Poslovni broj: Povrv-159/2025-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, protiv tuženika EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te tuženika osobno, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin iz Ivanić-Grada, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-281/2025, sudski predmet Ovrv-1682/2025 od 2. travnja 2025., u dijelu kojim se nalaže tuženiku EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , platiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, iznos od 20,08 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 2,51 EUR od 15. veljače 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. ožujka 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. travnja 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. svibnja 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. lipnja 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. srpnja 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. kolovoza 2024.,

- na iznos 2,51 EUR od 15. rujna 2024.,

pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin iz Ivanić-Grada, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-281/2025, sudski predmet Ovrv- 1682/2025 od 2. travnja 2025., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 38,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. ožujka 2026., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Željkice Kirin iz Ivani-Grada pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika EĆ, [adresa], kao ovršenika, te ishodio rješenje o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-281/2025, sudski predmet Ovrv-1682/2025 od 2. travnja 2025., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje – OZ).

2. Tuženik je, kao ovršenik, protiv tog rješenja o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor, u kojem navodi da u svojim evidencijama nema zavedeno potraživanje tužitelja te da ništa ne duguje tužitelju. Ovršni prijedlog smatra nezakonitim iz razloga što ne sadrži činjenice koje ukazuju na odredbe akta temeljem kojeg tuženik duguje tužitelju iznos naveden u prijedlogu. Ističe da je u vlasništvu nekretnine na adresi [adresa], u kojoj nitko ne boravi, da navedena nekretnina nije prikladna za stanovanje iz razloga što su isključeni svi komunalni priključci. Nadalje navodi da posjedovanje i vlasništvo nekretnine ne znači i plaćanje računa izdanih za uslugu koja nije nikada izvršena. U vezi s time, predlaže saslušanje suvlasnika i svjedoka na navedenoj nekretnini, kao i da sud od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. putem tužitelja obveže istog za dostavu zapisnika iz kojeg je utvrđeno da u nekretnini koje je vlasnik stanuju dvije osobe. Zaključno navodi da nije obvezan plaćati krivotvorene račune od strane tužitelja. Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, u smislu obrazlaganja osnovanosti i visine svojeg potraživanja naveo da je riječ o ispostavljenim računima tužitelja prema tuženiku u visini mjesečne fiksne naknade od po 2,51 EUR po mjesecu. Navodi da je 29. siječnja 2021. temeljem zahtjeva tuženika izvršena promjena broja korisnika vodnih usluga te se za tuženikovo kućanstvo vodi broj osoba kao "0" te se ispostavljaju računi samo u visini fiksne naknade. Potom se poziva na odredbe relevantnih zakonskih i podzakonskih propisa, detaljnije navodeći da se Uredbom o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga ("Narodne novine" broj 70/23, dalje: Uredba) propisuju vrste troškova koji se naknađuju iz cijene vodnih usluga, primjena pravila iz članka 5. i 6. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19), kao i iznimke od tog pravila, najniža količina isporučene vode nužna za osnovne potrebe kućanstva i slično. Nadalje navodi da su člankom 13. Uredbe propisani fiksni operativni troškovi koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine. Dakle, zaključuje se da se fiksni dio cijene naplaćuje fiksno, neovisno o potrošnji, mjesečno za svakog korisnika usluge kojemu se ispostavlja račun. U vezi prigovora ovršenika da ne živi u predmetnoj nekretnini, tužitelj ističe kako ta činjenica ne isključuje obvezu plaćanja fiksnog iznosa naknade. U tom smislu protivi se predloženim dokazima saslušanja suvlasnika na predmetnoj nekretnini kao i pribave zapisnika od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. Napominje da je tuženik zaprimio i opomenu pred ovrhu premda tužitelj nije obvezan dostavljati istu, međutim time se ukazuje da je tuženik i prije pokretanja ovršnog postupka znao za postojanje predmetnih računa odnosno dugovanja. Zaključno, predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

4. Navedeni podnesak s prilozima sud je pokušavao dostaviti tuženiku međutim je tuženik sam pristupio sudu te mu je uručeno očitovanje tužitelja sa svim prilozima (list 52 spisa), te je, u bitnome naveo sve što je navedeno i u prigovora protiv rješenja o ovrsi te ostao kod dokaznog prijedloga saslušanja ostalih suvlasnika i korisnika na adresi [adresa].

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa u visini 20,08 EUR na ime fiksnog dijela cijene vodnih usluga za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi [adresa] u razdoblju od siječnja 2024. do kolovoza 2024.

5.1. Među strankama je nesporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi navedenoj u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao i da je tužitelj pravna osoba koja vrši takvu uslugu na području Grada Zagreba, no sporna je osnova i visina potraživanja tužitelja, odnosno sporno je da li je tuženik u obvezi platiti ispostavljene račune za fiksni dio cijene vodnih usluga, s obzirom da tvrdi kako u stanu nitko ne boravi već šest godina.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11. veljače 2025. (list 5 spisa), prijepise svih utuženih računa (list 32-47 spisa), karticu dužnika odnosno tuženika (list 31-34 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu (list 62-63 spisa).

7. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu: ZPP), budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu – ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. U odnosu na osnovu potraživanja tužitelja, valja ukazati na odredbe Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 4/03 , dalje: Odluka). Prema članku 2. Odluke potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe pitkom vodom te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda je: 1. vlasnik nekretnine; 2. korisnik nekretnine, a prema članku 5. citirane odluke korisnik nekretnine odnosno novi vlasnik dužni su obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama korisnika odnosno vlasnika te odgovaraju za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem..

12. Budući tuženik priznaje da je vlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa], to je, u smislu prethodno navedene odredbe Odluke, obveznik plaćanja predmetne novčane obveze, pri čemu je ovaj sud cijenio i činjenicu da tijekom postupka nije dokazao da je postupio sukladno odredbi članka 5. Odluke i obavijestio isporučitelja usluge, odnosno tužitelja, o eventualno nastaloj promjeni, pa tako niti da je zatražio da se obustavi isporuka vode za navedenu nekretninu .

13. Odredbom članka 11. stavka 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 17/13, dalje: Opći uvjeti) propisano je da korisnik usluge može otkazati korištenje komunalnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnog prestanka korištenja stana odnosno poslovnog prostora.

13.1. Odredbom članka 97. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

13.2. Odredbom članka 98. stavka 1. Općih uvjeta propisano je kako je korisnik usluge dužan platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu, a ukoliko korisnik ne plati račun za pruženu uslugu, može mu se dostaviti opomena kojom se korisnik usluge upozorava na mogućnost da mu se zbog neplaćanja računa obustavi pružanje usluge odnosno pokrene postupak prisilne naplate dugovanja (stavak 2.).

13.3. Člankom 99. Općih uvjeta propisan je postupak podnošenja prigovora na ispostavljeni račun i to pisano u roku od osam dana od dana primitka računa, a koji prigovor ne odgađa rok naplate računa.

14. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, kao i prijepise utuženih računa, sud je utvrdio kako je tužitelj u svojim evidencijama imao zavedenog tuženika kao korisnika usluge na adresi [adresa] te je navedeno mjerno mjesto i šifra kupca na navedenoj adresi.

15. U skladu sa svojom evidencijom, tužitelj je ispostavljao tuženiku račune koji su dostavljani na adresu prebivališta tuženika u [adresa] te je tuženik kao vlasnik, odnosno zavedeni korisnik usluga tužitelja u obvezi plaćati za usluge tužitelju i to temeljem odredbi članka 11. i članka 97. - 98. gore citiranih Općih uvjeta.

16. Nadalje, uvidom u račune utvrđeno je da je tužitelj tuženiku obračunao samo fiksni dio, tzv. paušal, koji se plaća se neovisno o postojanju potrošnje (za razliku od varijabilnog dijela koji se obračunava po stvarnoj potrošnji, a kojeg u ovom slučaju nema, što zapravo potvrđuje navode tuženika da u predmetnoj nekretnini nitko ne boravi).

16.1. Radi tuženika, pojašnjava se da je fiksni dio (tzv. paušal) obvezna minimalna naknada za korištenje javne usluge kojom se nastoji osigurati ekonomski održivo poslovanje pružatelja takve usluge, ali i osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge te se ista plaća neovisno o stvarnoj potrošnji javne usluge, u konkretnom slučaju vodovodne usluge.

17. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 461. a stavak 2. u vezi sa člankom 7. stavkom 1. ZPP-a).

18. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok članak 221.a ZPP-a navodi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. To dalje znači da spomenuta pravila o teretu dokazivanja, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 219. ZPP-a.

19. Ovdje je potrebno napomenuti kako tuženik nije osporavao činjenicu primitka računa, a niti je dokazao da je prigovarao primljenim računima u smislu odredbe članka 99. Općih uvjeta pa se isti smatraju vjerodostojnim ispravama i u smislu visine tužbenog zahtjeva. Naime, u svakom pojedinom računu opisan je način obračuna potrošnje vode te se ističe kako se potrošnja vode obračunavala samo fiksno te je isto tako vidljivo da je za potrošnju korišten i broj prijavljenih osoba u cijeloj zgradi, odnosno šest što znači da tužitelj plaća razmjerni dio potrošnje vode za svoj stan neovisno da li netko u njemu boravi. Ako je tuženik smatrao da takav obračun nije pravilan, tada je trebao po primitku računa istima prigovoriti, a što nije dokazao da je učinio. Zbog svega navedenoga, nisu provedeni dokazni prijedlozi tuženika jer bi njihovo izvođenje na predložene okolnosti bilo neekonomično, nepotrebno i nesvrsishodno.

20. Slijedom navedenog, budući da tuženik svojim navodima nije osporio osnovanost potraživanja tužitelja (koji je svoje traženje potkrijepio relevantnom dokumentacijom), te da nije dokazao da ne bi bio u obvezi platiti iznose koje potražuje tužitelj, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 9. ZOO-a, odlučeno kao točki I. izreke ove presude.

21. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. U skladu s odredbom članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. ZPP- a, tužitelju je trebalo priznati zatraženi trošak predujma naknade javnog bilježnika i ostatak naknade u iznosu 25,00 EUR s obzirom da su isti i nastali. Isto tako je tužitelju priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR u skladu s Tbr. 2. t. 1. Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 37/23) što sveukupno čini priznate troškove parničnog postupka u iznosu 38,27 EUR. Slijedom iznesenih razloga odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

21.1. S obzirom da tuženik nije uspio u parnici ni po osnovi niti visini to mu, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Velika Gorica, 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Nacrt presude izradio sudski savjetnik Luka Perković.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- presuda nepravomoćna

- kal. 30 dana