Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4191/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-590/2023-30 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-590/2023-30 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 590/2023-30 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica ŽS sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d. isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita na temelju povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, u svoti od 11.172,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na 8.324,21 eura od 1. listopada 2015. do isplate te naknadu parničnog troška od 3.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 21.10.2025. do isplate.

III Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 7. prosinca 2007. g. koji je zaključen između pravnog prednika tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] - TS iz [adresa], i tužene ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. [adresa], OIB 23057039320, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan odobrenja žiro-računa Banke, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2007. g. te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d. d. Rijeka, da tužitelju ŽS iz [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom trajanja razdoiblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 11.172,15 Eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 8.324,21 Eur počev od 1. listopada 2015. do isplate po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB- a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počev od 1. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 3.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos parničnog troška od donošenja presude tj od 21.10.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje manjak po izračunu u konverziji na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 2.385,81 Eura."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik u dijelu pod točkom I i II izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojega je nesporno sklopio njezin pravni prednik DS kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 7. prosinca 2007., za svotu od 79.100,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu), gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju banke kreditora za devize, važećem na dan odobrenja žiro računa banke tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi.

4.1. Tužiteljica također traži isplatu preplaćenog u ispunjenju označene ugovorne odredbe odnosno, isplatu preplaćenih zakonskih zateznih kamata tekućih do 30. rujna 2015. u svoti od 2.847,94 eura te preplaćenu svotu od 8.324,21 eura kao i isplatu manjka po izračunu u konverziji na dan 30. rujna 2015. od 2.385,81 Eura.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje upućujući na obvezujući učinak presuda u kolektivnim sporovima glede ništetnog dijela ugovora gdje je ugovorena valutna klauzula a na temelju nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune, ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare kao i mjesne nenadležnosti suda, sudi preplatu izvršenu po predniku tužiteljice u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe.

6. Tuženik u izjavljenoj žalbi obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom /i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

6.1. Ovaj sud međutim, navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP, ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više, što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

7. Tuženik u žalbi upućuje na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda, koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima od 14. studenog 2023., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-53/2024-2 od 5. prosinca 2024. zbog čega ovaj žalbeni navod nije bio predmetom razmatranja ovoga suda.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka, koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

10. Saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je kredit podignuo njezin pravni prednik 7. prosinca 2007. za renoviranje kuće odnosno, koji je bio klijent tuženika a bila je prisutna prilikom zaključenja ugovora kada je on razgovarao sa bankaricom koja je ponudila samo taj kredit kao najpovoljniji a nikada prije, niti kasnije nije ona, niti njezin pok. suprug, imala nikakav lokal niti su kasnijim renoviranjem napravili nešto slično osim što su renovirali kuću i obnovili grijanje.

10.1. Svjedok MS predložena po tuženiku, ističe da se detalja predmetnog ugovora ne sjeća ali je u to vrijeme bio u ponudi tuženika ugovor za kredite s klauzulom u švicarskim francima koji je predstavljao obrazac ugovora kojega bankari ponude strankama i o čemu stranke nisu mogle pregovarati već je u ponudi bio ugovor prema općim uvjetima banke.

10.2. Tuženik nije predlagao daljnje dokaze radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja istaknut po tuženiku jer je na temelju ovih iskaza sud pravilno utvrdio kako se o odredbama predmetnih ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

11. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP tužitelj dužan dokazati to svojstvo, što je u ovoj parnici učinjeno već saslušanjem tužiteljice a ako ga tuženik osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije dokazao, pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužiteljici odnosno, njezinom pravnom predniku.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.

13. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza prednika tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.

14. Pravni prednik tužiteljice, odnosno tužiteljica kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i !55/23 dalje: ZOO), kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

15. Slijedom svega iznijetog je pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke donijeta sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u ovom pobijanom dijelu.

16. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica, nasljednica dužnika prema Ugovoru o kreditu (sa CS i ČS), kao sudužnica sklopila Aneks broj 1 Ugovora o kreditu 17. rujna 2015. kojim je suglasno utvrdila sklapanje Ugovora o kreditu te da je korisnik kredita preminuo a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju su njegovim nasljednicima utvrđeni tužiteljica i ČS te CS, koji su potpisom Aneksa broj 1 izričito potvrdili kako su upoznati sa sadržajem Ugovora o kreditu i obvezama koje iz njega proizlaze te da ih prihvaćaju a potpisom Aneksa broj 1 potvrđuju da će ispuniti u cijelosti obveze preuzete ugovorom o kreditu i aneksom.

16.1. Ugovorne strane su također potvrdile da se radi o istom ugovornom pravnom odnosu bez obzira na dogovorenu izmjenu prema tom aneksu i da te izmjene nemaju značaj obnove (novacije) kao i da nisu o dospijeću podmirili obveze iz Ugovora o kreditu po osnovi glavnice kredita i redovnih kamata i da na dan sklapanja Aneksa broj 1 dugovanje iz Ugovora o kreditu iznosi 12.830,97 eura a nedospjelo dugovanje 59.752,71 CHF tako, da tuženik ima ukupno potraživanje od 72.583,68 CHF uz utvrđeni novi rok vraćanja a svojim su potpisom potvrdili da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama Ugovora o kreditu i Aneksa broj 1 te nemaju nikakvih prigovora ili zahtjeva prema tuženiku s te osnove a ispunjenje svih novčanih obveza iz Ugovora o kreditu i Aneksa obračunat će se u kunama po srednjem tečaju HNB za CHF na dan podmirenja.

17. Aneksom broj 2 su ugovorne strane utvrdile da je taj aneks sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - dalje ZIDZPK) te su potpisnici Aneksa broj 2 suglasno utvrdili sklapanje Ugovora o kreditu i Aneksa broj 1, promjenu partije kredita kao i da se radi o istom ugovorno pravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije a promjene u načinu ispunjenja obveze iz ugovora o kreditu u CHF se utvrđuju i provode nakon stupanja na snagu Aneksa broj 2, radi usklađenja sa ZIDZPK.

17.1. Stranke ugovora su tako suglasno izjavile da na dan 30. rujna 2015. sudužnici duguju tuženiku nedospjelu glavnicu kredita u svoti od 72.583,68 CHF a njihove obveze iz Ugovora o kreditu u CHF po provedbi konverzije na ime manje uplaćenog iznosa manjka biti će reguliran Sporazumom koji čini sastavni dio Aneksa 2 s time da suglasno utvrđuju kako su sve isplate ili njihov nedostatak u razdoblju od 1. listopada 2015. uzete u obzir pri izračunu iznosa iz Aneksa broj 2 a sve eventualne uplate odnosno, nedostatak uplata nakon toga, pa sve do stupanja na snagu Aneksa broj 2 će utjecati na visinu i postojanje više uplaćene preplate odnosno, manjka te će se sukladno čl. 1. ZIDZPK u tom slučaju korigirati iznos preplate odnosno, manjka po dospijeću prvog anuiteta sukladno otplatnom planu iz čl. 9. Aneksa broj 2.

17.2. Nadalje je utvrđeno da je otplatni plan osnovnog ugovora u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenjen novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u euro uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja Ugovora o kreditu imale utjecaj na izmjenu početnog utvrđenog otplatnog plana i anuiteta te je naposlijetku tužiteljica izrijekom potvrdila da joj je tuženik uručio novi otplatni plan u kojem su određeni uvjeti kredita i dospijeće svakog anuiteta kojega prihvaća kao i da je u cijelosti suglasna sa svim odredbama Aneksa broj 2 i Ugovora o kreditu i njihovih sastavnih dijelova (čl. 11.2.).

18. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

19. Aneks broj 2 koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 - dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

19.1. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice odnosno njezinog prednika , uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO/05) koji je važio u vrijeme sklapanja Aneksa.

20. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

21. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa broj 2, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

22. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

23. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

23.1. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Aneksa broj 2 sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila su vraćene u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom, na čije je odredbe tužiteljica izrijekom pristala pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

24. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato, što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

25. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

25.1. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

26. Kada su dakle, svote koje je prednik tužiteljice platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužiteljici, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

27. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksima tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II izreke glede glavnog zahtjeva pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO, u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

28. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da su sada stranke djelomično uspjele u parnici.

29. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu pobijane prvostupanjske presude pod točkom II izreke u odnosu na troškove parnice tako, da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za ovu naknadu kao i da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima cijele parnice jednom odlukom.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis