Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-153/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

RJ E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], I. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Puljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska 25 radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4284/2019-21 od 13. studenog 2025., dana 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4284/2019-21 od 13. studenog 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.348,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 30. 09. 2007. g. do 31. 07. 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, 0d 01. 08. 2015. g. do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. g. pa do isplate sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila a svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, specificirano kako slijedi:

- na iznos od 7,51 EUR od 30. 09. 2007. g. pa do isplate

- na iznos od 7,49 EUR od 31. 10. 2007. g. pa do isplate

- na iznos od 7,59 EUR od 30. 11. 2007. g. pa do isplate

- na iznos od 7,55 EUR od 31. 12. 2007. g. pa do isplate

- na iznos od 7,69 EUR od 31. 01. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 7,76 EUR od 29. 02. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 27,13 EUR od 31. 03. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,47 EUR od 30. 04. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,20 EUR od 31. 05. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,53 EUR od 30. 06. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,05 EUR od 31. 07. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,07 EUR od 31. 08. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 26,36 EUR od 30. 09. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 46,18 EUR od 31. 10. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 27,06 EUR od 30. 11. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 82,48 EUR od 31. 12. 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 101,25 EUR od 31. 01. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 109,73 EUR od 28. 02. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 86,35 EUR od 31. 03. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 90,82 EUR od 30. 04. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 55,07 EUR od 31. 05. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 38,21 EUR od 30. 06. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 38,35 EUR od 31. 07. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 49,61 EUR od 31. 08. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 48,42 EUR od 30. 09. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 38,32 EUR od 31. 10. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 60,71 EUR od 30. 11. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 81,82 EUR od 31. 12. 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 111,84 EUR od 31. 01. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 104,95 EUR od 28. 02. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 145,71 EUR od 31. 03. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 137,97 EUR od 30. 04. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 153,03 EUR od 31. 05. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 283,44 EUR od 30. 06. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 256,59 EUR od 31. 07. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 338,61 EUR od 31. 08. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 310,27 EUR od 30. 09. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 264,69 EUR od 31. 10. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 360,85 EUR od 30. 11. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 481,98 EUR od 31. 12. 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 395,40 EUR od 31. 01. 2011. g. pa do isplate

- na iznos od 428,71 EUR od 28. 02. 2011. g. pa do isplate

- na iznos od 390,04 EUR od 31.03. 2011. pa do isplate

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak, u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja dana 13. studenoga 2025. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se osnovano poziva tuženik jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula).

6. Između stranaka nije sporno da su stranke i to tužitelj i prednik tuženika zaključili Ugovor o kreditu 2. ožujka 2005., nije sporno da ugovor nije konvertiran te da je u cijelosti isplaćen.

7. Međutim, ovdje je sporno da li su ništetne ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule te je sporna isplata preplaćenih iznosa nastalih zbog promjene tečaja u CHF kao i promjene kamatne stope.

8. Također ovdje je sporno svojstvo potrošača tužitelja.

9. Tuženik u žalbenim navodima ističe u bitnome da je sud automatizmom primijenio utvrđenja iz presuda za kolektivnu zaštitu potrošača a što je pogrešno jer se individualni potrošač ne može pozivati na utvrđenja iz presuda po kolektivnoj zaštiti potrošača već je ovdje odlučno utvrditi odredbe ugovora kojeg je zaključio tužitelj pa je stoga u svakom pojedinom predmetu trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe bile jasne i lako razumljive te ako jesu tada nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost a pri tome tuženik je na okolnost pregovaranja sa tužiteljem predložio saslušanje djelatnika tuženika a što sud nije uvažio kao dokazni prijedlog tuženika i time je povrijedio procesnu ravnopravnost stranaka odnosno tuženika je onemogućio u raspravljanju pred sudom.

10. Nadalje, tuženik u žalbenim navodima kao i tijekom prvostupanjskog postupka osporava tužitelju svojstvo potrošača ističući da je sam tužitelj u svom iskazu naveo da je podignuo kredit da bi završio kuću dok u kasnijim navodima navodi da se kuća koristila za stanovanje osim dijela prizemlja u kojem je supruga tužitelja imala liječničku praksu a na ime osiguranja kredita je izdana mjenica (bjanko zadužnica) tvrtke Petra Dula d.o.o. zastupane po ovdje tužitelju kao direktoru te mjenica i zadužnica ordinacije DM koja je supružnik te je tuženik na ove okolnosti predložio saslušanje sudužnika kredita DM i PM.

11. Ovi žalbeni navodi tuženika su osnovani.

12. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je sud na pripremnom ročištu 16. studenog 2021. prihvatio sve dokazne prijedloge stranaka pa tako i predložene svjedoke na okolnost sklapanja ugovora o kreditu kao i na okolnost je li predmetni ugovor potrošački ugovor odnosno da li tužitelj u ovom konkretnom slučaju ima svojstvo potrošača.

13. Međutim, sud u pobijanoj presudi nije utvrdio sve odlučne činjenice a na koje osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima.

14. U ovom konkretnom predmetu je prvenstveno trebalo utvrditi je li tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP-a, a što je sud u obrazloženju pobijane presude u cijelosti zanemario iako je tužitelj u iskazu naveo da je prizemlje kuće uređeno za ordinaciju njegove supruge.

15. Prema odredbi čl. 3. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika.

17. Prema tome, ovdje je tuženik opovrgnuo tužitelju svojstvo potrošača te u tu svrhu predložio dokaze a što je sud u potpunosti zanemario jer niti je proveo dokazne prijedloge tuženika u tom pravcu a niti je u pobijanoj presudi obrazložio zbog čega smatra da tužitelj ima svojstvo potrošača a o toj odlučnoj činjenici ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Također osnovano tuženik prigovara u žalbenim navodima da je sud povrijedio procesnu ravnopravnost stranaka jer nije predložene dokaze tuženika proveo niti je naveo razloge zbog čega smatra da ti dokazni prijedlozi nisu odlučni u ovom postupku.

19. Naime, ovdje valja reći da u pojedinačnom potrošačkom sporu je na tuženiku teret dokazivanja o obaviještenosti odnosno informiranosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, odnosno da je zaposlenik tuženika obavijestio potrošača o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka pa je stoga obveza suda da u pojedinačnom potrošačkom sporu kao što je to u ovom konkretnom slučaju izvede dokaze kojeg je predložila banka na okolnost obaviještenosti potrošača a koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu pa je stoga prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio provesti predložene dokazne prijedloge tuženika upravo na naprijed navedene okolnosti a što je rezultiralo pogrešnim i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

20. Tuženik je u ovom konkretnom predmetu predložio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka, djelatnika tuženika, a na okolnost sklapanja spornog Ugovora.

21. Ovdje valja naglasiti da načelo procesne ravnopravnosti stranaka podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice kao i predlože dokaze kojim te činjenice potkrepljuju i to na način da se nijedna stranka u postupku ne stavlja u bitno lošiji položaj od suprotne stranke pa je stoga iz naprijed navedenih razloga trebalo omogućiti tuženiku da dokazuje upravo one činjenice koje nisu bile utvrđivane u kolektivnom sporu već ih je upravo potrebno utvrditi u pojedinačnom potrošačkom sporu.

22. Slijedom naprijed navedenog a s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer nisu utvrđene odlučne činjenice o čemu ovisi ishod ovog spora valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

24. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević