Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1013/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima Krešimiru Ćurkoviću i Iris Šanjug, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽB, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P-605/2022-40 od 17. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CROATIA osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P-605/2022-40 od 17. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja CROATIA osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od ukupno 11.400,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 16.11.2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, i sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku, JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu od 2.278,14 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena na dan ispunjenja, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. i točke II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj posebno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud isključivo reproducira navode prometnog vještaka, zanemarujući prigovore tužitelja. Naime, prometni vještak je zanemario ključan materijalni trag – trag prolivene tekućine, a koji bi upućivao na drugačiji sudarni položaj traktora i osobnog automobila. Time je vještak pogrešno utvrdio da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač osobnog automobila Toyota. Dakle, tužitelj u bitnome prigovara nalazu i mišljenju vještaka koji je upotrjebljen kao dokaz u ovom parničnom postupku. Što se tiče troška parničnog postupka, prvostupanjski sud nije odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao da tužitelj nije niti podnio zahtjev za naknadu troška. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR, međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna (od 1. studenog 2022. do 25. studenog 2023.), odnosno 10,00 kuna (sve do 1. studenog 2022.). S obzirom na navedeno, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.513,04 EUR/11.400,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom.

7.1. Utuženi iznos predstavlja zahtjev za povrat (regres) isplaćenog iznosa naknade imovinske štete na automobilu registracijske oznake [registarska oznaka], koji iznos je tužitelj isplatio TB, a koja šteta je nastala sudarom spomenutog vozila, kojim je upravljao TB, i traktora registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tuženik ŽB, koji traktor je bio osiguran kod tužitelja. Budući da je tuženik bio pod utjecajem alkohola u vrijeme nastanka štetnog događaja, tužitelj smatra da ima pravo od tuženika, svojeg osiguranika, regresno potraživati isplaćeni iznos od 1.513,04 EUR/11.400,00 kn.

7.2. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja s obrazloženjem da alkoholiziranost tuženika nije u direktnoj uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja te da je za predmetni štetni događaj zapravo odgovoran TB.

8. U žalbenoj fazi postupka je i dalje sporno tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja, a što utječe na tužiteljevo pravo regresa. Dakle, sporno je je li predmetni štetni događaj prouzrokovao tuženik ŽB ili TB.

9. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 6. listopada 2020. godine, došlo do prometne nezgode u mjestu [adresa] u kojoj su sudjelovali tuženik ŽB, upravljaljući traktorom marke Deutz registracijske oznake [registarska oznaka], i TB, upravljaljući vozilom marke Toyota Corolla registracijske oznake [registarska oznaka]

- da je, u vrijeme nastanka prometne nezgode, traktor marke Deutz registracijske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tužitelja temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti

- da je, u vrijeme nastanka prometne nezgode, tuženik bio pod utjecajem alkohola, tj. da mu je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,63 g/kg

- da je tužitelj, dana 16. studenog 2020., isplatio TB iznos od 11.400,00 kn na ime imovinske štete na vozilu marke Toyota Corolla registracijske oznake [registarska oznaka], koja šteta je nastala u predmetnom štetnom događaju

- da je prometna nezgoda nastala na način da se TB, upravljajući vozilom Toyota, kretao njemu lijevom stranom kolnika te je uslijed toga došlo do sudara sa traktorom Deutz, koji traktor je zbog skretanja ulijevo bio zaustavljen na desnoj prometnoj traci

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da alkoholiziranost tuženika nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

11. Radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, u tijeku prvostupanjskog postupka je provedeno prometno vještačenje po Zlatku Jarešu, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila.

11.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Jareša (list 98 – 108 spisa) proizlazi da se prometna nezgoda dogodila dana 6. listopada 2020. na državnoj cesti DC-43 u mjestu [adresa] na način da je došlo do čelno-bočnog sudara između vozila Toyota, kojim je iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], upravljao TB, i traktora Deutz kojem je bila pridodana poluprikolica, kojim skupom vozila je iz suprotnog smjera upravljao tuženik ŽB i koji je bio u početnoj fazi skretanja ulijevo u svoje dvorište (kolni ulaz [adresa]).

11.2. Vještak ističe da je mjesto sudarnog kontakta dvaju vozila moguće odrediti na temelju položaja zaustavljenog vozila Toyota, vidljivih oštećenja na vozilu i traktoru, te na temelju položaja zone tragova otpale plastike.

11.3. U trenutku primarnog kontakta, TB se kretao sebi lijevom prometnom trakom, tj. trakom koja nije predviđena za njegov smjer kretanja, i to brzinom od 32 km/h te je usporavao svoje vozilo kočenjem. Neposredno prije sudara, tuženik ŽB je bio zaustavljen na desnoj prometnoj traci, tj. traci koja je predviđena za njegov smjer kretanja, te se pripremao započeti radnju skretanja ulijevo.

11.4. Dakle, TB se kretao lijevom stranom kolnika, dok je tuženik ŽB bio zaustavljen na desnoj strani kolnika. Dakle, položaj tuženika ne predstavlja opasnost za TB u slučaju da se vozilo Toyota kretalo pravilno sebi desnom stranom kolnika. Međutim, TB se iz nekog razloga kretao sebi lijevom stranom kolnika, moguće zbog pretjecanja nepoznatnog vozila, a uslijed toga je došlo do sudara sa traktorom Deutz sa poluprikolicom, koji skup vozila je, zbog skretanja ulijevo na kolni ulaz [adresa], bio zaustavljen na sebi desnoj strani kolnika.

12. Tužitelj je, u tijeku prvostupanjskog postupka, i to u podnesku od 14. lipnja 2023. (list 118-120 spisa), isticao kako je sudski vještak zanemario ključni materijalni trag u vidu vode na kolniku, a koji materijalni trag upućuje na drugačiji sudarni kontakt od onoga kojeg je utvrdio sudski vještak. Tužitelj takve navode ponavlja i u svojoj žalbi, navodeći da takav materijalni trag upućuje na drugačiju dinamiku predmetnog štetnog događaja.

13. Vještak Zlatko Jareš je, u svom pisanom očitovanju od 4. rujna 2023. godine (list 127-128 spisa) istaknuo da je za određivanje mjesta primarnog kontakta, tj. za određivanje mjesta sudara, uzimao u obzir položaj vozila Toyota (nakon sudara), narav oštećenja vozila i traktora, te položaj zone tragova plastike, otpalih sa vozila Toyota. Međutim, vještak je također uzeo u obzir i pokazane smjerove kretanja vozila Toyota i traktora Deutz, pokazane od strane sudionika prometne nesreće na sudskom očevidu od 13. travnja 2023. Vještak ističe da su tragovi prolivene tekućine nastali tek nakon zaustavljanja vozila i takvi tragovi se u pravilu ne uzimaju u obzir kod određivanja mjesta sudara.

14. Vještak Jareš je usmeno saslušan na ročištu, održanom dana 11. prosinca 2023. (list 138-141 spisa), gdje je ponovo istaknuo da se položaj prolivene tekućine ne uzima u obzir kod određivanja samog mjesta sudara iz razloga što tekućina počinje istjecati iz vozila tek nakon sudara, nakon nekog vremena, a što ovisi i o vrsti oštećenja na vozilu. Dakle, tekućina počinje istjecati iz vozila tek u trenutku ili nakon zaustavljanja vozila, radi čega takav materijalni trag ne može pouzdano odrediti mjesto sudara.

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Jareša, kao i njegova pisana i usmena dopuna, je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno i logično otklonio sve prigovore tužitelja. Stoga su svi prigovori tužitelja koji su usmjereni na stručnost tog nalaza i mišljenja, koje prigovore tužitelj ističe u žalbi, neosnovani.

16. Dakle, vještak Jareš je logično i jasno objasnio zašto tragovi tekućine koja je iscurila iz vozila Toyota nisu relevantni za određivanje mjesta sudara traktora tuženika i vozila TB. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja da je nalaz vještaka Jareša vjerodostojan dokaz za utvrđivanje točne dinamike predmetnog štetnog događaja.

17. Nije sporno da je tuženik, u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, bio alkoholiziran, tj. da mu je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,63 g/kg. Međutim, njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a uzrok predmetnog štetnog događaja jest neoprezna vožnja TB, koji se kretao stranom kolnika koja nije predviđena za smjer njegovog kretanja.

18. Sukladno čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice.

19. Navedena zakonska odredba je dodatno razrađena Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja Croatia osiguranje d.d. (list 21-22 spisa), točnije člankom 3. st. 1. točkom 4a. kojim je propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je, u vrijeme prometne nesreće, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Međutim, člankom 3. st. 2. toč. 2. Uvjeta je propisano da osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je vozač, u vrijeme prometne nesreće, bio pod utjecajem alkohola.

20. Dakle, da bi osiguratelj ostvario pravo na regres od svojeg osiguranika mora postojati uzročno-posljedična veza između alkoholiziranosti osiguranika tužitelja i uzrokovanja posljedice u vidu prometne nesreće. Kako alkoholiziranost tuženika nije u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, tužitelj nema pravo regresno potraživati iznos od 1.513,04 EUR/11.400,00 kn, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

22. Tužitelj upire da prvostupanjski uopće nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka na način da se njegov zahtjev odbije u cijelosti. Međutim, takav žalbeni navod je neosnovan. Naime, u točki I. prvostupanjske presude jasno proizlazi da je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška. Dakle, prvostupanjski sud je u točki I. prvostupanjske presude odbio tužiteljev zahtjev koji se odnosi na glavnu stvar, ali i zahtjev koji se odnosi na trošak parničnog postupka kao sporedno potraživanje.

23. Naposljetku, neosnovano tužitelj ističe da prvostupanjski sud, prilikom izračuna troškova parničnog postupka, nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

23.1. Dana 17. siječnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

23.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tužitelja u tom dijelu nisu osnovani.

23.3. Također treba i istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom poslovni broj: Usoz-55/2024-21 (Usoz-60/2024, Usoz-84/2024, Usoz- 87/2025) od 18. srpnja 2025., odbio zahtjev za ocjenu zakonitosti odredbe iz Tbr. 52. st. 3. Tarife, ističući da je takva odredba usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja te da prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, radi čega se ne može govoriti o povratnom djelovanju sporne odredbe.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

25. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić