Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-332/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-908/2023- 28 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-908/2023-28 od 20. listopada 2025. i sudi:

Odbija se tužitelj ŠS sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, da tužitelju ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.551,95 EUR (pet tisuća petsto jedan euro i devedeset pet centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.541,82 EUR počevši od 01. listopada 2015. do isplate

- na iznos od 864,92 EUR počevši od 20. listopada 2025. do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-908/2023-28 od 20. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 4.541,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate te svotu od 864,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2025. pa do isplate (točka I izreke), pod točkom II izreke je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u ukupnom iznosu od 235,21 eura te je prigovor radi prijeboja odbijen kao neosnovan a pod točkom III izreke je naloženo tuženiku, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka od 1.958,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na isplatu svota koje je preplatio u ispunjenju ugovornih odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom kojega su nesporno, 9. lipnja 2006. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita za svotu od 44.000,00 CHF na rok od 180 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te isplata anuiteta po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.

5. Prvostupanjski sud nakon utvrđenja nespornim sklapanja Ugovora o kreditu ocjenjuje da su označene odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita i valutna klauzula nepoštene ugovorna odredbe a što je utvrđeno i u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa, sukladno nalazu i mišljenju vještaka sudi tužitelju razliku u visini kamatne stope koju je plaćao u ispunjenju odredbi ugovora kreditu kao i razlike do koje je došlo uslijed promjene tečaja valute CHF u odnosu na dan sklapanja ugovora o kreditu.

5.1. Kako između stranaka nije sporno da su sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kreditu 3. veljače 2016. (dalje: Aneks) nakon stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje ZID ZPK) ocjenjuje da je, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti a tužitelj nije imao mogućost pregovaranja oko odredbi sklopljenog ugovora kao i Aneksa a dok se s druge strane nalazio tuženik kao financijska institucija koja pruža financijske usluge i dužna je posjedovati dovoljno znanja koje mu može biti poznato glede sklapanja ugovora u valuti CHF, koja nije zaštićena od strane Hrvatske narodne banke.

5.2. Jednako tako ocjenjuje da se sklopljenim Aneksom tužitelj nije odrekao zahtijevati obeštećenje na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu te ne postoji izjava tužitelja o tome, čime konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu nastalu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5.3. Kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka je utvrđeno da je tužitelj isplatio 1.350,63 eura više s naslova kamata u anuitetima nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije povećavala a 5.539,62 eura uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj u pogledu negativne razlike u odnosu na negativne tečajne razlike što iznosi 235,21 eura, prvostupanjski sud budući da tuženik nije imao osnovu za prijelaz novčanih sredstava uz svoju imovinu, prihvaća tužbeni zahtjev konačno postavljen podneskom tužitelja od 23. srpnja 2025. i kojim, uzimajući u obzir negativne tečajne razlike, zateznu kamatu do konverzije na glavnicu i preplatu priznatu u konverziji sudi preplatu po glavnici u konverziji od 864,92 eura te 4.697,03 eura, kao razliku preplate priznate u konverziji, sa zateznom kamatom na razliku anuiteta i dospjelu do 30. rujna 2015. koja iznosi 2.113,21 eura, koja prebijanjem sa dijelom glavnice od 6.655,03 eura daje razliku od 4.541,82 eura.

5.4. Naposljetku odbija tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan jer tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, niti je taj prigovor "primjenjiv" jer bi to bilo suprotno značenju zabrane zlouporabe prava propisanog odredbama ZOO i tada bi tuženik stekao određeni primitak sa osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu odnosno, jednostrano mijenjanih kamatnih stopa.

6. Između stranaka nije sporno da su sklopili Aneks gdje je izvršena konverzija kredita uz valutnu klauzulu u euro i koji je sklopljen u ispunjenju zakonskih obveza i u skladu s propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije s time, da se radi o Ugovoru kojim se mijenjaju odredbe iz osnovnog Ugovora te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje uplaćenog iznosa na način kako to nalaže zakon.

7. ZIDZPK je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF i rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj.

7.1. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

8. Odredbom čl. 2.1. Aneksa su njegove stranke suglasno utvrdile sklapanje Ugovora o kreditu a prema čl. 3. su Aneks sklopili radi usklađenja sa odredbama ZID ZPK dok je tužitelj je prema odredbi čl. 9.2. potvrdio da mu je tuženik uručio novi otplatni plan u kojem su određeni uvjeti kredita s dospijećem svakog anuiteta te da ga prihvaća a koji otplatni plan osnovnog Ugovora o kreditu se zamjenjuje novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u euro, sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta.

8.1. Naposlijetku, odredbom čl. 12.1. Aneksa, radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita je izričito prihvatio opće uvjete poslovanja tuženika s građanima, metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa za kredite na koje se obračunava ugovorna kamata koji se primjenjuju na Aneks i osnovni ugovor u CHF te su stranke potvrdile da su s njihovim odredbama upoznate kao i da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama Aneksa te da tužitelj nema potraživanja prema banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i Aneksa s time, da ostale odredbe Ugovora o kreditu koje nisu izmijenjene ostaju i dalje na snazi

9. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

10. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

11. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

12. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom kao i manje uplaćenom iznosu koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

13. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

14. Stoga je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koje su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

15. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način, obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

16. Tako slijedi zaključak, da je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope (i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli), koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Aneksom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

17. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

18. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu je, sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK, osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

19. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih odredbi iskorištene u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom i koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO, na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK.

20. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

21. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Aneksa sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.

22. Slijedom iznijetoga je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

23. Tuženik je žalbu podnio i u dijelu pod točkom II izreke prvostupanjske presude kojim je prigovor radi prijeboja odbijen kao neosnovan pa, s obzirom da je pobijana odluka preinačena tako, da je odbijen tužbeni zahtjev, žalba u odnosu na točku II je bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, pa stoga ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelju jer prigovor radi prebijanja nema svoju samostalnost budući da je akcesoran tužbenom zahtjevu u odnosu na kojeg je istaknut a u ovom je slučaju taj zahtjev odbijen.

23.1. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke bez vraćanja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 5. ZPP).

24. Odluka o parničnom trošku donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena.

24.1. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj izgubio parnicu.

24.2. Tužitelj naime, nije mogao predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer cjeloviti tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačeno pobijano prvostupanjsko rješenje s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka cijele parnice, jednom odlukom.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis