- 1 -              Revd 13/2024-2

Broj: Revd 13/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V., OIB ..., iz G., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-229/2022-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4997/2012-73 od 5. siječnja 2022., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-229/2022-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni Pn-4997/2012-73 od 5. siječnja 2022. u odlukama o parničnom trošku (točke III. i IV. izreke) u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje vlasništva u vezi s razlozima odluka o parničnom trošku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-229/2022-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4997/2012-73 od 5. siječnja 2022. zbog povrede temeljnih ljudskih prava: na zabranu mučenja iz članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) te članaka 23. stavka 1. i članka 25. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. stavkom 1. EKLJP i člankom 29. stavkom 1. Ustava, kao i povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog odredbom članka 1. Protokola broj 1. uz EKLJP te članka 48. stavka 1. Ustava RH.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prema odredbi članka 385.a stavka 2.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4. U skladu s odredbom članka 389.b stavka 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

5. Postupajući na temelju odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP revizijski je sud dopustio reviziju u odnosu na odluke o parničnom trošku s obzirom da je tužitelj učinio vjerojatnim da su u postupku pred nižestupanjskim sudovima, zbog osobito teške povrede odredbe parničnog postupka vezane uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP, povrijeđena temeljna ljudska prava tužitelja, i to pravo na pravično (pošteno) suđenje, kao i pravo na mirno uživanje prava vlasništva, zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Do navedenih povreda može doći u slučajevima kada stranka u postupku uspije, bar djelomično ili u cijelosti, u osnovi tužbenog zahtjeva, ali ne s cijelim iznosom, kao i u vezi s pitanjem je li u odlukama o troškovima postupka postignuta pravična ravnoteža i predstavlja li plaćanje tih troškova tužitelju prekomjeran teret posebno kod činjenice da je u ovom postupku tuženica Republika Hrvatska čiji proračun doduše nije neograničen i koja također uživa zaštitu od neutemeljenih parnica. Međutim, s druge strane, Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo čiji se troškovi procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se ono zapravo financira iz državnog proračuna i već time nije u istom položaju kao odvjetnik. Ove okolnosti pri odlučivanju o parničnom trošku sudovi nisu imali na umu što upućuje na vjerojatnost povrede predmetnih temeljnih ljudskih prava na što je već ukazano i u praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 od 18. srpnja 2013., Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.), kao i praksi revizijskog suda (primjerice, Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021.).

6. Stoga je, u smislu citirane odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava i u odnosu na koji dio odluke je dopušteno podnošenje revizije.

7. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnog ljudskog prava na zabranu mučenja uzima se da je u odnosu na ovu povredu prijedlog povučen, također u skladu s odredbom članka 389.b stavka 3. ZPP, tim više što prijedlog u ovom dijelu ne sadrži dostatne i relevantne razloge o vjerojatnosti povrede ovog prava, posebno s obzirom na usklađenost pravnih shvaćanja na kojima se temelji pobijana presuda s praksom revizijskog suda (primjerice, Rev 692/2014 od 20. lipnja 2018., Rev 6/2021-2 od 5. siječnja 2002.) koja se naslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava (Muršić protiv Hrvatske, zahtjev 7334/13 od 20. listopada 2016.).

Zagreb, 9. siječnja 2024.