Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2277/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, predsjednice vijeća, Suzane Radaković suca izvjestiteljica i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747,zastupan po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2866/2019-36 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2866/2019-36 od 25. travnja 2022. u stavku I. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2016. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na iznos od 15.000,00 kn zakonske zatezne kamate tekuće od 27. svibnja 2016. godine pa do 17. svibnja 2017. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.848,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na iznos od 3.000,00 kn zakonske zatezne kamate tekuće od 27. svibnja 2016. godine pa do 4. srpnja 2019. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d.,Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 14.282,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 25. travnja 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela presude, u stavku I. i V. žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine ili preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete i imovinske nenovčane štete nastale uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. prosinca 2015. na autocesti Rijeka-Zagreb kada je zadobio tjelesne ozljede, a koju nezgodu je prouzrokovao osiguranik tuženika.

6. U žalbenom postupku, sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2015.;

- da je nesporna pasivna legitimacija i odgovornost;

- da je tuženik isplatio tužitelju s osnovana neimovinske štete iznos od 18.000,00 kuna;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je životan i logičan;

- da je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću;

- da iz nalaza proizlazi da je tužitelj u prometnoj nesreći od 11. prosinca 2015. zadobio djelomičnu amputaciju lijeve uške, natučenje glave, natučenje donjeg dijela leđa, natučenje ramena, natučenje prsnog koša, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i oštećenje brahijalnog pleksusa; da je liječen u bolnici 4 dana; da je učinjena rekonstrukcija uške dok je ozljeda vrata liječena nošenjem ovratnika, analgeticima i mirovanjem; da je proveo fizikalnu terapiju; da je EMNG ukazao na oštećenje brahijalnog pleksusa;

- da prema mišljenju vještaka radi zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja; da su trajne posljedice uzrok umanjenja životne aktivnosti 3%; da je tužitelj 2013. u prometnoj nesreći zadobio također trzajnu ozljedu vrata drugog stupnja po QTF klasifikaciji, a već tada su opisane početne degenerativne promjene vratne kralježnice te da su ozljede iz dvije prometne nesreće i degenerativne promjene vratne kralježnice u podjednakim omjerima odgovorne za sadašnje trajne posljedice, odnosno trzajna ozljeda vrata iz predmetnog štetnog događaja dovela je do umanjenja životne aktivnosti 1%; da je zbog oštećenja brahijalnog pleksusa lijeve ruke zaostala slabost ruke i ograničenje opsega pokreta u ramenu u manjem stupnju i da trajne posljedice umanjenju životne aktivnosti od 6% time da ukupno umanjenje životne aktivnosti iznosi 7 %;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta tijekom 3 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno dok su zaostali bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životne aktivnosti; trpio je primarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, slabijeg intenziteta 5 tjedana kumulativno; ožiljci na lijevoj uški uzrok su naruženja manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli; tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 3 sata dnevno tijekom 2 tjedna, u opsegu od 2 sata 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane;

- da je liječenje tužitelja završeno pregledom fizijatra 13. siječnja 2017.;

- da su stranke prigovorile nalazu i mišljenju vještaka;

- da se vještak na prigovore očitovao pismeno i usmeno na ročištu 8. ožujka 2020;

- da prema dopuni nalaza vještaka nije točna tvrdnja tuženika da lezija pleksusa nije dokazana a u prilog tome ide i nalaz neurokirurga od 21.12.16.; da je kod pregleda tužitelja za potrebe vještačenja koji je učinjen 5 godina iza predmetnog štetnog događaja vještak utvrdio umjerenu slabost ruke i ograničenje opsega pokreta u ramenu u manjem stupnju što znači da se lezija pleksusa nije u potpunosti oporavila.; da je ocjena umanjenje životne aktivnosti je adekvatna; da kako kod objedinjavanja ukupnog umanjenja životne aktivnosti najveći postotak se uzima u cijelosti (100%) a sljedeći se umanjuje na ¾ i da kod tužitelja drugi postotak iznosi samo 1% isti nije umanjivan što je u skladu s strukom; da kod ocjene potrebe za tuđom pomoći vještak je uzeo u obzir da je tužitelju nakon ozljeđivanja imobiliziran vrat Schantzovim ovratnikom, da je imao bolove i slabost lijeve ruke, lijevu ruku nije mogao aktivno podizati i da ocjena potrebe za tuđom pomoći u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno tijekom 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. je adekvatna; da otežana pokretljivost ruke u ramenu ne predstavlja naruženje; da se ne radi o gubitku dijela uške, odnosno traumatskoj amputaciji i da je posljedica zaostalih ožiljaka na uški koji su opisani u vještvu; da pri pregledu kod tužitelja vještak nije uočio „udubljenje na sredini glave“ i ocjena naruženja je adekvatna; u odnosu na prigovor tužitelja vezan za ocjenu umanjenja životne aktivnosti zbog ozljede vrata jer prema „novoj sudskoj praksi“ za laku trzajnu ozljedu vratne kralježnice uz postojanje degenerativnih promjena se određuje umanjenje životne aktivnosti od 5%, vještak je naveo da navedeno nije točno, za umanjenje pokretljivosti vratne kralježnice određuje se umanjenje životne aktivnosti od 3%, ukoliko u trenutku štetnog događaja postoje degenerativne promjene vratne kralježnice taj postotak se još umanjuje;

- vještak se usmeno očitovao na prigovore tuženika i na ročištu održanom 8. ožujka 2022. te je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i kod dopune istog;

- da su nalaz i dopuna izrađene u skladu sa pravilima struke i da se razjašnjena sporna pitanja;

- da je obijen prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem;

- da tužitelju sukladno nalazu i mišljenju vještaka po kriteriju fizičkih bolova primjerena naknada je 14.000,00 kuna; straha iznos od 6.000,00 kuna; trajnih posljedica 8.000,00 i naruženja 10.000,00;

- da obzirom na nespornu isplatu iznosa od 18.000,00 kuna tužitelju pripada pravična novčana naknada sa osnova neimovinske štete u daljnjem iznosu od 20.000,00 kuna;

- da sa osnova tuđe pomoći i njege tužitelju pripada iznos od 1.848,00 kuna; 11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kuna i imovinsku nenovčanu štetu u iznosu od 1.848,00 kuna te na temelju čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosim („Narodne novine broj“: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO) te čl. 1095. ZOO-a u vezi čl. 223. ZPP-a te čl. 29. ZOO-a odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta

14. Na žalbene navode koji se isključivo odnose na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj će činjenice uzeti kao dokaze odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečena uvjerenja je opravdavao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi kojima sadržajno upire na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Jednako tako na žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

17. Stoga, kada je utvrdio da su utvrđene sve odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novog vještačenja te u naprijed iznesenim okolnostima za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge.

18. Naime, kako je to navedeno povodom prigovora tužitelja i tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića, vještak se i očitovao pismenim putem i usmeno na ročištu 8. ožujka 2020.

19. Kraj činjenice da su pismenim očitovanjem vještaka na prigovore i usmenim očitovanjem na ročištu 8. ožujka 2020., dovoljno razjašnjena pojedina sporna pitanja a prvostupanjski sud nije našao da postoje proturječnosti ili nedostaci danog mišljenja odnosno da se pojavila osnovana sumnja u njegovu pravilnost, to je isti osnovano temeljem odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a, pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem novog medicinskog vještačenja.

20. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i pismenu dopunu te usmeno očitovanje vještaka na prigovore tuženika, kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima medicinske struke i iskustva te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Slijedom iznesenog, neosnovani su žalbeni tuženika o manjkavosti vještačkog nalaza i mišljenja.

22. Jednako tako, prema stanovištu ovog suda potrebno je reći da suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a.

23. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđene naknade, obzirom na težinu i vrstu ozljede i smanjenje životne aktivnosti, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, te stupanj naruženosti kao i dob tužitelja (rođen 1971.) i zanimanje, te neugodnosti kojima je tužitelj bilo izložen za vrijeme liječenja kao i sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu čl. 1100 ZOO-a i prema shvaćanju ovog suda, uz nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete u iznosu od 18.000,00 kuna, predstavlja daljnji iznos od 20.000,00 kuna, pa su neprihvatljive suprotne tvrdnje tuženika.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

26. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

27. Suprotno tvrdnji tuženika, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je u pobijanom dijelu odluke odlučio na navedeni način.

28. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

29. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

30. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Korde