¸

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-111/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŽ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesne vožnje u cestovnom prometu – iz članka 226. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-565/2020-35 od 10. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi LŽ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz članka 226. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, te je temeljem članka 226. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2019. do 23. rujna 2019.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 565,40 eura (petstotinašezdesetpet eura i četrdeset centi), putne troškove svjedoka u iznosu od 9,03 eura (devet eura i nulatri centa), troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 380,94 eura (tristotineosamdeset eura i devedesetčetiri centa), te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvijestotine eura).

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud odlukom o kazni nije dao pravilan značaj otegotnim okolnostima, dok optuženikovo priznanje kaznenog djela i izraženo kajanje nije mogao uzeti u obzir kao olakotnu okolnost jer je isti izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo što je njegov pravi odnos prema počinjenom kaznenom djelu.

8. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio okolnosti da je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te da je izrazio kajanje zbog počinjenog. Kao otegotno prvostupanjski sud je optuženiku našao višestruku osuđivanost zbog drugih kaznenih djela čime je pokazao upornost u činjenju kaznenih djela, te njegovu prekršajnu kažnjavanost, između ostalog i zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te njegovo lakomisleno ponašanje prilikom vožnje.

9. Iako se optuženik na raspravi očitovao da se ne smatra krivim, iznoseći svoju obranu isti je priznao počinjenje kaznenog djela, navodeći da priznaje da je kritične zgode upravljao vozilom na način kako mu je to stavljeno na teret optužbom, te je objasnio razloge zbog kojih je tako vozio, pri čemu je naveo da mu je iznimno žao što je počinio ovo kazneno djelo, te je svjestan da je samo spletom sretnih okolnosti izbjegnuta teža posljedica, nakon čega se ispričao osobama koje je svojim ponašanjem ugrozio. Stoga, neovisno o njegovom očitovanju o krivnji, s obzirom na priznanje djela i izraženo kajanje, nije u pravu državni odvjetnik da je te okolnosti prvostupanjski sud pogrešno ocijenio olakotnima, jer je u svojoj obrani optuženik pokazao svoj kritički odnos prema počinjenom kaznenom djelu.

10. Suprotno tvrdnjama žalbe da raniju višestruku kaznenu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost, između ostalih i zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnim jer ranije osude prema optuženiku nisu ispunile svrhu kažnjavanja, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao otegotno i ispravno vrednovao ranije ponašanje optuženika koje je bilo u sukobu sa zakonom. Iz podataka izvatka kaznene evidencije proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, a nakon počinjenja ovog kaznenog djela 2023. prekršajno je kažnjen zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Stoga imajući u vidu vrstu i težinu kaznenih djela i jednog prekršaja iz oblasti prometa za koja je optuženik do sada osuđivan i kažnjavan, protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i okolnost da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, prvostupanjski je sud izricanjem bezuvjetne kazne zatvora optuženiku u trajanju 1 (jedne) godine, protivno žalbenim navodima, pravilno ocijenio značaj otegotnih okolnosti na koje se državni odvjetnik referira žalbom, a zbog kojih je optuženiku izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju.

11. Imajući u vidu sve navedeno, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena bezuvjetna kazna zatvora optuženiku u trajanju od 1 (jedne) godine sadržava individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, te je ista u svemu primjerena osobi optuženika i težini kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

12. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević