- 1 -              Revd 4337/2023-2

Broj: Revd 4337/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R., Z., Ž. i M. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. s. s., OIB ..., Z., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i sudskog raskida, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-45/2023-3 od 4. svibnja 2023., kojom su preinačeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-471/2017-41 od 20. prosinca 2022., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-45/2023-3 od 4. svibnja 2023. kojom su preinačeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-471/2017-41 od 20. prosinca 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, razlozi važnosti na koje se podnositelj poziva uz prvo postavljeno pitanje nisu usporedivi s postavljenim pitanjem. Tako se uz prvo postavljeno pitanje „da li kod poslodavčevog slanja obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, ukoliko tužitelj ne postavi tužbeni zahtjev na utvrđenje postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme i nedopuštenosti otkaza, sud ima temelj utvrditi kako nije prestao radni odnos i raskinuti ugovor o radu uz nalog za naknadu štete bez prethodnog utvrđenja u izreci presude da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme“ poziva na odluke revizijskog suda broj Revr-769/2011 od 13. studenog 2012. i Revr-1912/15 od 10. siječnja 2017. u kojima se radi o drukčijim činjeničnim utvrđenjima nego što je to u konkretnom predmetu. Odgovor na drugo postavljeno pitanje „da li dan primitka službene potvrde HZMO-a o činjenici odjave s mirovinskog osiguranja predstavlja sigurno saznanje otkaza ugovora o radu od kojeg teku rokovi iz članka 133. Zakona  o radu bez obzira što je radnik ranije od osoba koje zakonske zastupaju poslodavca bio usmeno obaviješten o nastanku činjenice proteka u odnosno odjave s mirovinskog osiguranja“ ovisi o okolnostima i utvrđenjima svakog konkretnog slučaja pa ono nije univerzalne prirode da bi se na njega mogao dati jednoznačan odgovor, stoga ono nije važno za odluku o sporu.

4. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. siječnja 2024.