Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4351/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Vanji Buntić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 603/2021-17 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 603/2021-17 od 11. srpnja 2024. u stavku I. izreke

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-603/2021-17 od 11. srpnja 2024. u stavku II i III izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. II Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-603/2021-17 od 11. srpnja 2024. u stavku II izreke u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak.

III Odluka o troškovima postupka tužitelja i tuženika nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tuženikov prigovor mjesnoj nadležnosti.

II Odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 8.1. Ugovora o [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 22.08.2006.godine, a koja glasi: « Kamatna stopa je promjenjiva....» te u odredbi čl.8.2. koja glasi: « Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. » pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 22.08.2006.godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.2. koja glasi: « … CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. », u odredbi čl.7. koja glasi: « … po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja » pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

VI. Utvrđuje se nezakonitom Odluka o raskidu/otkazu ugovora o [broj kredita] i ista ne proizvodi nikakve pravne učinke."

2. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 13.338,70 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos 0,05 kuna počev od 1.12.2006 godine do isplate, na iznos 0,05 kuna počev od 1.1.2007 godine do isplate, na iznos 0,05 kuna počev od 1.4.2007 godine do isplate, na iznos 0,04 kuna počev od 1.5.2007 godine do isplate, na iznos 0,04 kuna počev od 1.9.2007 godine do isplate, na iznos 0,04 kuna počev od 1.10.2007 godine do isplate, na iznos 0,04 kuna počev od 1.11.2007 godine do isplate, na iznos 205,99 kuna počev od 1.2.2008 godine do isplate, na iznos 208,55 kuna počev od 1.3.2008 godine do isplate, na iznos 211,13 kuna počev od 1.4.2008 godine do isplate, na iznos 205,04 kuna počev od 1.5.2008 godine do isplate, na iznos 203,32 kuna počev od 1.6.2008 godine do isplate, na iznos 205,15 kuna počev od 1.7.2008 godine do isplate, na iznos 201,45 kuna počev od 1.8.2008 godine do isplate, na iznos 202,23 kuna počev od 1.9.2008 godine do isplate, na iznos 205,75 kuna počev od 1.10.2008 godine do isplate, na iznos 222,81 kuna počev od 1.11.2008 godine do isplate, na iznos 209,74 kuna počev od 1.12.2008 godine do isplate, na iznos 225,10 kuna počev od 1.1.2009 godine do isplate, na iznos 226,02 kuna počev od 1.2.2009 godine do isplate, na iznos 226,91 kuna počev od 1.3.2009 godine do isplate, na iznos 223,93 kuna počev od 1.4.2009 godine do isplate, na iznos 378,64 kuna počev od 1.5.2009 godine do isplate, na iznos 373,17 kuna počev od 1.6.2009 godine do isplate, na iznos 366,68 kuna počev od 1.7.2009 godine do isplate, na iznos 369,25 kuna počev od 1.8.2009 godine do isplate, na iznos 373,80 kuna počev od 1.9.2009 godine do isplate, na iznos 369,22 kuna počev od 1.10.2009 godine do isplate, na iznos 368,69 kuna počev od 1.11.2009 godine do isplate, na iznos 373,91 kuna počev od 1.12.2009 godine do isplate, na iznos 378,08 kuna počev od 1.1.2010 godine do isplate, na iznos 383,60 kuna počev od 1.2.2010 godine do isplate, na iznos 382,11 kuna počev od 1.3.2010 godine do isplate, na iznos 391,59 kuna počev od 1.4.2010 godine do isplate, na iznos 389,47 kuna počev od 1.5.2010 godine do isplate, na iznos 391,64 kuna počev od 1.6.2010 godine do isplate, na iznos 416,97 kuna počev od 1.7.2010 godine do isplate, na iznos 411,28 kuna počev od 1.8.2010 godine do isplate, na iznos 431,85 kuna počev od 1.9.2010 godine do isplate, na iznos 421,46 kuna počev od 1.10.2010 godine do isplate, na iznos 293,39 kuna počev od 1.11.2010 godine do isplate, na iznos 312,17 kuna počev od 1.12.2010 godine do isplate, na iznos 321,66 kuna počev od 1.1.2011 godine do isplate, na iznos 314,36 kuna počev od 1.2.2011 godine do isplate, na iznos 316,40 kuna počev od 1.3.2011 godine do isplate, na iznos 310,33 kuna počev od 1.4.2011 godine do isplate, na iznos 310,83 kuna počev od 1.5.2011 godine do isplate, na iznos 169,81 kuna počev od 1.6.2011 godine do isplate, na iznos 171,31 kuna počev od 1.7.2011 godine do isplate, na iznos 182,41 kuna počev od 1.8.2011 godine do isplate, na iznos 180,77 kuna počev od 1.9.2011 godine do isplate, na iznos 171,95 kuna počev od 1.10.2011 godine do isplate, na iznos 6,51 kuna počev od 1.2.2014 godine do isplate, na iznos 6,54 kuna počev od 1.3.2014 godine do isplate, na iznos 6,52 kuna počev od 1.4.2014 godine do isplate, na iznos 6,42 kuna počev od 1.5.2014 godine do isplate, na iznos 6,40 kuna počev od 1.6.2014 godine do isplate, na iznos 6,42 kuna počev od 1.7.2014 godine do isplate, na iznos 6,46 kuna počev od 1.8.2014 godine do isplate, na iznos 6,45 kuna počev od 1.9.2014 godine do isplate, na iznos 6,46 kuna počev od 1.10.2014 godine do isplate, na iznos 6,42 kuna počev od 1.11.2014 godine do isplate, na iznos 6,45 kuna počev od 1.12.2014 godine do isplate, na iznos 6,43 kuna počev od 1.1.2015 godine do isplate, na iznos 6,45 kuna počev od 1.2.2015 godine do isplate, na iznos 6,45 kuna počev od 1.3.2015 godine do isplate, na iznos 6,39 kuna počev od 1.4.2015 godine do isplate, na iznos 6,39 kuna počev od 1.5.2015 godine do isplate, na iznos 6,39 kuna počev od 1.6.2015 godine do isplate, na iznos 6,33 kuna počev od 1.7.2015 godine do isplate, na iznos 6,26 kuna počev od 1.8.2015 godine do isplate, na iznos 6,33 kuna počev od 1.9.2015 godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 79.399,40 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos 129,28 kuna počev od 1.11.2008 godine do isplate, na iznos 156,94 kuna počev od 1.1.2009 godine do isplate, na iznos 168,20 kuna počev od 1.2.2009 godine do isplate, na iznos 179,60 kuna počev od 1.3.2009 godine do isplate, na iznos 145,66 kuna počev od 1.4.2009 godine do isplate, na iznos 141,91 kuna počev od 1.5.2009 godine do isplate, na iznos 105,18 kuna počev od 1.6.2009 godine do isplate, na iznos 62,13 kuna počev od 1.7.2009 godine do isplate, na iznos 79,85 kuna počev od 1.8.2009 godine do isplate, na iznos 111,04 kuna počev od 1.9.2009 godine do isplate, na iznos 80,69 kuna počev od 1.10.2009 godine do isplate, na iznos 77,72 kuna počev od 1.11.2009 godine do isplate, na iznos 113,83 kuna počev od 1.12.2009 godine do isplate, na iznos 142,79 kuna počev od 1.1.2010 godine do isplate, na iznos 180,66 kuna počev od 1.2.2010 godine do isplate, na iznos 171,52 kuna počev od 1.3.2010 godine do isplate, na iznos 236,68 kuna počev od 1.4.2010 godine do isplate, na iznos 222,57 kuna počev od 1.5.2010 godine do isplate, na iznos 238,05 kuna počev od 1.6.2010 godine do isplate, na iznos 411,46 kuna počev od 1.7.2010 godine do isplate, na iznos 373,10 kuna počev od 1.8.2010 godine do isplate, na iznos 514,28 kuna počev od 1.9.2010 godine do isplate, na iznos 444,29 kuna počev od 1.10.2010 godine do isplate, na iznos 386,69 kuna počev od 1.11.2010 godine do isplate, na iznos 568,44 kuna počev od 1.12.2010 godine do isplate, na iznos 661,16 kuna počev od 1.1.2011 godine do isplate, na iznos 591,82 kuna počev od 1.2.2011 godine do isplate, na iznos 613,24 kuna počev od 1.3.2011 godine do isplate, na iznos 555,15 kuna počev od 1.4.2011 godine do isplate, na iznos 561,64 kuna počev od 1.5.2011 godine do isplate, na iznos 752,50 kuna počev od 1.6.2011 godine do isplate, na iznos 783,30 kuna počev od 1.7.2011 godine do isplate, na iznos 995,02 kuna počev od 1.8.2011 godine do isplate, na iznos 965,10 kuna počev od 1.9.2011 godine do isplate, na iznos 798,92 kuna počev od 1.10.2011 godine do isplate, na iznos 803,43 kuna počev od 1.11.2011 godine do isplate, na iznos 784,94 kuna počev od 1.12.2011 godine do isplate, na iznos 835,12 kuna počev od 1.1.2012 godine do isplate, na iznos 883,68 kuna počev od 1.2.2012 godine do isplate, na iznos 884,81 kuna počev od 1.3.2012 godine do isplate, na iznos 854,48 kuna počev od 1.4.2012 godine do isplate, na iznos 864,45 kuna počev od 1.5.2012 godine do isplate, na iznos 883,16 kuna počev od 1.6.2012 godine do isplate, na iznos 865,38 kuna počev od 1.7.2012 godine do isplate, na iznos 866,72 kuna počev od 1.8.2012 godine do isplate, na iznos 849,64 kuna počev od 1.9.2012 godine do isplate, na iznos 815,83 kuna počev od 1.10.2012 godine do isplate, na iznos 854,74 kuna počev od 1.11.2012 godine do isplate, na iznos 865,88 kuna počev od 1.12.2012 godine do isplate, na iznos 866,72 kuna počev od 1.1.2013 godine do isplate, na iznos 810,37 kuna počev od 1.2.2013 godine do isplate, na iznos 846,63 kuna počev od 1.3.2013 godine do isplate, na iznos 856,46 kuna počev od 1.4.2013 godine do isplate, na iznos 834,72 kuna počev od 1.5.2013 godine do isplate, na iznos 773,65 kuna počev od 1.6.2013 godine do isplate, na iznos 749,56 kuna počev od 1.7.2013 godine do isplate, na iznos 774,68 kuna počev od 1.8.2013 godine do isplate, na iznos 800,31 kuna počev od 1.9.2013 godine do isplate, na iznos 847,51 kuna počev od 1.10.2013 godine do isplate, na iznos 824,75 kuna počev od 1.11.2013 godine do isplate, na iznos 837,09 kuna počev od 1.12.2013 godine do isplate, na iznos 845,54 kuna počev od 1.1.2014 godine do isplate, na iznos 704,55 kuna počev od 1.2.2014 godine do isplate, na iznos 716,28 kuna počev od 1.3.2014 godine do isplate, na iznos 707,98 kuna počev od 1.4.2014 godine do isplate, na iznos 693,05 kuna počev od 1.5.2014 godine do isplate, na iznos 685,61 kuna počev od 1.6.2014 godine do isplate, na iznos 692,00 kuna počev od 1.7.2014 godine do isplate, na iznos 709,91 kuna počev od 1.8.2014 godine do isplate, na iznos 732,79 kuna počev od 1.9.2014 godine do isplate, na iznos 736,61 kuna počev od 1.10.2014 godine do isplate, na iznos 744,53 kuna počev od 1.11.2014 godine do isplate, na iznos 757,90 kuna počev od 1.12.2014 godine do isplate, na iznos 750,14 kuna počev od 1.1.2015 godine do isplate, na iznos 760,44 kuna počev od 1.2.2015 godine do isplate, na iznos 760,44 kuna počev od 1.3.2015 godine do isplate, na iznos 760,45 kuna počev od 1.4.2015 godine do isplate, na iznos 760,45 kuna počev od 1.5.2015 godine do isplate, na iznos 760,45 kuna počev od 1.6.2015 godine do isplate, na iznos 760,47 kuna počev od 1.7.2015 godine do isplate, na iznos 760,49 kuna počev od 1.8.2015 godine do isplate, na iznos 760,47 kuna počev od 1.9.2015 godine do isplate, na iznos 29.383,73 kuna počev od 30.09.2015. godine do isplate sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim po stopi od 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015.godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima.

V. Nalaže se tuženome da tužitelju na ime manje priznate glavnice isplati iznos od 158.671,59 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.2.2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 2.162,46 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.“

2. Protiv presude i rješenja sadržajno u stavku II izreke u dijelu kojim je odbačena tužba u odnosu na utvrđenje ništetnom odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/22, 155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda i rješenje u smislu žalbenih navoda ukinu te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Protiv presude sadržajno u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka iznad dosuđenog iznosa žali se tuženik sadržajno iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule time da je sklopljen Aneks ugovora 29. veljače 2016.

8. U žalbenom postupku, sporno je da li su predmetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li tužitelj ima pravni interes na tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim navedenih odredbi kao i pravo na isplatu obzirom na sklopljeni Aneks ugovora.

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Jednako tako, na žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

11. Stoga, kada je utvrdio da su utvrđene sve odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem financijskog vještačenja te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, osim u dijelu koji se odnosi na deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim predmetnih odredbi.

13. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa osnovani su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je odbačena tužbu u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom odredi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

-da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 22. kolovoza 2006., tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor:

-da je navedenim Ugovorom odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.200,00 CHF;

-da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odlukama tuženika i valutna klauzula;

-da iz Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. proizlazi da su stranke istim izmijenile svoje ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute (izvršena je konverzija valute CHF u valutu euro), već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu;

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da su predmetne odredbe ništetne;

- da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi;

- da je tužitelj prihvatio izračun, a na što nije bio obvezan i prinuđen te sklopio Aneks;

- da su Aneksom stranke izmijenile svoj ugovorni odnos kako u pogledu valute tako i u odnosu na ugovornu kamatnu stopu;

- da su Aneksom riješeni svi međusobni odnosi tužitelja i tuženika;

- da je i prigovor zastare dijelom osnovan obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a kako je tužba podnijeta 6. kolovoza 2021. zahtjev nije podnijet unutar zastarnog roka od 5 godina;

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetenost valutne klauzule i odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na utvrđenje da je nezakonita odluka o raskidu/otkazu i da je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a te da tužitelj nema pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa sa osnova ništetnosti navedenih odredbi i da su ti iznosi vraćeni u imovinu tužitelja na način da su iskorišteni za otplatu njegova kredita u eur, te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018-dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu doveden u sumnju, osim u dijelu u kojem je utvrdio da tužitelj nema pravni interes na podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule i odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Ovdje valja ukazati, da tužitelj prema sadržaju žalbe ne pobija rješenje u dijelu u kojem je odbačena tužba na utvrđenje da je nezakonita odluka o raskidu/otkazu ugovora o kreditu.

18. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u preostalom dijelu su bez pravnog uporišta.

19. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbačena tužba potrebno je reći slijedeće.

20. Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 29. veljače 2016. Aneks ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2006. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom - ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

21. Naime, tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

22. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije u dovoljnom mjeri razmotrio da li tužitelj ima pravni interes i može li tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju i da li može zahtijevati utvrđenje ništetnosti neovisno o tome što je sklopio Aneks kojim su izmijenjene odredbe ugovora.

23. Kako je prvostupanjski sud odbacio tužbu u navedenom dijelu, valjalo je na žalbu tužitelja uvažiti i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku II izreke rješenja ovog drugostupanjskog suda.

23. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu dana 29. veljače 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

24. Jednako tako, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda o ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka te je navedeno odraz pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

25. Naime, kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutne klauzule, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

26. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

27. Međutim, potrebno je reći da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke.

28. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

29. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

30. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

31. Jednako tako, slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti kako je to već naprijed navedeno.

32. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu od 22. kolovoza 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti CHF, to su u ovoj pravnoj stvari primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

33. Prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu

34. Nadalje, nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora kako je to navedeno u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

35. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pobijani dio prvostupanjske odluke kojima je uz zakonske zatezne kamate odbijen zahtjev za isplatom s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, valja reći kako između stranaka sklopljenog Aneksa ugovoru o kreditu od 29. veljače 2016. obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

36. Nadalje, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks ugovora od 29. veljače 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je pravilno postupio kada nije izveo dokaz vještačenjem na okolnost razlike plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

37. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje u tekstu: ZPK) je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima.

38. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

39. Stoga, zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

40. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO).

41. Nadalje, isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO).

42. U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

43. Jednako tako, za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije.

44. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu.

45. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

46. Slijedom navedenog Aneksa od 29. veljače 2016. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 25. siječnja 2016. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope.

47. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom ugovora, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz Ugovora od 22. kolovoza 2006. jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa ugovora od 29. veljače 2016.

48. Stoga, pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

49. Zbog toga prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa ugovora od 29. veljače 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

50. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks od 29. veljače 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

51. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks ugovora 29. veljače 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati.

52. Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

53. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu RP protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

54. U odnosu na zaključenje Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

55. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu ugovora o kreditu od 29. veljače 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi.

56. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

57. Stoga je, sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa ugovora o kreditu.

58. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks ugovora od 29. veljače 2016. sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.

59. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Aneksa ugovora od 29. veljače 2016. suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO.

60. Stoga, obzirom na sve navedeno valjao je žalbu tužitelja u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev na isplatu odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao izreci ove drugostupanjske presude.

61. Nadalje, kako je pobijano rješenje kojim je tužba odbačena u dijelu zahtjeva koji se odnosi na ništetnost odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ukinuto, to je obzirom na navedeno neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te odlučiti kao u stavku I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

62. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u stavku III. izreke rješenja.

63. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u naprijed izloženom smislu te na jasan i nedvojben način utvrditi da li tužitelj ima pravni interes na utvrđenja ništetnosti predmetnih odredbi i razmotriti žalbene navode te će nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej