- 1 -              Rev 1328/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1328/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz D. K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica R. U., odvjetnica u Č., protiv tuženika C. dr. R. S., D. K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik N. Ž., odvjetnik u Č., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1060/2021-2 od 31. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-65/2020-33 od 30. ožujka 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1060/2021-2 od 31. kolovoza 2021. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 24. rujna 2015. i za utvrđenje da radni odnos nije prestao te je prihvaćen i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, (toč. I. izreke); utvrđen je sudski raskid ugovora o radu s danom 26. listopada 2017. (toč. II. izreke); naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime pripadajućih bruto plaća isplati 85.892,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke); naloženo je tuženiku tužiteljici na ime naknade štete isplatiti 41.840,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 52.732,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 64.843,75 kn i trošak žalbe u iznosu od 3.535,00 kn, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud "usvoji reviziju u pravcu revizijskih razloga".

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, isplatu plaće za vrijeme nedopuštenog otkaza i zahtjev za naknadu štete.

 

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede obveze iz radnog odnosa koje joj je tuženik u odluci o otkazu stavio na teret.

 

8. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu uz obrazloženje iz kojeg bi u bitnom proizlazilo

- da nije sporno da je tužiteljici na sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 24. rujna 2015. izglasano nepovjerenje, te je istog dana tužiteljica razriješena dužnosti ravnatelja;

- da nije sporno da tužiteljici, koja je bila prisutna na sjednici na kojoj je razriješena dužnosti ravnatelja, rješenje o razrješenju nije dostavljeno u pisanom obliku;

- da je u ugovoru o radu tužiteljice bilo određeno da ugovor o radu može prestati i odlukom Upravnog vijeća o prijevremenom razrješenju, što je konkretno slučaj;

- da je odluku o razrješenju prije isteka mandata obrazložila i potpisala predsjednica Upravnog vijeća;

- da činjenica da tužiteljici nije dostavljena odluka o razrješenju, s obzirom da je tužiteljica bila prisutna na sjednici Upravnog vijeća na kojoj je prijevremeno razriješena dužnosti, ovu ne stavlja u povoljniji položaj;

- da tužiteljica odluku o razrješenju nije pobijala sukladno odredbi čl. 45. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19 - dalje: ZU),

stoga da okolnost postojanja pravomoćne odluke o razrješenju tužiteljice kao ravnatelja predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je tužiteljica ugovor o radu za mjesto ravnatelja sklopila upravo za obavljanje poslova ravnatelja s koje dužnosti je odlukom Upravnog vijeća razriješena.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a uz tvrdnju da je pobijana presuda proturječna stanju spisa.

 

11. Suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana presuda o odlučnim činjenicama i jasne i dostatne razloge koji ne proturječe dokazima izvedenim tijekom postupka i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

11.1. Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka.

 

12. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 45. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93), a posljedično tome i na pogrešnoj primjeni čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

 

13. Tvrdnja revidentice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava je osnovana.

 

14. Prema odredbi čl. 45. ZU, protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44. stavka 2. toga Zakona (st. 1.). Tužba iz stavka 1. toga članka podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju (st. 2.). Uz nespornu činjenicu da tužiteljici odluka o razrješenju nije dostavljena, zaključivanje drugostupanjskog suda da je tužiteljica propustila ostvarivati pravnu zaštitu protiv navedene odluke u roku iz čl. 45. ZU je neprihvatljivo. Naime, suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda, samim saznanjem tužiteljice za donošenje odluke o razrješenju tužiteljici nije počeo teći rok iz čl. 45. ZU, jer prema izričitoj zakonskoj odredbi taj rok počinje teći tek od dana dostave te odluke.

 

15. Posljedično pogrešnom zaključivanju drugostupanjskog suda o učincima odluke o razrješenju koja tužiteljici nije dostavljena i kojoj nije omogućena pravna zaštita, pogrešno je i zaključivanje drugostupanjskog suda o postojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 116. st. 1. ZR) temeljenog upravo na činjenici razrješenja dužnosti ravnatelja.

 

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio dopuštenost otkaza temeljenog na drugim odlučnim činjenicama, nema mjesta preinaci drugostupanjske presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.