Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-437/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Davor Vidović i Dina Mimica Urošević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vidović & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ad/1. Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupaju punomoćnice Nataša Owens i Ivana Matić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb i ad/2. ZĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Pasarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti Ugovora o kupoprodaji stana i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženika ad/1. i ad/2. podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6213/2018-112 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6213/2018-112 od 16. srpnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika ad/1. i ad/2. odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništavim Ugovor o kupoprodaji stana broj SU-049050/95 zaključen dana 18. svibnja 1995. između tuženika ad/1. Grada Zagreba kao prodavatelja i FĐ (pravne prednice tuženika ad/2. ZĐ) kao kupca, koji se nalazi u [adresa], u zgradi koja je sagrađena na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od 1,0 sobe i ostalih prostorija u površini od 42,14 m2 (toč.I. izreke). Naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe upisa temeljem Ugovora iz toč. 1. pod brojem Zs- 6373/95, uz brisanje prava vlasništva s imena tuženika ad/2. u zemljišnim knjigama na stanu u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 42,14 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, zgrade mješovite uporabe [adresa], površine 475 m2 i dvorište površine 60 m2, sagrađene na z.k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-3) (toč.II. izreke). Naloženo je tuženiku ad/1 i ad/2. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika ad/1. i ad/2. za naknadu troškova postupka ( toč.IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik ad/1. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik ad/2. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda preinači, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbe tuženika ad/1. i ad/2. su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuju tuženici ad/1. i ad/2.

7 . Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim Ugovora o kupoprodaji stana broj SU- 049050/95 zaključen dana 18. svibnja 1995. između tuženika ad/1. kao prodavatelja i FĐ (pravne prednice tuženika ad/2. ZĐ) kao kupca, koji se nalazi u [adresa], u zgradi koja je sagrađena [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od 1,0 sobe i ostalih prostorija u površini od 42,14 m2 (dalje Ugovor o kupoprodaji) i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stana brisanjem prava vlasništva tuženika ad/2. na predmetnom stanu.

8. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom Okružnog suda za grad Zagreb od 29. svibnja 1948. br. K-212/48, a radi pokušaja počinjenja krivičnog djela iz čl. 3. toč. 8. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, ĆĐ proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu (koja se odnosila i na djelo za koje je osuđen presudom istoga suda br. K-310/47 od 3 godine lišenja slobode s prisilnim radom, kao i na konfiskaciju cjelokupne imovine osim stana s potrebnim uređajima i učinkom konfiskacije od 15. prosinca 1947.

8.1. Nesporno je i da je rješenjem Kotarskog suda za I. i II. rajon Grada Zagreba od 13. rujna 1948. br. I-580/48 naznačenom ĆĐ na temelju gornje presude provedena konfiskacija između ostaloga i kuće u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je određeno brisanje vlasništva ĆĐ u 1⁄2 dijela na spomenutoj nekretnini u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis te nekretnine kao općenarodne imovine pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada II. rajona, što je u konačnici i provedeno. Preostalih 1⁄2 dijela vlasništva prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige i rješenju Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 5.4.1949. br. I-540/48. također je brisano tim rješenjem uz upis općenarodne imovine. Ujedno je u rješenju i navedeno da je konfiscirana imovina prešla u vlasništvo države dana 26.6.1948. kada je postala pravomoćna odluka kojom je izrečena kazna konfiskacije (presuda Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske od 26.6-1948. br. Kž. 1000/48 kojom je u bitnom potvrđena gornja osuđujuća presuda).

8.2. Nadalje, nije sporno da je GĐ (E, Z, SĐ, a da se radi o identičnoj osobi razvidno je iz njezinog jedinstvenog matičnog broja i osobnog identifikacijskog broja koji se pojavljuju na raznim ispravama) kao jedna od nasljednica sada pok. ĆĐ, **.**.1997. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 – dalje: Zakon o naknadi), koji je obuhvaćao i nekretninu – k. č. br. [katastarska čestica], kuća popisni broj 1007, zgrada i dvorište u [adresa] od 144,3 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.3. Nesporno je da je u međuvremenu GĐ umrla **.**.2014., a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 4. lipnja 2019. br. O-902/19 ovdje tužitelj je na temelju oporuke proglašen jednim od njezinih nasljednika te je kao takav u cijelosti naslijedio prava koja su predmet spomenutog postupka za povrat imovine. Stoga sud prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93. i 3/94 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne 9novine“ broj 35/05), prema kojoj se na ništavost može pozvati svaka zainteresirana osoba, zaključuje da tužitelj kao nasljednik pok. ovlaštenice GĐ i sada ovlaštenik svakako jest zainteresirana osoba, pa prigovor nedostatka aktivne legitimacije odbija kao neosnovan.

8.4. Nadalje, nije sporno ni da su tuženik ad/1. u svojstvu prodavatelja i FĐ u svojstvu kupca kao ranija nositeljica stanarskog prava, na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94 – dalje: ZPS) sklopili 18. svibnja 1995. Ugovor o kupoprodaji stana, a predmet kojeg ugovora je bio stan u [adresa],koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, površine 42,14 m2, stan šifre05220408, a nalazi se u zgradi šifre 0083968 koja je zagrađena na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.5. Nije sporno ni da je FĐ na temelju predmetnog Ugovora o kupoprodaji u tadašnju knjigu položenih ugovora br. [broj poduloška]/zk. uložak br [broj ZK uloška] knjiga PU:

Grad Zagreb upisala vlasništvo na kupljenom stanu, da je u međuvremenu FĐ umrla **.**.2014., a njezinim nasljednikom rješenjem javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba od 17. ožujka 2014. br. O-1169/14/UPP/OS-20/14 proglašen je tuženik ad/2. koji je i naslijedio predmetni stan.

9. Obrazloženje pobijane presude se temelji na pravnom shvaćanju da je predmetni Ugovor o kupoprodaji zaključen dana 18. svibnja 1995, između tuženika ad/1. i sada pok. FĐ, prednice tuženika ad/2. ništav po čl. 103. st. 1. ZOO.

10. U vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kupoprodaji stana na snazi je bio Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", br. 53/90 i 70/93 – dalje: Zakon o zabrani) koji je u čl. 1. st. 1. propisivao da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovina) na temelju tamo pobrojanih propisa, dok je u st. 2. istoga članka bilo određeno da se zabrana iz. čl. 1. st. 1. Zakona o zabrani odnosi na sve odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donijeta i izvršena. Prema odredbi čl. 4. st. 1. tog Zakona pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama istog Zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

11. Kako je u konkretnom slučaju ĆĐ konfiscirana cjelokupna imovina (osim jednog stana) krivičnom presudom od 29. svibnja 1948. br. K-212/48. te je i predmetni stan koji je je bio predmet osporenog otkupa na taj način postao općenarodna imovina, sud prvog stupnja nalazi da je predmetni Ugovor u kupoprodaji sklopljen u vrijeme kada je postojala zakonska zabrana raspolaganja tim stanom uslijed čega je isti (također Zakonom o zabrani izrijekom predviđena posljedica) ništav, pa pozivom na odredbe čl. 103. st. 1. ZOO u svezi odredbi čl. 1. st. 1. i 2. i čl. 4. st. 1. tada važećeg Zakona o zabrani, te odredbu čl. 104. st. 1. ZOO koja propisuje otklanjanje posljedica ništavosti prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci presude.

12. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

13. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se da sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Nadalje, sukladno čl. 104. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

13.1. Kako je utvrđeno da je GĐ (E, Z, SĐ, a radi se o identičnoj osobi razvidno je iz njezinog jedinstvenog matičnog broja i osobnog identifikacijskog broja koji se pojavljuju na raznim ispravama) kao jedna od nasljednica sada pok. ĆĐ, **.**.1997. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine u skladu s odredbama Zakona o naknadi koji je obuhvaćao i nekretninu– k. č. br. [katastarska čestica], kuća popisni ..., zgrada i dvorište u [adresa] od 144,3 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle nekretninu u kojoj se nalazi predmetni stan, da je rješenjem o nasljeđivanju ovdje tužitelj na temelju oporuke proglašen jednim od njezinih nasljednika te je kao takav u cijelosti naslijedio prava koja su predmet spomenutog postupka za povrat imovine, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj kao nasljednik sada pok. ovlaštenice GĐ ima pravni interes za utvrđenje da je predmetni Ugovor o kupoprodaji ništav jer je nedvojbeno zainteresirana osoba koja se može pozivati na ništavost Ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZOO, slijedom čega nisu točni navodi tuženika ad/1. i ad/2. kojim osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja i postojanje pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka.

14. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana, bio na snazi Zakon o zabrani koji je u čl. 1. st. 1. propisivao da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovina) na temelju tamo pobrojanih propisa, dok je u st. 2. istoga članka bilo određeno da se zabrana iz. čl. 1. st. 1. Zakona o zabrani odnosi na sve odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donijeta i izvršena. Prema odredbi čl. 4. st. 1. tog Zakona pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama istog Zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

15. Zabrana raspolaganja za sporne nekretnine uvedena je 20. srpnja 1993., tj. Zakonom o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj: 70/93) kada je čl. 1. ranijeg zakona dodan i st. 2. koji glasi: Zabrana iz čl. 1. st. 1. ovoga zakona odnosi se i na sve odluke i odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskacija donijeta i izvršena.

16. Odluka temeljem koje je oduzeta nekretnina prednicima tužitelja predstavlja odluku o konfiskaciji, pa bi se zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja odnosila i na predmetnu nekretninu.

17. Istim Zakonom propisano je da navedena zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na opisanim nekretninama.

17.1. Suprotno žalbeni navodima tuženika ad/1. stupanjem na snagu Zakona o prodaji stanova nije bilo propisano da se zabrana iz čl. 1. Zakona o zabrani ne odnosi na primjenu Zakona o prodaji stanova, iz čega slijedi da se zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, propisana odredbom čl. 1. Zakona o zabrani, odnosila i na stanove na kojima postoji stanarsko pravo, dakle, da ta raspolaganja nisu bila izuzeta od primjene Zakona o zabrani.

17.2. U tom kontekstu, promašeno je pozivanje tuženika ad/1. na drugačiju praksu sudova prvog i drugog stupnja jer se ne temelji na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ( u svim redom navedenim odlukama Ugovori o kupoprodaji sklopljeni su u vrijeme kada je bio na snazi Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištena određenih nekretnine u društvenog vlasništvu na druge korisnike odnos u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba - „Narodne novine", broj: 53/90) u koje vrijeme doista nije postojala zabrana raspolaganja, a kako je to detaljno i obrazloženo u odlukama na koje se poziva tuženik ad/1.

18. Međutim, u postupku je propušteno ocijeniti bi li usvajanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje u tuženikovo ad/2. pravo na mirno uživanje prava vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolom broj 1 uz Konvenciju („Narodne novine“ - „Međunarodni ugovoriˮ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje Konvencija), primjenjujući pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) u predmetima F i Ć protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 17124/05 i 17126/05) i G protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 39867/07) u pogledu konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva.

19. Sud prvog stupnja je svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva ograničio samo na pitanje ocjene valjanosti Ugovora o kupoprodaji stana od 18. svibnja 1995. sklopljenog između tuženika ad/1. i prednice tuženika ad/2. (čiji je tuženik ad/2. nasljednik, i sada upisani vlasnik predmetnog stana), zaključivši da se radi o ništetnom ugovoru, bez ocjene njegovih učinaka na tuženikovo ad/2. pravo na mirno uživanje prava vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Naime, propušteno je utvrditi je li miješanje u mirno uživanje prava vlasništva utemeljeno na zakonu, ima li ono legitimni cilj i je li razmjerno tome cilju, odnosno ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

20. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno radi čega se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. U nastavku postupka sud prvog stupnja voditi će računa o razlozima navedenim u obrazloženju ove odluke, kao i iznesenim žalbenim navodima tuženika ad/1. i ad/2., te donijeti pravilnu i zakonitu odluku kojom će ujedno odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović