Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-46/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NŽ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava – iz članaka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-66/2022-59 od 23. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-66/2022-59 od 23. siječnja 2023. optuženi NŽ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava – iz članaka 177. stavak 2. KZ/11 , činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. dalje u tekstu ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te optuženika proglasi krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom i izrekne mu primjerenu kaznenu sankciju.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je iz provedenih dokaza zaključio da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo.
7. Naime, u ovom postupku nije bilo osporavano da je optuženi NŽ otac djeteta žrtve CŽ, rođenog **.**.2008.. Također nije bilo sporno da su u inkriminiranom razdoblju od početka 2018. do 4. studenoga 2021. optuženik i njegova bivša izvanbračna supruga, majka djeteta žrtve VŽ, vodili brigu o djetetu na način da je dijete tijekom mjesec dana dva tjedna boravio kod oca u [adresa] u [adresa] u obiteljskoj kući, a potom dva tjedna kod majke u Grubišnom Polju, iz razloga što je majka djeteta radila u Austriji na način da je dva tjedna boravila u [adresa], a dva tjedna kod kuće kada bi dijete i boravilo kod nje.
8. Sporno je tijekom postupka je li optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude zlostavio i na drugi način grubo povrijedio prava djeteta žrtve CŽ.Prvostupanjski sud u vezi spornih činjenica ne prihvaća iskaz djeteta žrtve CŽ, navodeći da se dijete žrtva nikada prethodno, kada je naizmjenično boravilo dva tjedna kod oca, a dva tjedna kod majke, tijekom boravka kod majke nije žalilo na bilo kakvo loše ponašanje optuženika prema njemu. Nadalje, sud smatra nelogičnim da se dijete ne bi majci i baki po majci povjerilo da se optuženik prema njemu loše ponaša kroz sve to vrijeme, a osim toga je dijete žrtva iskazivalo poremećaje u ponašanju u školi i učenju. Isto tako prvostupanjski sud ne prihvaća niti iskaze svjedoka majke VŽ, bake po majci JŽ i brata djeteta žrtve GŽ navodeći da oni imaju saznanja o neprihvatljivom ponašanju optuženika samo iz priče djeteta žrtve, a da im je dijete žrtva o tome pričao tek na kraju inkriminiranog razdoblja kada je razbio staklo u školi i zbog toga bio na policiji.
9. Međutim, iz iskaza djeteta žrtve CŽ proizlazi da ga je otac, ako ga nije poslušao, znao udariti rukama i čime je stigao, te psovati. Sjeća se da ga je prije dvije godine udario vilama po leđima. Udarao ga je rukama po glavi negdje dva puta tjedno, a kada je rekao da bi išao živjeti kod mame, otac je rekao da će ih ubiti, prijetio je da će zapaliti njega, brata, mamu, baku i djeda, a prošle godine kad je trebao ići na popravni ispit iz matematike, otac mu je rekao ako ne prođe, da će ga objesiti. Psovao mu je mamu, rekao mu je da je glup i smotan, udarao ga je jer je bio loš u školi i pritom mu govorio da ga sramoti. O tome kakav je bio prema njemu pričao je strini NŽJ, a riječi prijetnje koje mu je otac govorio su: „ubit ću vas, zapaliti, objesiti“.
10. O tome što je proživio u odnosu na inkriminirane radnje sa svojim ocem dijete žrtva ispričao je majci VŽ koja je u bitnome potvrdila njegov iskaz navodeći da joj se dijete CŽ nakon događaja kada je razbio prozor na školi 05. studenog 2021. povjerio da ga je otac znao udariti šakom i nogom, da ga je znao udariti držalicom od vila, da se to počelo dešavati prije dvije godine, 2018. ili 2019., da ga je otac omalovažavao govoreći mu da je reterdiran, zbog ponašanja u školi i zbog toga što nije baš najbolji učenik te školu polazi po prilagođenom programu, da mu je često psovao majku, da će ga strpati u popravni dom ako se ne popravi, znao mu je reći pri završetku 6. razreda ako padne razred da će ga ubiti od batina, što je optuženi i njoj rekao, a kada se desio incident sa prozorom optuženik joj je poslao poruku što se desilo i da će zgaziti sina zbog toga što je napravio, da je djetetu prijetio kada je izrazio želju da živi sa njom da će ih pobiti i da će ih zapaliti i da neće dozvoliti da CŽ živi kod nje, a isto tako dijete žrtva joj je rekao da je zbog toga u strahu od oca.
11. Iskazi svjedoka JŽ i GŽ o ozljedi u vidu masnice na oku koju je djetetu žrtvi CŽ nanio optuženik, međusobno su suglasni i suglasni iskazu djeteta žrtve o tome da ga otac tuče i da mu prijeti, o čemu im se povjerio. Osim toga, u pravu je državni odvjetnik da iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da im je dijete žrtva i ranije, iako nije navodio da ga otac zlostavlja, znao reći da ga otac zna ćušnuti i počupati, udariti šakama ili nekim predmetom, a kada su ga pitali zašto im ranije nije rekao da ga otac tuče odgovorio je da ga se bojao, koju okolnost sud nije u dovoljnoj mjeri kritički ocijenio, već je pogrešno zaključio da iskaz djeteta žrtve nije vjerodostojan jer se o inkriminiranom ponašanju oca prema njemu nije ranije povjerio.
12. S druge strane, prvostupanjski je sud prihvatio iskaze svjedoka HŽ, BŽ, ŽŽ, FŽ i CŽJ navodeći da oni nemaju saznanja da bi se optuženik neprimjereno odnosio prema djetetu žrtvi te da su svojim iskazima potkrijepili obranu optuženika. Međutim, imajući u vidu da se radi o osobama koje su u prijateljskim ili rodbinskim odnosima s optuženikom, dakle njemu bliskim osobama, prvostupanjski je sud potpuno nekritički analizirao i ocijeni njihove iskaze, pri čemu je potpuno ispustio iz vida da se inkriminirane radnje zlostave djeteta najčešće ne čine pred svjedocima, već onda kada nitko nije prisutan, pa nije neobično da su navedeni svjedoci iskazali kako nemaju saznanja o inkriminiranom ponašanju optuženika.
13. Stoga je u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, te da je s nedovoljno pažnje analizirao i ocijenio personalne dokaze, svaki zasebno, ali i u njihovoj međusobnoj povezanosti, posebno iskaz djeteta žrtve koji je u cijelosti podržan iskazima svjedoka VŽ, JŽ i GŽ.
14. S obzirom na izloženo, ostvarena je žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovo izvesti sve već provedene dokaze, izvesti po potrebi i druge dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, uzimajući u obzir primjedbe na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud, s više pažnje, temeljito i kritički ocijeniti će provedene dokaze svaki zasebno i u vezi s ostalim dokazima, te će donijeti novu zakonitu odluku koju će obrazložiti sukladno članku 459. ZKP.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 484. stavak 1. ZKP naložio da se nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem, koje neće biti opterećeno zaključcima vijeća iz pobijane presude.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
