Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-307/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-30/2024-18 od 19. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-30/2024- 18 od 19. studenoga 2025., te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje sa da je tužiteljica GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništvo nekretnina koji se sastoji od [katastarska čestica] dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake zk.kč. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] i stambena zgrada, [adresa] 1592 m2, ukupne površine 2249 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, a koji su neodvojivo povezani s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se poseban vlasnički dio nekretnine sastoji od jednosobnog stana br.2. na 2. katu ulaza [adresa], koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i hodnika, NKP 33,00 m2 i lođe NKP 3,62 m2, ukupne NKP 36,62 m2, pa je tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna trpjeti da se tužiteljica temeljem ove pravomoćne presude upiše kao vlasnica na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.231,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 19. studenoga 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu protivi se svim navodima i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na predmetnom stanu površine 36,62 2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk. kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te prijenos prava vlasništva s tuženika na tužiteljicu.
6. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. - dalje: ZPP), a na koju povredu određeno ukazuje žaliteljica.
7. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Sud prvoga stupnja iskaze tužiteljice i svjedokinje RI, njene kćeri, navodi, ali o kvaliteti njihovih iskaza ne navodi nikakve razumne razloge. Sud je i proturječan kada navodi iskaz tužiteljice da je "prijašnji nositelj stanarskog prava bio SI koji je za vrijeme Domovinskog rata odselio iz predmetnog stana te da je temeljem odluke njoj dodijeljen stan i koliko se sjeća tu je odluku preuzela, ali se ta odluka u međuvremenu negdje zagubila", da bi u obrazloženju pobijane presude u točki 12.3. naveo da je "tužiteljica pošteni i zakoniti posjednik stana koji je stekla na osnovu usmene odluke o dodjeli stana na korištenje".
9. Među strankama nije prijeporno da je predmetni stan u posjedu tužiteljice od 1991. godine do danas. Nije prijeporno da je tužiteljica bila u braku sa sada pokojnim PI koji je dana 21. svibnja 2001. sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom hrvatskih branitelja sklopio kupoprodajni ugovor o kupnji stana u [adresa] veličine 60,30 m2 te da je nakon smrti PI taj stan naslijedila kćer RI, jer se ovdje tužiteljica odrekla prava na nasljeđivanje.
9.1. Između stranaka nije prijeporno da je ovdje tužena podnijela tužbu protiv ovdje tužiteljice radi predaje predmetnog stana u posjed i isplate koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod brojem P-521/2013, u kojem predmetu je doneseno rješenje o prekidu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom pod brojem P-678/12 "ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak".
9.2. Također je neprijeporno da je tuženica na predmetnom stanu upisana kao vlasnica predmetne nekretnine.
10. Prijeporno je činjenica kakva je kvaliteta posjeda tužiteljice te je li mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, a prema činjeničnim navodima tužbe i dosjelošću.
11. Valja istaknuti da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).
12. Tužiteljica je u iskazu na ročištu 17. rujna 2015. godine izjavila da su "više puta bili pokretani postupci od strane tužitelja Grada Velike Gorice da me se iseli iz predmetnog stana" te da je u međuvremenu "ovdje tuženik podigao tužbu radi iseljenja pred ovim sudom koji se vodi pod brojem P-521/2013" te je dodala "želim napomenuti da sve ove godine uredno plaćam naknadu za korištenje stana i to Agenciji za upravljanje državnom imovinom, sada Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom". Na ročištu 3. srpnja 2024. tužiteljica je izjavila da "misli da je do 2012. plaćala režije za navedeni stan kao nositelj stanarskog prava, a od 2013. je počela plaćati najamninu Državnoj agenciji za nekretnine u iznosu od ada 550,00 kuna, sada 74 eura." Istaknula je da je "voljna i nadalje plaćati Državnoj agenciji najamninu kako bi ostala u predmetnom stanu".
13. Sud prvog stupnja je zaključio da "tužiteljica kontinuirano, bez prekida koristi predmetni stan od 1991. pa sve do sada, dakle ukupno 34 godine je u predmetnom stanu, te cijelo to vrijeme nesmetano uživa i u posjedu je navedenog stana". Dakle, sud je unatoč iskazu tužiteljice da je ranije Grad Velika Gorica tužio za iseljenje , a sada je istu tužbu podnijela i tužena, zaključio da tužiteljica "nesmetano uživa u posjedu navedenog stana".
14. Za sada nije pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da je posjed tužiteljice bio samostalan u smislu čl. 11. st. 1. ZV kojim je propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.
14.1. Neosnovano je zaključeno da tužiteljica nije priznavala višu vlast posrednoga posjednika i po sadržaju njenih izjava i po zahtjevima za otkupom stana.
15. Valja reći da prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci, i prestanak stvarnih prava od stupnja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
15.1. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZV, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.
16. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći dok je na snazi bio čl. 28. st. 2. ZOVO prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZV, koji ima isto zakonsko rješenje glede duljine rokova.
17. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka ZVDSP).
18. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).
19. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve kvalitete, potrebne za (redovnu) dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost.
19.1. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne dosjelosti.
20. Poštenje posjeda bitna je pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja takve kvalitete posjeda ne može se steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, bez obzira na trajanje posjeda. Ovdje je za kazati i to da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.
21. Prema odredbi čl. 160. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (st. 1.).
22. Sud prvog stupnja nije dao razloge, s obzirom na zemljišnoknjižno stanje nekretnina i činjenicu da tužiteljica stan nije koristila kao vlasnica, nego kao najmoprimac Agenciji za upravljanje državnom imovinom, sada Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, da je tužiteljica bila poštena i je li kao takva mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, imajući na umu onu kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti.
22.1. Konačno, sud u prvog stupnja valja istaknuti shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev-1197/98 od 21. ožujka 2001., Rev- 1307/07-2 od 28. listopada 2008., Rev-1602/2017-2 od 14. listopada 2020. i dr., kao i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice broj U-III/4792/14 od 14. siječnja 2015.) onaj tko posjeduje (koristi) nekretninu kao stanar nije savjestan posjednik u smislu odredaba ZOVO kao niti pošteni posjednik u smislu odredaba ZV i u tom svojstvu ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću.
23. Kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazu tužiteljice i obrazloženju suda u točki 12.3. time je počinjena gore naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
24. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
25. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II).
26. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući na umu i ostale žalbene navode tužene te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.
27. Odluka pod točkom III izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
