Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-658/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari prvotužiteljice ŠO /OIB [osobni identifikacijski broj]/, [adresa] zastupane po punomoćniku Franji Matkoviću, odvjetniku u [adresa] i drugotužitelja Ševelj d.o.o. Slano, Grgurići 5 /OIB 81792275524/ zastupanog po punomoćnici Mariji Kos, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Dubrovnik Insider d.o.o. Dubrovnik, Vukovarska 17 /OIB 15176054147/, zastupanog po punomoćniku Vedranu Gjenero, odvjetniku u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-54/2022-31 od 29. studenoga 2023., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-54/2022-31 od 29. studenoga 2023. u stavcima I., III. i IV. izreke te u dijelu stavka V. izreke kojim je naloženo prvotužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eura.

II. Odbija se kao neosnovana žalba drugotužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-54/2022-31 od 29. studenoga 2023. u stavcima II., III. i IV. izreke te u dijelu stavka V. izreke kojim je naloženo drugotužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eura.

III. Odbija se zahtjev prvotužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se zahtjev tužiteljice ŠO za naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Ševelj d.o.o. za naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženiku Dubrovnik Insider d.o.o. Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB: 15176054147, u elektroničkoj objavi na portalu httsp/www.dubrovnikinsider.hr u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljima.¨.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženiku Dubrovnik Insider d.o.o. Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB: 15176054147, da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude ukloni članak sa portala httsp/www.dubrovnikinsider.hr pod naslovom "SKANDALOZNO! U Dubrovačkom primorju dobili zemlju u najam od 900 000 m2 i sredstva iz fondova za sadnju voćki, a nijednu nismo našli!" autora naznačenog kao DUBROVNIK INSIDER kao i sve poveznice na navedeni članak".

V. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 1.492,50 eura (11.245,00 kuna)."

2. Protiv presude u stavcima I., III. i IV. izreke te u dijelu stavka V. izreke kojim je naloženo prvotužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eura žali se prvotužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavcima II., III. i IV. izreke te u dijelu stavka V. izreke kojim je naloženo drugotužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eura žali se drugotužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP- a predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovoru na žalbe tuženik se protivi navodima žalbi prvo i drugotužitelja te ih predlaže odbiti.

5. Žalbe su neosnovane, dok su iste pravovremene to stoga što punomoćnik tužitelja odvjetnik Ljubo Pavasović Visković nije uredno zaprimo poziv za ročite za objavu presude, koje je održano 29. studenoga 2025.; obveza zastupanja tužitelja je istome istekla 10. studenoga 2023, budući da je punomoć za zastupanje otkazana 10. listopada 2023. pa je presudu valjalo dostaviti prvotužiteljici osobno te kao osobi ovlaštenoj za zastupanje drugotužitelja, koja dostava je izvršena 19. prosinca 2023, pa kako je prvotužiteljica po novom punomoćniku žalbu podnijela 5. siječnja 2024., a drugotužitelj 3. siječnja 2024., žalbe su pravodobne.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastalu objavom članka pod naslovom: "SKANDALOZNO! U Dubrovačkom primorju dobili zemlju u najam od 900 000 m2 i sredstva iz fondova za sadnju voćki, a nijednu nismo našli!" autora označenog kao DUBROVNIK INSIDER objavljenog 7. travnja 2022. (čl. 21. i čl. 22. Zakona o medijima /"Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13, u daljnjem tekstu: ZM-a/ u vezi s čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, tako da samom činjenicom da sud nije proveo dokaz saslušanjem prvotužiteljice osobno te kao zakonske zastupnice drugotužitelja, isti nisu nezakonito onemogućeni u raspravljanju pred sudom pa da bi takvim postupanjem suda bila počinjena bitna povreda odredbama parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, već isto može rezultirati pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanje, što nije slučaj.

8. U odnosu na žalbene navode da je sud bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 331.b ZPP-a valja navesti da je iz stanja spisa razvidno da je na pripremno ročište zakazano za dan 19. prosinca 2022. pristupila punomoćnica tužitelja te je predložila da se ročište održi u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se upustila u raspravljanje te nije predložila donošenje presude zbog ogluhe, dok je sud pravilno utvrdio da je tuženik iz opravdanih razloga tek podneskom od 3. ožujka 2023., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka 19. prosinca 2022., predložio dokaze, budući da iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Samostalni sektor za digitalizaciju pravosuđa i javne uprave od 26. travnja 2023., kao i zahtjeva tuženika od 28. veljače 2023., proizlazi da je tuženik u sustavu e-komunikacije, a putem kojeg su mu sukladno važećim odredbama ZPP-u dostavljanja pismena u ovom predmetu, od 21. listopada 2020. do 24. veljače 2023. bio registriran sa adresom elektroničke pošte " [adresa elektroničke pošte]", a da je ista adresa potom ispravljena na adresu " [adresa elektroničke pošte]", koja adresa je u sustavu registrirana 24. veljače 2023., s time da je iz impressuma tuženika, kojeg su uz tužbu dostavili tužitelji, razvidno da je još u vrijeme podnošenja tužbe elektronska adresa tuženika [adresa elektroničke pošte] pa takvim postupanjem sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a.

9. Odredbom čl. 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom (stavak 1.); da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta /stavak 2/); da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno (stavak 3.).

9.1. Odredom čl. 21. st. 4. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

9.2. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 5. ZM-a propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

9.3. Odredbom čl. 22. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (stavak 1.) te da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (stavak 2.).

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno postojanja okolnosti koje ekskulpiraju tuženika od odgovornosti za naknadu štete, pošavši od utvrđenja:

- da je tuženik 7. travnja 2022. na Internet portalu https:/www.dubrovnikinsider.hr pod nazivom "SKANDALOZNO! U Dubrovačkom primorju dobili zemlju u najam od 900 000 m2 i sredstva iz fondova za sadnju voćki, a nijednu nismo našli!";

- da su tužitelji tuženiku podnijeli zahtjev za ispravak informacije;

- da je tuženik objavio tekst u vezi zahtjeva tužitelja za ispravak informacije.;

- da se vezano za objavljenu informaciju da su tužitelji u Dubrovačkom primorju dobili sredstva fondova sa sadnju voćki, kao i da se iz baze korisnika potpora (javno dostupnih podataka) može vidjeti da je u 2020. tvrtka Ševelj d.o.o. dobila iznos od 383.000,00 kn za djelovanje u Dubrovačkom primorju; da za 2019. u bazi podataka nije navedena ta tvrtka, dok za 2021. na stranici još uvijek nema podataka;

- da je iz dopisa OO, kao predsjednika Općinskog vijeća Općine Dubrovačko primorje, od 5. travnja 2022. razvidno da je tuženik informaciju tražio od Općinskog vijeća navedene općine (u kojoj tužitelji nesporno borave i djeluju te u kojoj se predmetne nekretnine nalaze) te da je upravo predsjednik tog vijeća uputio tuženika na bazu korisnika potpora i to javno dostupnu bazu podataka na stranici https:(//www.apprrrr.hr/baza-korisnika-potpora/ pa da je tuženik takav odgovor i objavio u navedenom tekstu;

- da iz iskaza OO te ŠOD jasno proizlazi da je podatak o tome da je tvrtka Ševelj d.o.o. dobila potpore utvrđen temeljem javno dostupnih podataka i to službene baze podataka o korištenju europskih fondova;

- da je informacija da je gospar GO osnovao tvrtku Ševelj d.o.o. i onda je nakon nekog vremena prodao stanovitoj riječanki ŠO utemeljena na podacima iz sudskog registra trgovačkog suda (GO je osnovao trgovačko društvo Ševelj d.o.o. izjavom o osnivanju od 9. travnja 2016. sa sjedištem u [adresa]; prvotužiteljica je od 21. travnja 2017. zakonski zastupnik istog društva i ujedno osoba prijavljena s prebivalištem na adresi [adresa], kao i GO, koji je prestao zastupati društvo odlukom od 4. svibnja 2016., kada je zastupanje i to do 21. travnja 2017. preuzela OOD, kao prednica ŠOpovijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku /listovi 149-143 spisa/), s time da prodaju tvrtke prvotužiteljici kratko vrijeme nakon njezinog osnivanja (godina dana) potvrđuje i sama citirana izjava HO, kako je navedena u nastavku spornog teksta;

- da je informaciju "Naravno da firma Ševelj d.o.o. dobiva potpore, međutim nas je interesiralo kako je moguće da nijedna inspekcija nije stupila na tlo Dubrovačkog primorja proteklih pet godina i vidjela kako tamo ništa nije zasađeno?" tuženik utemeljio na pisanom odgovoru predsjednika Općinskog vijeća Općine Dubrovačko primorje OO **.**.2022., kao i na stanju nekretnina koje fotografirao prije objave članka, uz prilaganje fotografija iz istog članka;

- da se zakonska zastupnica drugotužitelja, ovdje prvotužiteljica nije očitovala na pisani upit tuženika od 6. travnja 2022. o tome koliko je sadnica badema i smokava bilo predviđeno i rodilo na navedenim lokalitetima;

- da činjenica koja je jasna iz priloženih fotografija i to da na zemljištima nema sadnica, uz tvrdnju predsjednika Općinskog vijeća da ih nikada nije ni bilo, predstavlja osnovan razlog da tuženik vjeruje kako niti jedna inspekcija nije na samom licu mjesta utvrdila da istih nema obzirom na općepoznatu činjenicu da sadnja biljaka na zemljištu kakvo je prikazano na fotografijama koje su prilog teksta ne bi mogla ostati nezamijećena (iz fotografija je razvidno da se radi o potpuno neobrađivanom zemljištu na kojem nema tragova da su ikada sađene voćke);

- da je informacija da Općina Dubrovačko primorje negira bilo kakvu vezu sa gospođom ŠO i s firmom Ševelj d.o.o. utemeljena na odgovoru same Općine Dubrovačko primorje, koji je dan na upit autorice članka ŠOD i citiran je u spornom članku;

- da se cjelokupni članak odnosi na pitanje sadnje voćki na zemljištu od strane tužitelja te je u navedenom kontekstu i napisano da Općina negira vezu s tužiteljima, a što je pojašnjeno citatom odgovora Općine Dubrovačko primorje koji je u tekstu jasno citiran i glasi "Što se tiče dodjele zemljišta za poljoprivredne aktivnosti kompletan natječaj i cijelu proceduru u potpunosti je provela Agencija za poljoprivredno zemljište Republike Hrvatske. Također naglašavamo da nemamo podatke o poticajima koje je Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo bilo kojem poljoprivredniku ili stočaru na području općine Dubrovačko primorje nismo ih uspjeli dobiti nekoliko godina unazad od strane samog ministarstva";

- da okolnost da li Općine Dubrovačko primorje i drugotužitelj imaju druge poslovne veze nije bila predmet članka niti je u kontekstu točnosti objavljene informacije relevantna;

- da je odredbom čl. 6. st. 1. ZM-a je propisano da su u cilju objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga;

10.1. Pravilno ocjenjuje i zaključuje sud prvog stupnja da su ispunjene zakonske pretpostavke koje ekskulpiraju tuženika od odgovornosti za naknadu štete budući da je autorica članka, na temelju činjenica koje je utvrdila uvidom u službene registre, osobnog obilaska nekretnina te na temelju izjava službenih osoba općine u kojoj tužitelji djeluju i u kojoj se nalaze sporne nekretnine, imala opravdanog razloga smatrati da su sve objavljene informacije istinite, odnosno da je poduzela mjere koje su adekvatne za utvrđenje odlučnih činjenica te je pri tome omogućila svim sudionicima da se o navedenom očituju, pri čemu je za naglasiti da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija, jer je nesporno da se radi o državnom zemljištu znatne površine te poljoprivrednim aktivnostima koje su od interesa za javnost, osobito za područje i stanovništvo općine u kojem se nalaze zemljišta pa je tuženik iste, kao takve, objavio u dobroj vjeri radi informiranja šire javnosti o navedenoj problematici, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

11. Slijedom iznesenog žalbeni navodi tužitelja, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, kao i na osporavanje pravilnosti odluke suda vezano uz postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, nemaju činjenično niti pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, kao što se objava teksta u vezi zahtjeva tužitelja za ispravkom informacije ne može smatrati priznanjem odgovornosti za naknadu štete tužiteljima.

12. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čini.

13. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

15. Drugotužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac