Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-790/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 79/a, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2825/2023-85 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2825/2023-85 od 9. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.189,51 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 15.767,73 eura pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 17.014,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2024. do isplate (točka III. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 eura (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom koristi koje je tuženik imao od posjedovanja nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa] u razdoblju od studenog 2010. do siječnja 2019.
5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da se tuženik u utuženom razdoblju od studenog 2010. do siječnja 2019. nije nalazio u posjedu sporne nekretnine. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP), tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.
6. Tužiteljica žalbom osporava utvrđenja suda prvog stupnja o tome da se tuženik nije nalazio u posjedu sporne nekretnine, te u žalbi ističe da se tuženik nalazio u posrednom posjedu koji je bio i nepošten.
7. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se tuženik u utuženom razdoblju nije nalazio u posjedu sporne nekretnine, te je radi utvrđenja navedene sporne činjenice pravilno ocijenio izvedene dokaze. Naime, u postupku je utvrđeno da tuženik ključeve sporne nekretnine u utuženom razdoblju uopće nije imao te da je iste dobio tek 2021. kada je iste dostavio i tužiteljici. Nadalje, u postupku je sud prvog stupnja utvrdio da predmetna nekretnina u razdoblju od 2012. do 2016. nije imala priključenu struju, a od 2016. niti vodu. U postupku je utvrđeno i da je tuženik od 2010. živi u [adresa], dok je na uviđaju koji je održan 3. listopada 2018. na spornoj nekretnini zatečen poštanski sandučić na koje se nalazilo ime TŠ, bivšeg supruga tužiteljice. Imajući u vidu takva utvrđenja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u postupku nije utvrđeno, a niti je tužiteljica tu spornu činjenicu dokazala koju spornu činjenicu je tuženik konzistentno osporavao tijekom cijelog postupka još od odgovora na tužbu podnijetog 21. siječnja 2016., da se tuženik nalazio u posjedu nekretnine u utuženom razdoblju.
8. Međutim, neovisno o navedenom potrebno je navesti da je za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP nije dovoljno samo da se suvlasnik čiji je posjed nepošten nalazi u posjedu, već je potrebno i da taj suvlasnik poduzima radnje kojima onemogućuje drugog suvlasnika u njegovom posjedovanju nekretnine. U ovom konkretnom slučaju, u postupku nije utvrđeno, a niti je tužiteljica na kojoj je teret dokaza to dokazala, da je tuženik kao suvlasnik nekretnine poduzeo ili poduzimao bilo kakve radnje prema tužiteljici koje bi predstavljale radnje kojima se tužiteljica onemogućuje u vršenju njezina suposjeda.
9. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima ističe da se tuženik nalazio u posrednom posjedu sporne nekretnine, te da u tom dijelu pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, potrebno je navesti da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ocijenio činjeničnu tvrdnju tužiteljice da je tuženik u utuženom razdoblju imao podstanare, te je u obrazloženju pobijane presude (točka 20. obrazloženja) jasno naveo, i pravilno zaključio, da tu činjenicu tužiteljica nije dokazala. Uz navedeno, potrebno je navesti da je teret dokaza činjenice da se su se tuženik i BŠ nalazili u odnosu posrednog i neposrednog posjednika bio na tužiteljici. Tužiteljica to, i prema ocjeni ovog suda, nije učinila tako da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio bilo u neposrednom, bilo u posrednom posjedu sporne nekretnine. Pritom je potrebno i napomenuti da tužiteljica u tužbi koju je podnijela 19. studenog 2015. niti ne navodi, a niti u obliku činjenične tvrdnje ističe, da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posrednom posjedu, već u istoj navodi da joj je tuženik onemogućio upis njezina prava vlasništva i tako joj prouzročio štetu.
10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno ističe tužiteljica, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 165. st. 1. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.
11. Tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i jer je proturječna, pa stoga, prema stavu tužiteljice, ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
12. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
14. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
