Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-12/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog TD i dr., zbog kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – oduzimanjem djeteta – iz članka 174. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe 1. optuženog TD i 2. optužene ČD izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Kzd-24/18-43 od 19. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog TD, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. optuženu ČD, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se 1. optuženom TD i 2. optuženoj ČD, na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju su osuđeni uračunava vrijeme koje su proveli u uhićenju i istražnom zatvoru od 17. kolovoza 2017. do 06. listopada 2017.

II. U ostalom dijelu žalbe 1. optuženog TD i 2. optužene ČD odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. optuženi TD i 2. optužena ČD, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, oduzimanjem djeteta iz članka 174. stavak 1. KZ/11 te su oboje osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te im je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije ) godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu ZKP) 1. optuženi TD i 2. optužena ČD u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP.

3. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi TD, po braniteljici Nadi Magdić odvjetnici iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP i povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. i 6. ZKP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela i 2. optužena ČD, po branitelju Hrvoju Bićaniću odvjetniku iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba 1. optuženog TD je djelomično osnovana, a žalba 2. optužene ČD nije osnovana.

8. Ukazujući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak. 1. točka 11. ZKP oboje optuženika u žalbama navode da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima, da presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znanoj mjeri proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, na opisani način optuženici samo parafraziraju zakonsku normu koja propisuje navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, bez da ju konkretiziraju ili opišu u čemu bi se ona sastojala. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po navedenoj žalbenoj osnovi nije utvrdio da bi ona sadržavala navedenu bitnu povredu, a iz sadržaja obje žalbe optuženika proizlazi da oni zapravo upiru na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Optuženici u žalbama u bitnome istovjetno navode da je pobijanom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije dokazano da su oni protupravno zadržali dijete žrtvu KD, ukazujući da je ona sama bez dopuštenja roditelja u dogovoru sa OD napustila svoj dom. U žalbi 1. optuženi TD tvrdi da nije dokazano da bi on zajedno sa 2. optuženom ČD postupao zajedno i dogovorno s namjerom da dijete žrtvu kod sebe neovlašteno drže i da bi ju s tom namjerom smjestili u kuću druge osobe, pri čemu osporava vjerodostojnost iskaza djeteta žrtve KD navodeći da je ona dva puta ispitivana iznijela dva bitno različita iskaza, a da pobijanom presudom nije dana analiza niti ocjena njenog iskaza. Ističe da su optuženici pripadnici romske populacije, da njihova svijest o braku i bračnim odnosima proizlazi iz njihovih običaja, a sukob običajnih normi romske populacije i pravnih normi nije razmjeran pa sud treba prihvatiti pravo zajednice po čijim običajima optuženici žive. 2. optužena ČD pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja analizira iskaz djeteta žrtve, daje vlastitu ocjenu njenog iskaza te zaključuje da iz njenog iskaza ne proizlazi da je ona poduzela inkriminirane radnje za koje je proglašena krivom. Ujedno smatra da je pobijanom presudom prvostupanjski sud propustio analizirati svaki provedeni dokaz zasebno i u međusobnoj vezi, te da nije iznio ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza sve protivno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP.

10. Suprotno istaknutim žalbenim navodima 1. optuženog TD i 2. optužene ČD prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, temeljito analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj povezanosti i u odnosu na obrane optuženika, iznio je ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i potom pravilno zaključio da su optuženici zajedno i dogovorno radnjama opisanim u izreci pobijane presude ostvarili sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela oduzimanja djeteta iz članka 174. stavak 1. KZ/11, te je za svoja utvrđenja iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Nije u pravu 1. optuženi TD da je iskaz djeteta žrtve KD nevjerodostojan jer da je iznijela dva različita iskaza o čemu prvostupanjski sud nije dao razloge. Protivno navedenom žalbenom prigovoru, prvostupanjski je sud u točki 36. i 37. obrazloženja pobijane presude iznio razloge zbog kojih je u potpunosti prihvatio njen iskaz kao vjerodostojan, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu da je tijekom postupka iskazivala dosljedno, pa i godinama nakon događaja, a pri davanju iskaza na raspravi u nazočnosti optuženika iskazivala je na bitno istovjetan način o dogovoru kojeg je imala s OD, sinom optuženika, okolnostima napuštanja Triblja, gdje se nalazila u inkriminiranom razdoblju, tko je sve bio prisutan i što se događalo dok nije pronađena po policiji.

12. Nije u pravu 2. optužena ČD da iz iskaza djeteta žrtve ne proizlazi da bi ona poduzela inkriminirane radnje na njenu štetu. Da je 2. optužena ČD poduzela inkriminirane radnje opisane u izreci pobijane presude, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza djeteta žrtve KD koja u cijelosti tereti oboje optuženika za radnje opisane u izreci pobijane presude, te iskaza roditelja djeteta žrtve svjedoka RD i BD koji su suglasni iskazu djeteta žrtve da prije njenog nestanka nisu imali saznanja o njenoj vezi sa djetetom OD, da nisu znali za njihov dogovor, da nisu znali da je dijete KD otišla od kuće i da nisu znali gdje se ona nalazila u inkriminiranom razdoblju od 11. do 16. kolovoza 2017., pri čemu je majka djeteta RD dana 12. kolovoza 2017. prijavila nestanak svoje kćeri KD za kojom je trajala višednevna potraga, te u dijelu što im je dijete KD nakon pronalaska ispričalo gdje i s kim je bila i što je proživjela u vrijeme dok nije pronađena. Iskaz svjedoka BD o zaprimanju proslijeđene poruke, a potom poziva na brojeve iz te poruke te razgovora od gotovo deset minuta sa ženskom osobom koja se predstavila kao ČD i koja je negirala da zna gdje se nalazi dijete KD i njezin sin, suglasan je pretragom pronađene MMS poruke na mobitelu tog svjedoka od 14. kolovoza 2017., te okolnošću da je pretragom mobitela djeteta OD utvrđeno da je broj mobitela sa kojeg je svjedok BD dana 12. kolovoza 2017. u ranim jutarnjim satima primio poziv od svoje kćeri KD dok se prema njenom iskazu još nalazila u kući OD, uslijedio sa mobitela Robertovog brata ZD iz čijeg iskaza proizlazi da je u inkriminirano vrijeme živio u kući sa bratom OD i optuženicima koji su njegovi roditelji.

13. Budući je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz naprijed navedenih dokaza proizlazi utvrđenim da su optuženici zajedno i dogovorno poduzeli radnje kaznenog djela iz članka 174. stavak 1. KZ/11 i da se u njihovom postupanju ostvaruju sva bitna obilježja tog kaznenog djela, ispravno ih je za to kazneno djelo proglasio krivima i osudio po zakonu. U žalbi 2. optužena ČD tvrdi da činjenični opis izreke presude ne sadrži bitne elemente tog kaznenog djela, pa opisano djelo nije po zakonu kazneno djelo, da nije naznačeno točno mjesto kaznenog djela i da opis djela ne sadrži subjektivni element niti protupravnost radnje. Upravo suprotno, nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP na koju upire 2. optužena ČD, jer kazneno djelo za koje je proglašena krivom sadrži sva bitna obilježja tog djela, odnosno objektivna obilježja u vidu radnje protupravnog zadržavanja djeteta najprije u svom domu, a potom smještanjem djeteta u kuću njihove rođakinje, sadrži mjesto počinjenja kaznenog djela u Oštarijama i Generalskom Stolu, subjektivni element djela koji je opisan kao izravna namjera „…u nakani da je kod sebe neovlašteno ostave….“ kao i svijest o protupravnosti djela koja je opisana na način da su oboje optuženika bili svjesni da je dijete KD u dogovoru s njihovim maloljetnim sinom OD i bez odobrenja roditelja napustila svoj dom te su je zadržali u svom domu, a potom u domu rođakinje.

14. Nije u pravu 1. optuženi TD da prvostupanjski sud „…pogrešno primjenjuje odredbu članka 23. KZ/11 odnosno pogrešno cijeni svijest optuženika o tome što je zabranjeno“. Prvostupanjski je sud pravilno u točki 47. obrazloženja pobijane presude obrazložio iz čega proizlazi svijest oboje optuženika o protupravnosti djela navodeći da su znali da je dijete žrtva KD koja je bila u dobi od 13 godina bez znanja roditelja napustila roditeljski dom, da je u njenom odvoženju iz doma u automobilu izravno sudjelovao 1. optuženi TD, da su njeni roditelji prijavili nestanak djeteta i da je za njom raspisana potraga, ali su unatoč tome istu najprije smjestili u svoj dom, a potom dom njihove rođakinje za koje vrijeme su putem svog sina OD, sprječavajući njen pronalazak, dijete zastrašivali kako se ne bi odupirala ostanku, svjesni da za njeno zadržavanje nemaju nikakve osnove čime su postupali s izravnom namjerom da je neovlašteno zadrže. Nisu osnovani žalbeni navodi da je sud trebao prihvatiti romske običaje u vezi braka i bračnih odnosa, jer običaji romske zajednice ne opravdavaju optuženike u inkriminiranom postupanju, posebno imajući u vidu okolnost da su postupali na štetu djeteta niske kronološke dobi. Zbog svega navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u ponašanju 1. i 2. optuženika ispunjeni svi sastojci krivnje propisani člankom 23. KZ/11, pa nije u pravu 1. optuženi TD da je ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu opisana u članku 469. točka 2. ZKP.

15. Pravilno je 1. optuženi TD u žalbi naveo da pobijanom presudom prvostupanjski sud u izrečenu kaznu zatvora njemu niti 1. optuženoj ČD nije uračunao vrijeme koje su proveli u uhićenju i u istražnom zatvoru, čime je povrijedio kazneni zakon na njihovu štetu u smislu odredbe članka 469. točka 6. ZKP. Stoga je drugostupanjski sud, na temelju članka 54. KZ/11, djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. optuženika TD, a u povodu njegove žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. optuženu ČD, preinačio pobijanu presudu na način da je u izrečenu kaznu zatvora 1. optuženiku TD i 2. optuženoj ČD uračunao vrijeme koje su proveli u uhićenju i istražnom zatvoru tijekom ovog postupka i to, prema podacima u spisu, od 17. kolovoza 2017. do 06. listopada 2017.

16. Obzirom je žalba 1. optuženika TD podnesena zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ista na temelju odredbe članka 478. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, radi čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o izrečenoj uvjetnoj osudi.

17. Pobijajući odluku o kaznenoj sankciji 2. optužena ČD navodi da je neosnovana odluka prvostupanjskog suda o izrečenoj sankciji, bez iznošenja razloga, pa je kao i u odnosu na 1. optuženika, ispitana pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji i u odnosu na 2. optuženicu ČD u smislu članka 478. ZKP.

18. Prvostupanjski je sud prilikom odluke o vrsti i visini kaznene sankcije koju je izrekao optuženicima cijenio okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su odlučne u postupku individualizacije kazne. Tako je kao olakotno cijenio 1. optuženom TD i 2. optuženoj ČD da su u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bili neosuđivane osobe. Otegotnih okolnosti sud nije utvrdio.

19. Cijeneći ispravno utvrđene olakotne okolnosti, u nedostatku otegotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski je sud, uzimajući u obzir stupanj krivnje oboje optuženika i svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, pri čemu treba uzeti u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenog djela do presuđenja, oboje optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, te je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena osobi 1. i 2. optuženika, stupnju njihove krivnje i težini djela, te da će ista ostvariti svoju svrhu na planu specijalne i generalne prevencije utječući na optuženike da u buduće ne čini kaznena djela i na druge osobe da ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

20. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene druge povrede, osim gore utvrđenih, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 486. ZKP.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić