iz st. 4. toga članka dužan je koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

9. Nadalje navodi da je čl. 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodice, Klasa : 363-01/ 17-01/135, Urbroj; 2182/04-01/01-17-1 od 14. prosinca 2017. (dalje: Odluka) propisano ovlaštenje (aktivna legitimacija) tužitelja na potraživanje naplate prikupljanja i odvoza otpada, a prema korisnicima takve usluge. Navedena odluka donesena je u skladu s ovlaštenjem jedinice lokalne samouprave (konkretno Grada Vodice) da kao izvršno tijelo na svom području osigurava uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom (kako je to pripisano čl. 10. st. 4. odnosno čl. 64. i 66. ZOGO-a.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 33. st. 1. ZOGO-a zaključio da je tužitelj dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO- a, odnosno usluge odvoza komunalnog otpada, primjenom načela "onečišćivač plaća", dok je sukladno st. 2. istog članka dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Također, odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge, odnosno tužitelj, dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a.

11. Zaključno, prvostupanjski sud pozivom na gore navedene odredbe zaključuje da iz dokumentacije koju je tužitelj priložio (računi i Evidenciju odvoza od 1.10.2020. do 31.7.2021.), nije bilo moguće utvrditi da je usluga tužitelja izvršena za utuženo razdoblje, jer da je tužitelj otpad odvozio uvijek u istoj litraži i vrsti otpada, a navedeno tuženik i dalje osporava. Pa kako tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge, odnosno nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju time je postupio suprotno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO-a. Slijedom čega je primjenom čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 221. a ZPP odlučio kao pobijanoj presudi.

12. Zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

13. Naime, čl.30. st.7. ZOGO: je propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži:

1, kriterij obračuna količine otpada,

2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima,

4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu,

5. podruje pružanja javne usluge iz stavka 1, ovoga članka.

6. odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

7. opće uvjete ugovora s korisnicima.

14. Člankom 14. st. 8. toč. 2. Uredbe o komunalnom gospodarenju otpadom (NN, br. 50/2017. 84/2019, 14/2020, dalje u tekstu: Uredba), a temeljem kojega su ispostavljeni i računi za svako pojedino mjesečno potraživanje je propisano da iznimno od stavka 7. članka, davatelj javne usluge primjenjuje podatak iz Izjave koji je naveo davatelj javne usluge kada više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, na način da se primjenjuje udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge.

15. Nadalje, čl. 23. Odluke je propisano da korisnici javne usluge spremnike za prikupljanje otpada smještaju u svoje objekte ili druge prostore u svom vlasništvu. Iznimno, temeljem rješenja koje izdaje gradsko upravno tijelo nadležno za komunalne poslove, samo korisnici javne usluge koji stanuju u višestambenim objektima i fizičke osobe - korisnici javne usluge koji djelatnost obavljaju samostalnim radom te stanovnici otoka [adresa] mogu spremnike volumena koji su veći od 240 I smjestiti na javnoj površini.

16. Nadalje, kao što je i tijekom postupka isticao tužitelj, u smislu čl. 20. Uredbe strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge, cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i ugovorna kazna. Cijena obvezne minimalne javne usluge obračunava se sukladno cijeniku tužitelja prema kategorijama, cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunava se sukladno cijeniku tužitelja prema volumenu spremnika i broju pražnjenja spremnika, dok se ugovorna kazna obračunava isključivo prema Odluci o načinu pružanja javne usluge.

16.1. Dakle, obračun cijene javne usluge koju pruža sadrži dva dijela. Pri dio obračuna je "fiksni", kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, i "varijabilni" kojima se osigurava načelo onečišćivač plaća čl. 33. ZOGO-a i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača), sve u smislu čl. 20. Uredbe i 81. 33. ZOGO.

16.2. Također, a kao što je i razvidno iz dostavljenih računa (list 68-85 spisa) tužitelj prilikom izdavanja računa ne obračunava zaduženu količinu otpada nego preuzetu i odvezenu, a kriterij za obračun je volumen posude i broj odvoza (što je u skladu s čl.30. st. 9. ZOGO-a). Količina koja se obračunava sukladna je udjelu u korištenju spremnika kako je to utvrđeno navedenim propisima: ako više korisnika koristi zajednički spremnik, a među njima nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika primjenjuje se udio koji odredi davatelj usluge (tužitelj).

17. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka tvrdio, a tuženik nije dokazao suprotno, da za [adresa] nema postignutog dogovora, stoga je davatelj usluge (tužitelj) odredio udio na način da je ukupan volumen zajedničkih spremnika podijelio s brojem korisnika, a sve iz razloga što na otoku [adresa] nema trajektne linije kojom bi komunalna vozila došla na otok da se otpad prikuplja po sistemu „od vrata do vrata“ (pojedinačno korištenje javne usluge), pa je Grad Vodice problem riješio člankom 22. i člankom 26. stavak 1. Odluke te omogućio postavljanje zajedničkih spremnika za prikupljanje otpada na javnoj površini (i u [adresa] i u [adresa]).

18. Tužitelj je u spis predmeta dostavio evidenciju o odvozu otpada u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. srpnja 2021. (list 65-85), iz koje jasno proizlazi broj odvoza otpada sa Otoka [adresa] kao i količina preuzetog miješanog otpada što odgovara volumenu spremnika, odnosno u konkretnom slučaju udio tuženika u ukupnom volumenu zajedničkih spremnika, stoga se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelj nije izvršio pruženu uslugu.

19. Slijedom svega navedenoga, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i održati platni nalog na snazi za 42,07 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (čl. 373. t. 3. ZPP).

20. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno vrijednosti predmeta spora od 127,41 eur i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) tužitelju pripada trošak jednokratne nagrade od 100,00 eur uz pripadajući PDV 25% (ukupno 125,00 eur) te ovršni trošak od 24,89 eur. Tužitelju pripada zatraženi trošak plaćenih sudskih pristojbi od 13,27 eur, što proizlazi iz podataka e-spisa (čl. 219. st. 1. ZPP).

21. S obzirom na to da je žalba tužitelja osnovana u cijelosti, tužitelj ima pravo na trošak sastava iste sukladno Tbr. 10/1 Tarife u svezi s Tbr. 7/1 Tarife uvećano za 25%, u visini od 75,00 eur, te je primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sudac:

Josip Grubišić