Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3650/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, predsjednice, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Rijeka, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj P-326/2022 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-326/2022 od 11. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski upisana kao [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište, površine 3617 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela.

2. Nalaže se tuženoj izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu, podobnu za upis prava suvlasništva na nekretnini koja se vodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski upisana kao [katastarska čestica], prirodno neplodno zemljište, površine 3617 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže žalbu usvojiti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski upisana kao [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište, površine 3617 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u ¼ dijela, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Isto tako, nije se ostvarila niti u žalbi tužitelja označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

8. Dakle, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. U postupku nije sporno:

- da je tuženik Republika Hrvatska zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine za cijelo ( 1/1),

-da je tijekom 2020. i 2021. izvršen postupak parcelacije nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da su Hrvatske vode s CŽ i ĆŽ, suvlasnicima obrta za turizam„ [obrt]“ dana 15.3.2019. sklopile ugovor o zakupu javnog vodnog dobra predmet kojeg ugovora je bila i nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji Ugovor su Hrvatske vode otkazale Izjavom od 16. kolovoza 2021.,

- da je u odnosu na novoformiranu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 17. svibnja 2021. utvrđen prestanak statusa javnog vodnog dobra te je ista upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] u vlasništvu Republike Hrvatske 1/1.

10. Tužitelj u ovome postupku tvrdi da je dosjelošću stekao pravo suvlasništva navedene nekretnine u ¼ dijela, jer je sa svojom braćom i sestrom HŽ, ĆŽ i CŽ (svaki u ¼ dijela) stvarni vlasnik navedene nekretnine, koja zajedno sa nekretninama označenim kao zk.č.br. 3557/2, zk.č.br. 3568/3, zk.č.br 3838/1, zk.č.br. 3838/2, zk.č.br. 3568/1, zk.č.br. 3840/2 i z.č. 3840/3 već dugi niz godina predstavlja cjelinu, koja je u njihovom posjedu još od pok. ĐŽ, pradjeda tužitelja, a potom i u posjedu pok. ZŽ, djeda tužitelja, koju cjelinu su koristili za ispašu stoke i košnju trave te su je održavali i iskorištavali, a potom i njegovi sinovi MŽ i JŽ koji su se usmeno podijelili na način da MŽ pripadnu nekretnine zk.č.br. 3840 (oznaka prije parcelacije), zk.č.br. 3557/2, zk.č.br. 3838/1 i zk.č.br. 3838/2, a JŽ nekretnine zk.č.br. 3568/1 i zk.č.br. 3568/3, koja podjela nekretnina traje i danas jer su djeca pok. MŽ, nastavili sa posjedom i korištenjem, sukladno navedenoj podjeli, i to tužitelj, te njegova braća i sestra, BŽ, AŽ i CŽ, dok je iza pok. JŽ, sa korištenjem i posjedom nastavio njegov sin, LŽ, na kojoj cjelini je od sredine1950-tih pok. djed tužitelja ZŽ, započeo obavljati turističku djelatnost kampa, a koju djelatnost je nakon njegove smrti, nastavio otac tužitelja, a potom i njegova djeca, na kojim nekretninama su izvršena određena ulaganja.

11. Sporno je, jesu li tužitelj i njegovi prednici, neovisno o tome što su koristili predmetnu nekretninu, takvim korištenjem nekretnine mogli steći pravo vlasništva iste dosjelošću. Ovo iz razloga jer je tužitelj u svom iskazu potvrdio, da su u pogledu prostora cjeline kampa, kojeg su nesporno koristili članovi obitelji tužitelja i u istome obavljali djelatnost kampa, pojedine nekretnine posjedovali na temelju ugovora o zakupu sklopljenih sa stvarnim vlasnicima te da su članovi obitelji tužitelja plaćali zakupninu za korištenje zakupljenih nekretnina na kojima su obavljali navedenu djelatnost.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka GŽ, TŽ i EŽ prvostupanjski je sud utvrdio da se ispod ceste ([adresa]) nalazi kamp (u uvali [adresa]) kojeg su držali tužitelj i članovi njegove obitelji, odnosno njihovi prednici prije njih, ali navedeni svjedoci nemaju saznanja na kojim se točno parcelama obavljala djelatnost kampa i koliko ih ima, koja im je površina i granice, ali da se predmetna nekretnina nalazi na ulazu u kamp sa lijeve strane, čija površina im također nije poznata. Iz iskaza svjedokinja KŽ i OŽ prvostupanjski je sud utvrdio da se doista na spornoj nekretnini dijelom nalazio kamp, ali da se oduvijek znalo da sporna parcela ne pripada obitelji tužitelja, nego je državna, a oni su djelatnost kampa proširili i na tu parcelu,

13. Tužitelj tijekom postupka nije predložio uviđaj na licu mjesta i geodetsko vještačenje, kako bi se utvrdio točan položaj cjeline kampa, na kojem članovi obitelji tužitelja obavljaju djelatnost u odnosu na predmetnu parcelu, njezin položaj, izgled i kultura te stvarne granice, a očito je da se kamp protezao ne više parcela, od kojih su neke u vlasništvu članova daljnje obitelji tužitelja, a neke tuženika, te da su u pogledu tih činjenica, iskazi svjedoka paušalni, budući da svjedoci predloženi od strane tužitelja govore o nekretnini gore lijevo, a iz kopije katastarskog plana proizlazi da se na tom dijelu nalazi više nekretnina, s time da je osnovna čestica podijeljena na nekoliko novoformiranih parcela, između ostalih i na predmetnu, a nelogično je da bi brat i sestra tužitelja za tu istu nekretninu sklapali ugovore o zakupu javnog vodnog dobra sa Hrvatskim vodama 2019., u svrhu obavljanja djelatnosti kampa. Osim toga, niti iz jednog dostavljenog ugovora ili akta nadležnog tijela, sklopljenog ili donesenog radi obavljanja turističke djelatnosti kampa ne proizlazi da se odnose na predmetnu nekretninu.

14. Kako je ocjena izvedenih dokaza pridržana za sud, a sud prvog stupnja nije imao razloga sumnjati u uvjerljivost i istinitost iskaza saslušanih to drugačija ocjena izvedenih dokaza koju u žalbi iznosi žalitelj, ne dovodi u sumnju postupanje prvostepenog suda i primjenu čl. 7.i 8. ZPP-a jer je iz obrazloženja osporavane presude razvidno da se ona ne zasniva isključivo na iskazima svjedoka, nego je utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazu samog tužitelja i brojnim ispravama u spisu) dok je prijedlog za spajanje sukladno Sudskom poslovniku trebao podnijeti u ranije pokrenutom predmetu pred istim sudom pod posl. broj P-978/2021.

15. Zbog izloženog, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da je posjed obitelji tužitelja bio nesavjestan jer su znali da im pravo na taj posjed ne pripada, slijedom čega, tužitelj nije dokazao tražene pretpostavke vezano uz kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti je u tijeku postupka obrazložio zašto je suvlasništvo stekao upravo u ¼ dijela.

16. Na žalbeni navod tužitelja, po kojem je za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću dovoljan isključivo dugotrajan posjed, prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na originarni način, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed jer nepošten odnosno nesavjestan posjed ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, kako prema pravnim pravilima par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung br. 1/11., dalje: OGZ) tako i u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17. - dalje: ZV), pa i u okolnostima kada taj posjed ima sve druge kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o dugotrajnosti posjeda, ne može se utvrditi bez prethodnog utvrđenja postojanja posjeda potrebne kvalitete u smislu propisa koji su se primjenjivali u trenutku tog stjecanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 257/2024-2 od 5. ožujka 2024.).

17. Neovisno o navedenom, valja reći da sukladno odredbi čl. 12. st. 10. Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/19, 84/21) na javnom vodnom dobru druga osoba da ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja sukladno Zakonu o vodama, a predmetna je nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je do 19. svibnja 2021. bila u režimu javnog vodnog dobra.

18 Također, pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave jer takav zahtjev u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZV i čl. 54. st. 1. toč. b Zakona o zemljišnim knjigama predstavlja način stjecanja vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige kod derivativnog stjecanja (temeljem valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja) kao obvezi iz pravnog posla, što ovdje nije slučaj, jer ovom zahtjevu prethodi zahtjev za utvrđuje originarnog načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću (neovisno o pravu prethodnika).

19. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić