Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3165/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zgareba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1935/2020-60 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1935/2020-60 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke u cijelosti te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.363,41 eura.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1935/2020-60 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 57,07 eura i sudi

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 57,07 eura.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužitelju KP iznos od 5.176,19 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužitelju KP iznos od 617,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužitelju KP parnični trošak u iznosu od 3.420,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu parničnog troška u iznosu od 868,72 EUR.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

4.1. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom do koje je štete došlo kao posljedice štetnog događaja - prometne nezgode od 31. kolovoza 2018., a koju je uzrokovalo nepoznato vozilo.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je da je do prometne nezgode došlo zbog nepropisnog kretanja nepoznatog vozila (i da je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku) koje je vozilo u suprotnom smjeru od tužiteljevog obavljalo radnju pretjecanja te se nije vratilo u svoju prometnu traku i da je zbog takvog kretanja nepoznatog vozila tužitelj poduzeo radnju naglog skretanja ulijevo i svojim vozilom sletio van kolnika te zadobio tjelesne ozljede.

7. U žalbenom postupku sporna je dinamika nastanka prometne nezgode, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz predmetnog postupka proizlazi:

- da je 31. kolovoza 2018. došlo do prometne nezgode u između mjesta [adresa] i [adresa], u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] te je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede (zapisnik o očevidu sa skicom mjesta nesreće, list 7. -11. spisa)

- da je zbog navedene nezgode protiv tužitelja vođen prekršajni postupak,

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. Pp P-1343/2019 od 30. kolovoza 2019. tužitelj oslobođen optužbe da je 31. kolovoza 2018. upravljajući osobnim automobilom zbog neprilagođene brzine sletio izvan kolnika s lijeve strane u nisko raslinje, čime da je počinio prekršaj iz članka 51. stavak 5. u vezi s člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (list 91. - 93. spisa)

- da se u obrazloženju navedene presude u bitnome navodi da nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji je zahtjev tuženik otklonio (list 35.-38. spisa)

- da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 5.176,19 EUR s osnove naknade neimovinske štete i iznos od 617,16 EUR, s osnove naknade imovinske štete,

- da je radi utvrđenja odlučnih činjenica sud proveo dokaz vještačenjima, i to po vještaku prometne struke, vještaku sudske medicine te medicinskom vještaku.

8.1. Vještak prometne struke, dipl. ing. prom. Krešimir Somek, dao je nalaz i mišljenje (list 125.-129. spisa), na raspravi se dodatno usmeno očitovao na prigovore tuženika

(list 145.-146. spisa) te ocijenio sljedeće:

- Brzina prije izlijetanja s kolnika osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj bila oko 81 km/h.

- Brzina je bila prilagođena prometnici i uvjetima u vrijeme predmetne prometne nesreće. Izlijetanje je bila posljedica naglog skretanja ulijevo. Reakcija vozača uslijedila je prije znaka ograničenja brzine na 70 km/h (znak ograničenja brzine 70 km/h na 14 m prije mjesta izlijetanja).

- Prije izlijetanja automobil nije bio kočen. Položaj automobila na kolniku u trenutku reagiranja vozača tehničkim putem nije moguće utvrditi.

- Vozač je reagirao oko 1 s prije izlijetanja na približno 22 m od mjesta izlijetanja ako je automobil u tom trenutku bio na lijevoj strani kolnika, a približno 44 m od mjesta slijetanja i oko 2 s prije izlijetanja ako je reakcija uslijedila kada je automobil bio na desnoj strani kolnika.

- Uzrok reagiranja vozača tehničkim putem nije moguće utvrditi.

- Naglo skretanje ulijevo, izostanak kočenja i posljedično gubitak kontrole nad vozilom nije neuobičajeno ako je tužitelj izbjegavao vozilo iz suprotnog smjera na svojoj desnoj prometnoj traci.

- Usmeno saslušan na ročištu vještak je naveo da reakcija vozača skretanjem ulijevo ili udesno ovisi o tome kakva je situacija s lijeve odnosno s desne strane vozača i da takva reakcija ovisi i o navici vozača. Uobičajeno je da vozači reagiraju skretanjem ulijevo ako im u susret dolazi vozilo po njihovoj prometnoj traci ili ostaje slobodna lijeva strana ceste dok je s desne strane obično teren gdje bi moglo doći do prevrtanja vozila. Ako dva vozila dolaze ususret i po lijevoj i po desnoj strani to opet nužno ne znači da bi vozač izabrao skretanje udesno. Smatra da to ovisi o procjeni vozača da li bi skretanje ulijevo bilo manje rizično s obzirom na teren izvan kolnika. Budući da ne postoje materijalni tragovi koji bi upućivali na položaj vozila koja dolaze ususret i njihov međusobni razmak, ne može tvrditi da li je reakcija vozača bila adekvatna. Iz fotodokumentacije proizlazi da je s desne strane ceste u odnosu na smjer vožnje tužitelja teren ispod nivoa kolnika odnosno cesta je na nasipu u odnosu na teren s desne strane, dok je teren s lijeve strane manje-više u nivou kolnika iako se na njemu nalazilo nisko raslinje, kamenje odnosno teren je neravan. Da je brzina automobila u trenutku izlijetanja bila 70 km/h i da se automobil kretao u istoj putanji kao prilikom nesreće tada bi bio izbjegnut nalet automobila na stablo brzinom od 40 km/h kao što je bilo prilikom predmetne nesreće, odnosno automobil bi se zaustavio neposredno prije stabla. Na državnoj cesti prije znaka ograničenja na 70 km/h postoji generalno ograničenje brzine koje vrijedi na državnim cestama, a iznosi 90 km/h. Prometni znak ograničenje brzine mogao se uočiti na dovoljnoj udaljenosti da se brzina iza znaka i prije znaka mogla smanjiti na 70 km/h.

- Iako je tuženik ustrajao na prigovorima na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, nije predlagao izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem.

8.2. Vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić, specijalist krirug, proveo je medicinsko vještačenje te je u nalazu i mišljenju (list 156. -158. spisa) te usmenim očitovanjem na raspravi (list 246.-247.) ocijenio kako slijedi:

- Tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom trupa I. slabinskog kralješka i prijelom poprečnih nastavaka I. i II. slabinskog kralješka s desne strane.

- Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 30. srpnja 2019.

- Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karakterna sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 75 dana. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana.

- Ozljeda slabinske kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 12% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice te bolovima u slabinskom dijelu kralješnice kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama. Pri ocjeni je uzeta u obzir životna dob tužitelja te postojeće degenerativne promjene slabinskog dijela kralješnice koje ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu de se navedena ocjena smanjenja životne aktivnosti od 12% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju.

- Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno te još 75 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno.

- Očitujući se na prigovore tužitelja vještak je na ročištu naveo da je procjena potrebe za tuđom pomoći iskazana sukladno medicinskoj dokumentaciji gdje se u početku navodi nošenje ortoze, a kasnije nošenje steznika. Radi se o različitim vrstama imobilizacije pa je sukladno tome procijenjena potreba za tuđom pomoći.

8.3. Nakon provođenja prometnog i medicinskog vještačenja, vještak sudske medicine dr. med. Šetar Škavić dao je nalaz i mišljenje (list 253. -255. spisa) te se na raspravi očitovao na prigovore tuženika (list 273.-275. spisa). Tako je ocijenio sljedeće:

- Ozljede prijeloma trupa I. slabinskog kralješka i prijeloma poprečnih nastavaka I. i II. slabinskog kralješka s desne strane, kako su utvrđene medicinskim vještačenjem, su ozljede koje nastaju indirektnim djelovanjem, prijenosom sile od stražnjice prema gore duž osovine kralješnice te su u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka, nastale prigodom slijetanja s kolnika i ''penjanja'' na nešto viši, neravni teren lijevo od kolnika. Budući da utvrđene ozljede nastaju indirektnim, okomitim djelovanjem sile odozdo prema gore, a što sigurnosti pojas ne sprječava, ozljede tužitelja su mogle nastati neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom.

- Nadalje navodi kako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je do slijetanja došlo prije znaka ograničenja brzine od 70 km/h te tada vrijedi generalno pravilo ograničenja brzine od 90 km/h, a utvrđeno je da se tužitelj u trenutku slijetanja s kolnika kretao brzinom od oko 81 km/h, odnosno kretao se dozvoljenom brzinom. Sudskomedicinski, čak u slučaju da je do slijetanja došlo nekom manjom brzinom vozila od oko 70 km/h, postojala je realna mogućnost za nastanak utvrđenih ozljeda tužitelja.

- U svom usmenom očitovanju vještak dr. Petar Škavić navodi da je do izlijetanja došlo nakon znaka ograničenja brzine 70 km/h, no do prelaska kolničke trake došlo je prije navedenog znaka, a kako to proizlazi iz skice vještaka dipl. ing. Someka. Nadalje navodi kako iz fotografija koje prileže nalazu i mišljenju vještaka te zapisniku o očevidu proizlazi da je teren uz kolnik s lijeve strane, gdje je došlo do slijetanja vozila tužitelja, neravan iznad nivoa kolnika te da se na putu koje je vozilo tužitelja prešlo od izlijetanja s kolnika do konačnog zaustavljanja, udarcem u raslinje hrasta, prošlo određeni put po takvom neravnom terenu s tragovima razbacivanja zemlje, razderotine zemlje i razbacanog kamenja. Utvrđene ozljede tužitelja nastale su indirektnim djelovanjem sile odnosno prijenosom sile duž osovine kralješnice od stražnjice prema gore, a navedene ozljede u pravilu nastaju prigodom poniranja ili podizanja vozila tijekom kretanja. Teren po kojem je tužitelj sletio sa svojim neravninama predstavlja podesan teren da dođe do nastanka navedenih gibanja, djelovanja sila i utvrđenih ozljeda. Brzina kretanja vozila tužitelja nije od odlučne važnosti već su odlučna navedena gibanja u horizontalnom smjeru.

9. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, a taj zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalbenim navodima tuženik ističe da je sud izostavio obrazloženje o tome tko je od sudionika odgovoran za nastanak prometne nesreće, tko je od sudionika nesreće prekršio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, dalje: ZSPC), i koje te da sud izvodi krive zaključke u prilog odgovornosti nepostojećeg nepoznatog vozila, dok su utvrđenja iz prometnog vještačenja, samo hipotetska mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice, da je na tužitelju bio teret dokaza postojanja nepoznatog vozila i da je ono prouzročilo predmetnu prometnu nezgodu (točka II. žalbe). Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud nije proveo dokaz saslušanjem policijskih djelatnika koji su obavljali očevid te liječnika, a niti je dao razloge zašto te dokaze nije provodio (točka III. žalbe). Ističe i prigovore nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine te da isto proturječi nalazu i mišljenju prometnog vještaka, i to u pogledu terena te u pogledu mjesta izlijetanja vozila i znaka ograničenja brzine (točka IV. žalbe). Osporava i utvrđenu visinu naknade neimovinske štete (točka V. žalbe) te odluku o troškovima postupka koji se odnose na trošak odštetnog zahtjeva i sudske pristojbe na presudu (točka VI. žalbe).

11. Suprotno žalbenim navodima, sud je utvrdio kako je do izlijetanja tužitelja s ceste došlo zbog nepropisnog kretanja nepoznatog vozila koje je tužitelju dolazilo iz suprotnog smjera i koje se nalazilo u tužiteljevoj traci jer je pretjecalo drugo vozilo te se u toj traci i zadržalo. Prema članku 66. stavak 1. ZSPC-a, pretjecati i obilaziti vozač smije samo ako time ne ometa normalno kretanje vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i ako na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje tih radnji. Prema članku 71. stavak 1. ZSPC-a, nakon pretjecanja ili obilaženja vozač je dužan, čim to bude moguće učiniti bez ometanja ili ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, vozilom ponovno zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao prije pretjecanja, odnosno obilaženja. Iako sud izričito ne citira ove odredbe materijalnog prava, jasno je da je navedeno postupanje nepoznatog vozila protivno odredbama ZSPC-a. S obzirom na to da se radilo o nepoznatom vozilu, sud je primjenom odredbe članka 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 154/14 – dalje: ZOOP) utvrdio da je ovdje tuženik odgovoran za nastalu štetu, odnosno da je pasivno legitimiran u ovom postupku.

12. Nadalje, navedeni zaključak o odgovornosti vozača nepoznatog vozila sud je izveo na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno na temelju prethodno citiranog nalaza i mišljenja prometnog vještaka te iskaza tužitelja.

12.1. Naime, iako predmetnoj prometnoj nesreći nitko nije svjedočio, sud je iskaz samog tužitelja cijenio vjerodostojnim jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, i to, osim pred prvostupanjskim sudom, o okolnostima nastanka štetnog događaja je tužitelj na identičan način iskazivao pred Općinskim sudom u Zadru u prekršajnom postupku koji se vodio pod posl. br. Pp P-1343/2019, kao i prilikom obavijesnog razgovora s policijskim službenikom MP, neposredno nakon štetnog događaja u Općoj bolnici Zadar. Osim toga, navedeni iskazi u skladu su sa svom dokumentacijom dostavljenom u spis.

12.2. Prema članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Iskaz tužitelja potkrijepljen je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka (kako je navedeno pod točkom 8.1. obrazloženja ove odluke) te je prometni vještak otklonio sve tuženikove prigovore, a sam tuženik nije niti predlagao provođenje novog vještačenja.

12.3. U odnosu na daljnje žalbene navode da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud nije proveo dokaz saslušanjem policijskih djelatnika koji su obavljali očevid te liječnika niti je obrazložio zašto ih nije saslušao, ističe se da je sud pod točkom 35. obrazloženja prvostupanjske presude dao jasne razloge zašto navedeni dokazi nisu provedeni, a koje obrazloženje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

12.4. Dakle, kako je sud utvrdio dinamiku štetnog događaja na temelju iskaza tužitelja i prometnog vještaka, a ujedno u spisu ne proizlaze dokazi koji bi govorili u prilog suprotnom, sud je pravilno utvrdio činjenično stanje onako kako ga je opisivao sam tužitelj.

13. U odnosu na daljnje žalbene prigovore nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine te nalazu i mišljenju prometnog vještaka, a u pogledu terena s lijeve i desne strane kolnika te mjesta izlijetanja vozila u odnosu na znak ograničenja brzine, ističe se kako slijedi.

13.1. Suprotno žalbenim navodima, prometni vještak je naveo da je reakcija vozača skretanjem ulijevo s kolnika uslijedila prije znaka ograničenja brzine na 70 km/h (znak ograničenja brzine 70 km/h na 14 m prije mjesta izlijetanja). Prije tog znaka ograničenja na 70 km/h, postoji generalno ograničenje brzine koje vrijedi na državnim cestama, a iznosi 90 km/h, a tužitelj se kretao brzinom od cca. 81 km/h. Prema zaključku prometnog vještaka, s desne strane ceste u odnosu na smjer vožnje tužitelja teren je ispod nivoa kolnika odnosno cesta je na nasipu u odnosu na teren s desne strane, dok je teren s lijeve strane manje-više u nivou kolnika iako se na njemu nalazilo nisko raslinje, kamenje odnosno teren je neravan.

13.2. Upravo na temelju ovakve procjene prometnog vještaka, vještak sudske medicine je utvrdio da su ozljede tužitelja, kako su utvrđene medicinskim vještačenjem, ozljede koje nastaju indirektnim djelovanjem, prijenosom sile od stražnjice prema gore duž osovine kralješnice te su u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka, nastale prigodom slijetanja s kolnika i ''penjanja'' na nešto viši, neravni teren lijevo od kolnika te su iste mogle nastati neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom. Ujedno, vještak sudske medicine je ponovio kako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je do slijetanja došlo prije znaka ograničenja brzine od 70 km/h, odnosno kretao se dozvoljenom brzinom, a da bi, sudskomedicinski, čak u slučaju da je do slijetanja došlo nekom manjom brzinom vozila od oko 70 km/h, postojala je realna mogućnost za nastanak utvrđenih ozljeda tužitelja.

13.3. Dakle, suprotno žalbenim navodima, vještak sudske medicine je svoj nalaz sačinio nakon što su provedena prometno i medicinsko vještačenje i potpunosti u skladu s njihovim procjenama te među istima, kao niti u razlozima u obrazloženju presude, nema proturječnosti.

14. Visinu neimovinske štete sud je također pravilno utvrdio, a na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kako je isto navedeno pod točkom 8.2. obrazloženja ove odluke. S obzirom na težinu zadobivenih ozljeda ozljede prijeloma trupa I. slabinskog kralješka i prijeloma poprečnih nastavaka I. i II. slabinskog kralješka s desne strane), zaostalo smanjenje životne aktivnosti od čak 12%, dugotrajnost liječenja i imobilizacije te procijenjeno trajanje bolova i straha kod tužitelja, sud je pravilno utvrdio da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 1046. u vezi s odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (članak 1100. stavak 1. ZOO-a).

15. Pobijajući odluku o trošku tuženik osporava istu u cijelosti (u iznosu od priznatih 3.420,48 eura). Određeno ističe kazuje da je njemu trebalo priznati pojedine troškove, a da tužitelju nije trebalo priznati troškove postupka koji se odnose na trošak odštetnog zahtjeva i sudske pristojbe na presudu

15.1. Suprotno žalbenim navodima, kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, tuženik koji je izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.2. Nadalje, trošak sastava odštetnog zahtjeva sud je pravilno priznao tužitelju kao osnovan, a s obzirom na to da se radi o obraćanju tuženiku radi mirnog rješenja spora u skladu s odredbom članka 30. ZOOP-a, i to obrazloženim podneskom sastavljenom po punomoćniku (odvjetniku). Naime, u slučaju prouzročenja prometne nezgode od strane nepoznatog vozila, oštećena osoba ima isključivu mogućnost naknade štete od Hrvatskog ureda za osiguranje pa slijedom toga, u svrhu mirnog rješavanja spora, tužitelj osnovano potražuje navedeni trošak, u skladu s odredbom Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023).

15.3. Međutim, tuženik osnovano osporava trošak sudske pristojbe na presudu, koji je priznat u iznosu od 57,07 eura jer iz spisa predmeta, kao i iz sustava e-Spis, ne proizlazi da je tužitelj platio pristojbu, odnosno da mu je taj trošak nastao.

15.4. Slijedom navedenog, odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke (3.420,48 eura) se potvrđuje u dijelu od 3.363,41 eura, dok se za iznos od 57,07 eura odluka preinačava i zahtjev za taj trošak odbija.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u pod točkom I izreke ove odluke, a primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a, kao pod točkom II izreke ove odluke.

17. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana (u dijelu koji se tiče odluke o glavnoj stvari) pa je sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić