Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3781/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu, Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta, zastupane po privremenom zastupniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2024., poslovni broj Pl-3071/2023-6, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2024., poslovni broj Pl-3071/2023-6 u toč. I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.114,01 eur, kao i iznos od 66,47 eur i 40,24 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u toč. I. izreke, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 615,59 eur, također sa pripadajućim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka. U toč. IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju privremenom zastupniku troškove zastupanja od 562,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude u toč. I., II. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. t1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem Ugovora o transakcijskom tekućem računu sklopljenog s tuženicom 8. siječnja 2020. u visini od 1.220,72 eur, od čega je 1.114,01 eur na ime glavnice, 66,47 eur na ime redovne kamate, te 40,24 eur na ime zatezne kamate.

5.1. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su stranke sklopile Ugovor o transkakcijskom računu, kojim je tužitelj tuženoj otvorio tekući račun broj [broj bankovnog računa] radi izvršenja platnih transakcija i korištenja drugih usluga povezanih s računom te da se tužena kao korisnik obvezala osigurati priljev sredstava na tekućem računu u najmanjem iznosu potrebnom za podizanje gotovog novca za plaćanje svih obveza na teret tekućeg računa uključivo i za plaćanje kamata na iskorišteni iznos prekoračenja, naknada i drugih troškova.

5.2. Također, sud je utvrdio da je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da isti mogu jednostrano otkazati obje strane i to korisnik uz otkazni rok od jednog mjeseca, a banka uz otkazni rok od dva mjeseca, da banka može naplatiti dospjele tražbine bez ikakve daljnje suglasnosti ukoliko korisnik ne postupa u skladu sa odredbama navedenog Ugovora te da u tom slučaju banka može blokirati račun, provesti postupak opominjanja kao i poduzeti radnje otkaza ugovora i zatvaranja tekućeg računa te pokretanja prisilne naplate.

5.3. Nadalje, sud je utvrdio da tuženica nije osigurala priljev sredstava na tekućem računu u najmanjem iznosu potrebnom za podizanje gotovog novca za plaćanje svih obveza na teret tekućeg računa uključivo i za plaćanje kamata na iskorišteni iznos prekoračenja, naknada i drugih troškova, a radi čega je tužitelj dostavom obavijesti od 15. ožujka 2023. (list 8 spisa) otkazao ugovor i pozvao tuženicu na podmirenje dugovanja.

5.4. Visina potraživanja je utvrđena u izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga na dan 3. travnja 2023. ukupnom iznosu od 1.220,72 eura, a koji iznos se odnosi na glavno potraživanje u iznosu od 1.114,01 eura, te potom na iznos od 66,47 eura na ime redovitih kamata te 40,24 eura na ime zateznih kamata.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice u smislu čl. 8. ZPP, a čemu tuženica uopćeno prigovara bez konkretnih razloga tvrdeći da prvostupanjski sud iz nije dostavljenog izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga nije mogao utvrditi da što se koji od tih računa točno odnosi slijedom čega nije dokazana osnova i visina potraživanja. Međutim, radi se o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, zbog kojeg razloga se ne može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti, slijedom čega navedene prigovore ovaj sud nije razmatrao (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Nadalje, tuženica prigovara kako prvostupanjski sud nije s dovoljno pozornosti ocijenio dokumentaciju koja prileži spisu, imajući u vidu da je tuženici, između ostalog, naloženo isplatiti tužitelju 40,24 EUR na ime „redovitih kamata”, a za koji iznos je tužitelj u tužbi naveo kako se odnosi na zatezne kamate.

8.1. Međutim, iako je točno da se iznos od 40,24 eur odnosi na zatezne kamate, a ne na redovite kako je to navedeno u pobijanoj presudi (toč. 11. obrazloženja), navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude jer je u izreci presude kao i obrazloženju, zbroj iznosa glavnice te zateznih i redovitih kamata jednak, a tuženica nije dokazala da je podmirila utuženo potraživanje.

9. Kako prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženica nije podmirila tražbinu, a visina i osnova proizlazi iz dokumentacije, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

10. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP), a čemu tuženica ne prigovara određeno.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sudac:

Josip Grubišić