Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-374/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KG, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-280/2020 od 16. listopada 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika, Zvonimira Bučana, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broja K-356/2013 od 6. prosinca 2013., a potom je optuženog KG proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97. Na temelju članka 311. stavka 2. KZ/97 optuženom KG izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda (iako se prema citiranoj odredbi uvjetna osuda primjenjuje) na način da se kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu je propušteno navesti kako rok provjeravanja teče od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti putni trošak svjedokinje NG u visini od 59,00 eura i trošak paušala u visini od 80,00 eura, što iznosi ukupno 139,00 eura u državni proračun Republike Hrvatske, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi KG po branitelju dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & parteri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda preinači na način da se izrečena kazna "ublaži sukladno žalbenim razlozima" ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se branitelja optuženika obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, u kojem se podupiru zaključci izneseni u prvostupanjskoj presudi te se predlaže žabu optuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na nadležno postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi KG niti Županijska državna odvjetnica u Splitu, a umjesto branitelja optuženika, dr. sc. Krešimira Škarice, pristupio je Zvonimir Bučan, odvjetnik u Splitu te je u spis priložio zamjeničku punomoć. Sukladno navedenom sjednica vijeća održana je u izočnosti uredno obaviještenih, a nedošlih stranaka na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26).

5.1. Zamjenik branitelja optuženika na sjednici vijeća iznio je najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

6. Žalba optuženog KG nije osnovana.

7. Iako optuženik u uvodu žalbe navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u nastavku žalbe niti pravno označava niti opisuje koju bi to povredu zakona prvostupanjski sud počinio. Stoga je u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-26. Postupajući u smislu citirane zakonske odredbe ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba kaznenog zakona koja je propisana citiranom odredbom ili da je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi iznosi svoje zaključke o provedenom dokaznom postupku, koji su potpuno suprotni zaključcima prvostupanjskog suda, a sve u cilju izbjegavanja krivnje. Tako se u žalbi optuženika navodi kako niti jedna činjenica ni okolnost koja se navodi u "tvrdnjama zastupnice optužbe" nije dokazana ni utvrđena, nego upravo suprotno, da se jedino može zaključiti kako optuženik "nije postupao s namjerom i da niti njegova namjera niti svijest o protupravnosti nisu bile definirane" pa da nisu ni ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

8.1. Protivno ovakvim žalbenim navodima ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoja činjenična utvrđenja je dao jasne, neproturječne, logički obrazložene i uvjerljive razloge, koje ovaj sud prihvaća kao valjane jer imaju potporu u dokazima provedenim tijekom postupka.

8.2. Naime, prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako je optuženik na vozilu Alfa Romeo 145 neovlašteno montirao privremene registarske pločice s oznakom [registarska oznaka] jer iz iskaza svjedoka TG, koji je bio raniji vlasnik tog vozila, proizlazi kako je krajem travnja 2012., istekla registracija tog vozila, kojeg je potom uredno odjavio i od tada je vozilo bilo bez registarskih pločica. Tako odjavljeno vozilo je dao na prodaju preko posrednika auto kuće "Josana". Iz iskaza svjedokinje ĆG proizlazi kako je registarske pločice, koje su se nalazile na vozilu Alfa Romeo 145 i oduzete su od optuženika, zatražila od ovlaštenog tijela i koristila ih je kao "pokusne tablice tri dana", nakon čega ih je bacila u smeće. Ispravno je iskaz ovih svjedoka prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne jer su potkrijepljeni materijalnim dokazima u vidu potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik iz koje proizlazi kako su registarske pločice oznake [registarska oznaka] privremeno oduzete od optuženika, a iz službene evidencije proizlazi kako su te registarske pločice bile izdane na ime ĆG za vozilo Opel Corsa. Nadalje iz kupoprodajnog ugovora od 17. svibnja 2012. proizlazi kako je auto kuća "Josana" d.o.o. Zagreb, kao posrednik, prodala vozilo Alfa Romeo 145, koje je bilo u vlasništvu TG kupcu VG, ocu optuženika, a da su ranije, odjavljene registarske pločice na tom vozilu bile [registarska oznaka]. S vozilom Alfa Romeo i registarskim pločicama [registarska oznaka], koje nikada nisu bile izdane za vozilo kojim se koristio optuženik, navedeni je 10. lipnja 2012. zaustavljen od strane djelatnika policije, iz čega proizlazi jedini mogući zaključak kako je optuženik neovlašteno na vozilo kojim se koristio Alfa Romeo 145 montirao privremene registarske pločice [registarska oznaka], a koje su izdane za vozilo marke Opel Corsa i da je znao kako te registarske pločice ne pripadaju vozilu.

8.3. Pravilnom analizom i ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud sasvim je ispravno zaključio kako je obrana optuženika, kojom poriče počinjenje kaznenog djela, nelogična i neuvjerljiva, u suprotnosti s izvedenim dokazima i usmjerena na izbjegavanje krivnje. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

9. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način kako je to pobliže opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utemeljeno je primijenio kazneni zakon i to KZ/97, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a novi Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. nije blaži za optuženika. Optuženik je postupao u izravnoj namjeri, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja jednog ispričavajućeg razloga, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, stoga je neosnovana i žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

10. Nije u pravu optuženik ni kada pobija presudu zbog odluke o kazni. Naime, sasvim neutemeljeno se u žalbi optuženika navodi kako je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti u vidu njegovog postupanja prije i poslije počinjenog kaznenog djela, držanja pred sudom, obiteljskih prilika, s obzirom da je otac petero djece, da je sudionik Domovinskog rata, nositelj spomenice Domovinskog rata, Oluje, Bljeska, pohvalnice vojne policije pa da sve te olakotne okolnosti u zbiru opravdavaju blaže kažnjavanje.

10.1. Međutim, prvostupanjski sud, a protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika, na valjan način je vodio računa o okolnosti da optuženik ni prije ni poslije inkriminiranog djela nije osuđivan, kao što je ispravno uzeo u obzir i raspon kazne za koja se za to kazneno djelo unutar kojeg se kazna može izreći, dok posebnih otegotnih okolnosti pravilno prvostupanjski sud nije utvrdio.

10.2. Zaključak je o ovog suda kako je, svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, značaju olakotnih okolnosti uz izostanak ijedne otegotne okolnosti, bilo primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, što je minimum propisane kazne zatvora koja se za to kazneno djelo može izreći. Uzimajući u obzir kako je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od trinaest godina, onda i ovaj sud zaključuje kako se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem uvjetne osude i to s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a kako je to ispravno odlučio i prvostupanjski sud. Budući da je optuženik osuđen na minimalnu kaznu zatvora koja se za inkriminirano djelo može izreći počinitelju, a nakon toga mu je izrečena uvjetna osuda s minimalnim rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine, to se prijedlog optuženika iz žalbe da se blaže kazni ukazuje neosnovanim.

11. Optuženik se žali zbog odluke o troškovima postupka. No, kako je optuženik proglašen krivim, ispravno ga je prvostupanjski sud na temelju članka 148. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove koji su nastali tijekom postupka, pri čemu se ističe kako je optuženik dužan naknaditi trošak svjedoka ĆG u visni od 59,00 eura i trošak paušala u doista minimalno određenom iznosu od 80,00 eura pa je i u tom smislu žalba optuženika neosnovana, tim više što je optuženik zaposlen, ostvaruje mjesečna primanja od 2.000,00 eura i vlasnik je stana od 46,00 metara kvadratnih. Iz tih okolnosti proizlazi kako plaćanjem ovako nisko odmjerenih troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

12. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08-

Split, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj