Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-19/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Petković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, radi isplate , odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, broj P-200/2023-13 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, broj P-200/2023-13 od 8. prosinca 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje iz Zagreba, Savska c. 64, OIB 91547293790, dužan je tužiteljici MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos potpore za 2 radnika u razdoblju od 01.02.2021.g. do 28.02.2021.g. u iznosu od 1.327,23 Eura/8.000,00 Kn na ime isplaćenih plaća i 458,53 Eura/3.454,81 Kn na ime isplaćenih doprinosa, kao i REGOSU, II. mirovinskom stupu isplatiti individualiziranu kapitaliziranu štednju za 2 radnika u iznosu od 72,78 Eura/548,38 Kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 15.03.2021.g. do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenje presude do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv te presude, žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga, a podredno istu ukinuti. Ujedno potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe i predlaže je odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu potpore za dva radnika (BH i samu tužiteljicu koja je i vlasnica obrta i zaposlenica istog) za razdoblje od 1. veljače 2021. do 28. veljače 2021 u iznosu od 8.000,00 kn/1.327,23 eura na ime isplaćenih plaća, 3.454,81 kn/458,53 eura na ime isplaćenih doprinosa, te 548,38 kn/72,78 eura na ime individualizirane kapitalizirane štednje za dva radnika. Osnova na temelju koje tužiteljica traži navedene isplate je Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijske bolesti COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj i veljaču 2021.

6. Prvostupanjski sud je u utvrdio kao nesporno:

- da su radnica BH i tužiteljica bile u radnom odnosu u obrtu [obrt]" iz [adresa] i to tužiteljica kao vlasnica obrta odnosno poslodavac;

- da je 24. veljače 2021. sklopljen između tuženika i ..., vl. MH Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijske bolest-COVID 19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije (dalje: Ugovor) za siječanj-veljaču za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. siječnja 2021.

- da je 23. ožujka 2021. sklopljen Aneks Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijske bolest-COVID 19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču;

- da je [obrt]", vl. MH kao poslodavac **.**.2021. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici BH zaposlenoj na radnom mjestu konobarice;

- da je s danom 28. veljače 2021. radnici BH prestalo svojstvo osiguranika od strane HZMO;

- da je rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu klasa: UP/I-140-02/21- 01/03299867566 od 3. ožujka 2021. tužiteljici MH priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika počevši od 1. ožujka 2021.,

- da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici BH izdana 8. veljače 2021., a uručena joj je 13. veljače 2021. a ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od 15 dana koji počinje teći dostavom otkaza,

- da je otkaz radnici dan jer vlasnica obrta ispunjava uvjete za odlazak u starosnu mirovinu i zatvara obrt.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja primjenjujući odredbe čl. 4 . i čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te na temelju odredaba Ugovora zaključuje da zahtjev nije osnovan jer:

- je cilj dodjeljivanja potpore bio prije svega prevenirati otpuštanje radnika,

- da je tužiteljica već prije sklapanja Ugovora poduzela niz radnji u cilju zatvaranja obrta, kao što je zahtjev za mirovinu od 3. veljače 2021., donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radnici BH **.**.2021. o čemu svemu nije obavijestila tuženika sukladno čl. 4. st. 4. Ugovora,

- sukladno čl. 4. st. 2. Ugovora u mjesecu u kojem je nastupio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu poslodavac nema pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta za sve radnike,

- se odredba čl. 4. st. 3. Ugovora ne primjenjuje u odnosu na tužiteljicu.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi.

9. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice.

10. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li tuženik bio u obvezi tužiteljici isplatiti utužene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijske bolesti COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije, da li je tužiteljica ispoštovala u tom Ugovoru propisane uvjete za isplate, odnosno, da li su tužiteljica i zaposlenica BH bile zaposlenice obrta „[obrt]“ tijekom veljače 2021. ili im je prestao radni odnos 28. veljače 2021. što je bio zadnji dan otkaznog roka radnici BH, jer je taj dan tužiteljica navela kao datum prestanka svojstva osiguranice u Prijavi o prestanku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (list 27 spisa), a i zaposlenica BH je taj dan navela kao dan prestanka svog radnog odnosa u Zahtjevu za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti (list 56 spisa), te je i u Izvatku iz obrtnog registra navedeno da je obrt odjavljen 28. veljače 2021. (list 64 spisa).

11. Prvostupanjski sud odbijanje tužbenog zahtjev temelji na primjeni odredbe čl. 369. st. 1. ZOO kojom je zakonodavac regulirao pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, te se poziva i na odredbu čl. 4. Ugovora kojom je određeno da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

12. Prvostupanjski sud je pogrešno zauzeo stajalište kako je predmetni ugovor između stranaka raskinut zbog promijenjenih okolnosti i to po samom zakonu odnosno ex lege, jer do raskida ugovora ne dolazi samom činjenicom da je došlo do promijenjenih okolnosti, već ugovorna strana koja ima ovlast zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile (čl. 370. ZOO), a što tuženik u konkretnom slučaju niti ne tvrdi da je učinio, a na što ga obvezuje i odredba čl. 6. predmetnog Ugovora koja propisuje da će tuženik raskinuti Ugovor ukoliko nakon njegovog sklapanja naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaja na ostvarivanje Potpore iz Ugovora.

13. Nadalje, tužiteljica u žalbi pravilno ukazuje i da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stajalište da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 2. Ugovora jer da je 28. veljače 2021. nastupio poslovno uvjetovani otkaz BH, pa tužiteljica nema pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta za sve radnike.

13.1. Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu BH utvrđeno da je ta odluka izdana 8. veljače 2021., te da joj ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od 15 dana koji je počeo teći uručenjem otkaza 13. veljače 2021. pa otkazni rok ističe 28. veljače 2021. što je dakle zadnji radni dan zaposlenice, zadnji dan mjeseca veljače i na taj je dan ona još bila zaposlenica obrta „[obrt]“.

13.2. Kako je zadnji radni dan zaposlenice BH **.**.2021. to znači da je doista cijeli mjesec veljaču 2021. BH bila zaposlenica obrta „San“ i nije joj u mjesecu veljači 2021. nastupio poslovno uvjetovan otkaz, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Na navedeno ukazuje i Potvrda HZZ o evidenciji nezaposlenih u kojoj je BH od 3. ožujka 2021.

14. Također osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje na pogrešno tumačenje primjene odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora od strane suda prvog stupnja. Odredbom čl. 4. st. 3. Ugovora predviđena je mogućnost smanjenja broja radnika iz opravdanih razloga koji su samo primjerice navedeni u tom članku. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje kako „u odnosu na samu tužiteljicu ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora...“ jer se u konkretnom slučaju radi o opravdanom razlogu otkaza BH i prestanka radnog odnosa tužiteljice zbog odlaska u mirovinu tužiteljice kao vlasnice obrta.

15. Zbog svega navedenog, u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 369. st. 1. ZOO, pa posljedično niti odredba čl. 4. st. 2 . spornog Ugovora na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a kako pravilno ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima.

16. Također za sada nije moguće prihvatiti niti stav prvostupanjskog suda da je u ponašanju tužiteljice bilo elemenata nepridržavanja načela savjesnosti i poštenja, jer je nedvojbeno imala namjeru ići u mirovinu, ali tek po isteku ugovorenog razdoblja primanja Potpore, i to nakon što su se za to ispunili zakonom predviđeni uvjeti, posebice jer je tužiteljica zadržala radnicu i sama je ostala zaposlena u cijelom razdoblju za koji su ugovorene predmetne Potpore.

17. U tom smislu valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako je tužiteljica kao poslodavac ispunila Ugovorom preuzetu obvezu zadržati sve radnike koji su kod nje bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca veljače 2021. te su i BH i tužiteljica cijeli mjesec veljaču bile u radnom odnosu u obrtu „[obrt]“ koji je odjavljen 28. veljače 2021. što znači da je taj dan još postojao . Po shvaćanju ovog suda tužiteljica nije preuzela obvezu da će radnike zadržati u radnom odnosu i nakon isteka razdoblja u kojem je ugovorena Potpora, a niti takvo što proizlazi iz odredaba sklopljenog Ugovora.

18. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije uopće ispitivao okolnosti u odnosu na visinu utuženog potraživanja, iako tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle i u odnosu na visinu istog.

19. Kako prvostupanjski sud tako odlučne činjenice uslijed pogrešnog pristupa nije utvrđivao, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP), pa je na temelju odredbe čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke).

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu će poći od odlučne činjenice da je u konkretnom slučaju BH bila zaposlena u obrtu tužiteljice i 28. veljače 2021. te da u veljači 2021. nije nastupio poslovno uvjetovan otkaz njenog ugovora o radu, kao i da je tužiteljica u mirovini od 1. ožujka 2021., na koje činjenično stanje valja primijeniti odredbu čl. 9. i 65. st. 1. ZOO kojima je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, kao i da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je, nakon čega će prvostupanjski sud ponovno ocijeniti provedene dokaze, uzimajući pri tome u obzir sve navode i prigovore stranaka, te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić