Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2245/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovi br. P-326/2021-44 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovan žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni br. P-326/2021-44 od 20. prosinca 2024. u točki I., u točki II. do iznosa od 14.742,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.1.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.7. te godine i u točki III izreke.

II. Preinačava se ista presuda u točki II. preko iznosa od 14.742,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.834,92 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđeno je da je tuženik odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, zbog povrede na radu - prometne nezgode osiguranika tužitelja NR u štetnom događaju od 30.04.2004., a radi kojeg je rješenjem tužitelja broj 84366 od 3.9.2007. osiguraniku tužitelja i korisniku NR priznato pravo na invalidsku mirovinu.

U točki II. nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.577,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a u točki III nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.025,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u citiranim točkama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Nadalje nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odlučnih činjenica u ovom sporu pa tako i u pogledu uzročno posljedične veze između nastale štete i štetnog i u pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja koje utvrđenje u žalbi osporava tuženik.

7. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno provedenih dokaza i njihovom ocjenom u smislu čl. 8 ZPP-a utvrdio:

- da je rješenjem tužitelja broj 84366 od 03.09.2007. osiguraniku tužitelja KR zbog ozljede na radu – prometne nezgode nastala profesionalna nesposobnost za rad, pa da mu je od 28.09.2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

- da je šteta za osiguranika nastala u prometnoj nezgodi koji je kod prvostupanjskog suda protiv istog tuženika- Hrvatske Ceste d.o.o. ishodovao pravomoćnu presudu pod posl.br. P-2131/06 od 26.02.2008. kojom mu je tuženik naknadio imovinsku i neimovinsku štetu. I u kojoj je pravomoćno utvrđen doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju od 30%

- da je tužitelj također temeljem pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba Pazin posl.br. P-682/11 od 2.7.2012. te posl.br. P-234/16 od 29.6.2018. tuženik već bio u obavezi tužitelju isplatiti štetu koja je tužitelju nastala isplatama invalidske mirovine i to u razdoblju od 28.9.2006. do 31.10.2009. koju tražbinu je tuženik namirio i u razdoblju od 1.11.2009. do 31.3.2016. koju tražbinu je tuženik također namirio.

- da je predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.4.2016. do 30.9.2019. u iznosu od 18.577,07 eura te za daljnje razdoblje koje je dosjelo tijekom trajanja ovog postupka od 1.10.2019. do 31.8.2021. u iznosu od 11.025,13 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovnima postupka.

- da je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i invalidnosti tužitelja utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka i mišljenja stručnog povjerenstva z a reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti.

8. Tuženik u žalbi ponovno ističe svoj tvrdnju da je za štetu trebao odgovarati Istarske Ceste d.o.o kao pravna osoba s kojom je sklopio ugovor o održavanju državnih cesta, međutim pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tu svoju tvrdnju tuženik tijekom svih ovih postupaka nije potkrijepio adekvatnim dokazima.

9. Također je u povodu iznesenog prigovora pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik mogao prema Zakonu o javnim cestama koji ne zabranjuje takvu mogućnost svoje zakonske obaveze ugovorom prenijeti trećim osobama, no ta okolnost kako to pogrešno tuženik smatra, kada su u pitanju treće osobe kao ovdje osiguranik tužitelja NR ne utječe na postojanje tuženikove obaveze, budući da je tuženik uvijek po samom zakonu dužan održavati državne ceste pa ukoliko dođe do prometne nezgode koja je uzrokovana neodržavanjem ceste tuženik za takvu štetu on odgovara, a da li će pri tome imati mogućnost i pravo isplaćenu odštetu regresirati od osobe koju smatra odgovornom valja raspraviti u posebnoj parnici.

10. Također žalbena tvrdnja o isključivoj odgovornosti osiguranika tužitelja NR predstvlja paušalnu tvrdnju suprotnu izvedenim dokazima odnosno činjenicama koje su pravomoćno utvrđene u parničnom postupku u kom je donesena pravomoćna presuda P-2131/06 od 26.2.2008.

11. Međutim u pogledu dijela tužbenog zahtjeva tužitelja u pogledu kojeg je pobijana presuda preinačena kao u točki II izreke ove presude utvrđeno je da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu tijeka i roka trajanja zastare tog dijela tražbine tužitelja.

12. Naime prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao u točkama II i III izreke pogrešno primjenjujući materijalno pravo.

13. Naime prvostupanjski sud smatra da Zakon o mirovinskom osiguranju (N.N. 157/13 – dalje u tekstu ZOMO)pogrešno predmetno potraživanje tužitelja definira kao naknadu štete budući dasse radi o regresno potraživanju.

14. Smatra da jer tužitelj nije pretopio štetu direktno od tuženika, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik NR pa je priznavanjem prava s osnova stradavanja tužiteljevog osiguranika kao posljedica štetnog događaja za koje je pravomoćno odgovoran tuženik, došlo do subrogacije, prijelaza prava sa tužiteljeva osiguranika na tužitelja koji trpi štetu bez obzira što se radi o osiguranom slučaju te da se na navedeno potraživanje budući da ZMO (čl. 165. i čl. 170.) upućuje ne odgovarajuće primjedbe ZOO-a koji za regresno potraživanje ne propisuje posebni zastarni rok dolazi do primijene prema mišljenju prvostupanjskog suda do općeg zastarnog roka iz čl. 255. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju u roku od 5 godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

15. Međutim takva primjena materijalnog prava je po ocjeni ovog žalbenog suda nepravilna.

16. Člankom 160. st. 2. toč. 1. ZMO definira se što se smatra štetom koju zajednica mirovinskog osiguranja ima pravo potraživati od štetnika. Tako se štetom smatraju novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na mirovinu.

17. Pitanje zastare potraživanja ovdje tužitelja kao Zavoda prema tuženiku kao osiguravatelju štetnika reguliraju odredbe čl. 166. ZMO.

18. Stavkom 1. tog čl. određuje se da potraživanja naknade štete, dakle i one štete definirane citiranim čl. 160. st. 2. toč. 1. ZMO zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO).

19. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZMO-a rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz tog Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu.

20. Naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika na temelju ZMO proizlazi iz novčane obveze tužitelja koju on ima prema korisniku mirovine, u smislu odredbe čl. 161. st. 2. ZMO-a. Riječ je o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, jer tim isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja pa tada počinje teći vrijeme potrebno za zastaru potraživanja (s obzirom da se radi o potraživanju naknade štete, to potraživanje zastarijeva u roku od tri godine).

21. Ovakvo shvaćanje već je zauzeto u praksi revizijskog suda (u odluci broj Rev- 110/10 od 16. veljače 2011.)....“i u u odluci posl. br. Revd 716/2021-2 od 24. veljače 2021.

22. Iz navedenih razloga pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatama iznosa tražbina isplaćenih mirovina koje su isplaćene prije 1. 1. 2017. budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2.1.2020., pa su sve tražbine koje su dospjele prije 1.1. 2017. u zastari.

23. Kako je iz potvrde o svoti mirovine (list 185 spisa)vidljivo da je prije tog roka dospio iznos od 41.244,81 kn čiji razmjeran iznos od 70% s osnova odgovornosti tuženika predstavlja iznos od 28.871,36 kn a prema Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je iskazao cijene u slučajevima nalaganja isplate, u valuti eura pri čemu je preračunavanje valutnih iznosa izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn) i isti iznosi 3.834,17 eura, to je za navedeni iznos tužbeni zahtjev odbije tj. pobijana presuda je preinačena temeljem čl. 370. toč. 3. ZPP-a kao u izreci.

24. Žalbeni navodi kako tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos iz točke II izreke prvostupanjske presude od 22.1.2019. II izreke tj. od 31.8.2021. na iznos iz točke III izreke, već od podnošenja tužbe su neosnovna.

25. Prvostupanjski sud je pravilno pripadajuću zakonsku zateznu kamatu dosudio na navedene iznose temeljem čl. 29. ZOO-a u svezi s čl. 166. st. 3. ZOMO kojima je propisano da ista teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu točnije od prvog idućeg dana nakon isteka roka o 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

26. U preostalom dijelu pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević