Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4707/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, GMH, izvjestiteljice i BMH, članice, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017-49 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja GM kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017- 49 od 17. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 226,73 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017-49 od 17. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja GM za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa preko 226,73 EUR–a do 902,76 EUR–a (za iznos od 676,03 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju GM daljnji iznos od 676,03 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017- 49 od 17. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja GM kao neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017-49 od 17. siječnja 2024.

II. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017- 49 od 17. siječnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju GM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.903,21 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017-49 od 17. siječnja 2024. kojim je dopuštena preinaka tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 7. veljače 2023.

III. Uvažava se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d., preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-56/2017-49 od 17. siječnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju GM trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.903,21 EUR–a do 2.125,53 EUR–a (za iznos od 222,32 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja GM za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 222,32 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. siječnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužitelju GM trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 230,07 EUR–a u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja GM za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 151,18 EUR–a kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.690,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. siječnja 2017. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 902,76 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. siječnja 2017. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,53 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.247,65 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. siječnja 2024. pa do isplate (točka IV. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 7. veljače 2023.

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke, kao i protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 381,25 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, kao i protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude te prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 7. veljače 2023., žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu odbije, da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti te da se preinaka tužbe ne dopusti, uz naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 339,04 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 7. veljače 2023. (list 137-138 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. Berislava Šimunovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila od 7. siječnja 2021. (list 81-88 spisa) te pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. BM, stalnog sudskog vještaka od 1. studenog 2021. (list 123- 124 spisa), da mu tuženik, kada se uzme u obzir i doprinos od 20% koji je priznat od strane tužitelja, isplati:

- iznos od 1.990,84 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a,

- iznos od 119,45 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a,

- iznos od 1.130,76 EUR–a na ime naknade imovinske štete na tužiteljevom osobnom automobilu u smislu odredbe iz čl. 1089. st. 1. ZOO–a,

dakle ukupan iznos od 2.592,84 EUR–a (iznos od 3.241,05 EUR–a umanjen za doprinos tužitelja od 20%), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. siječnja 2017., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.300,80 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 6. travnja 2014., kada je teretni automobil (kombi) registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao UM, svojim prednjim dijelom naletio na stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj i koji je bio u njegovom vlasništvu.

4.2.2. Teretni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge u pogledu postojanja doprinosa tužitelja nastanku prometne nesreće od 50%, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju isti upire.

5.2.1. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da nije naveo razloge u pogledu osnovanosti prigovora zastare koji je tuženik u podnesku od 22. ožujka 2021. (list 100-103 spisa) istaknuo u odnosu na iznos za koji je tužitelj povećao tužbeni zahtjev.

5.2.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a, utvrdio činjenice koje su odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu te otklonio navedenu bitnu povredu, i to iz razloga koji su navedeni u nastavku obrazloženja ove drugostupanjske presude i rješenja.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja te postupka koji im je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je postupak pokrenut tužbom od 9. siječnja 2017., a koja je sadržavala zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege te naknadu imovinske štete koja je nastala na tužiteljevom automobilu u ukupnom iznosu od 1.048,51 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koju štetu je tužitelj pretrpio u i svezi prometne nesreće koja se dogodila 6. travnja 2014.,

- da je Prekršajni sud u Splitu donio (pravomoćnu) presudu poslovni broj P-4621/14 od 26. studenog 2014. kojom je okrivljenik UM (u ovom predmetu vozač teretnog automobila osiguranog kod tuženika) proglašen krivim što je dana 6. travnja 2014. u 18,00 sati u [adresa] na cesti D58, upravljajući osobnim automobilom marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka] iz smjera juga u smjeru sjevera, tom prilikom postupio suprotno odredbama iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 – u daljnjem tekstu: ZSPC) jer je s vozilom započeo pretjecati vozilo registarske [registarska oznaka] kojim je upravljao GM (u ovom predmetu tužitelj) koji je prvi započeo radnju skretanja ulijevo, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, tako da je prednjim desnim dijelom vozila udario u zadnji lijevi dio vozila koje je skretalo ulijevo, čime je kao vozač postupio suprotno odredbama iz čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC–a i ujedno počinio prekršaj iz 43. st. 3. ZSPC–a,

- da je na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće od 6. travnja 2014., kao i visine štete koja je nastala na tužiteljevom automobilu, provedeno vještačenje od strane Berislava Šimunovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 7. siječnja 2021. proizlazi:

- da su se neposredno prije nesreće automobil osiguranika tuženika i automobil tužitelja kretali desnom (istočnom) prometnom trakom D-58 u smjeru sjevera,

- da je na ravnom dijelu kolnika, gdje se s lijeve strane nalazi zemljani (sporedni) put, tužitelj poduzeo radnju skretanja ulijevo, nakon čega je, dok je najvećim dijelom bio prepriječen u lijevoj (zapadnoj) prometnoj traci, na stražnji lijevi vrh automobila tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletio automobil osiguranika tuženika, a koji se u cijelosti nalazio u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja automobila tužitelja,

- da je osiguranik tuženika krenuo u radnju pretjecanja u trenutku kada je tužitelj poduzeo radnju skretanja ulijevo, i to na dijelu kolnika na kojem se nalazi puna uzdužna razdjelna linija,

- da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do nesreće brzina kretanja vozilima ograničena prometnim znakom na 70 km/h.

- da je brzina automobila tužitelja u trenutku sudara iznosila oko 7,5 km/h, dok je sudarna brzina automobila osiguranika tuženika iznosila oko 44,1 km/h,

- da tehničkim putem nije moguće utvrditi je li tužitelj prije poduzimanja radnje skretanja tu radnju najavio paljenjem lijevog pokazivača smjera,

- da je, ukoliko je tužitelj pravovremeno upalio lijevi pokazivač smjera, osiguranik tuženika imao dovoljno vremena da uoči namjeru tužitelja za skretanje, tako da bi, u tom slučaju, osiguranik tuženika odustajanjem od radnje pretjecanja izbjegao nesreću,

- da do nesreće ne bi došlo niti u slučaju da osiguranik tuženika, poštujući horizontalnu prometnu signalizaciju, nije poduzeo radnju pretjecanja preko pune linije,

- da je na tužiteljevom automobilu nastala totalna šteta u iznosu od 1.130,76 EUR–a,

- da se povodom prigovora koje je tuženik iznio u podnesku od 22. veljače 2021. vještak dopunski usmeno očitovao na ročištu od 19. travnja 2021. (list 104-105 spisa) na način:

- da nije moguće utvrditi koji je od sudionika nesreće prvi započeo radnju pretjecanja, odnosno skretanja ulijevo,

- da je tužitelj u retrovizoru mogao vidjeti automobil osiguranika tuženika,

- da su na ročištu od 23. travnja 2018. kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru zamolbeno saslušani kao svjedoci EM (tužiteljeva supruga), RM (tužiteljev sin) i UM (vozač teretnog automobila osiguranog kod tuženika) (list 56-58 spisa),

- da je svjedokinja EM iskazala u bitnom:

- da se prije nesreće vozila u tužiteljevom automobilu, zajedno s još dvoje djece,

- da je tužitelj neposredno prije nesreće dao lijevi pokazivač smjera i uključio se u promet, nakon čega je na tužiteljev automobil naletio automobil osiguranika tuženika,

- da je svjedok RM iskazao u bitnom:

- da se prije nesreće vozio u tužiteljevom automobilu, i to na suvozačkom mjestu,

- da je, kada se tužitelj uključio u promet i dao lijevi pokazivač smjera, na tužiteljev automobil naletio automobil osiguranika tuženika,

- da je svjedok UM iskazao u bitnom:

- da je, dok se sa svojim kombijem kretao prema [adresa], vidio tužiteljev automobil koji je bio zaustavljen na cesti,

- da je zatim dao pokazivač smjera kako bi zaobišao tužiteljev automobil, ali da je tužitelj u tom trenutku skrenuo ulijevo te je došlo do sudara,

- da je na ročištu od 21. studenog 2018. kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru zamolbeno saslušan tužitelj (list 61-62 spisa),

- da je tužitelj iskazao u bitnom:

- da se nesreća dogodila kada je s glavne ceste htio skrenuti na sporednu cestu,

- da ga je u trenutku kada je već dao pokazivač smjera, kako bi započeo radnju skretanja ulijevo, automobil osiguranika tuženika udario,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje od strane prof. dr. sc. BM, stalnog sudskog vještaka,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 1. studenog 2021. proizlazi:

- da je tužitelj (rođen **.**.1968.) od ozljeda, kao posljedica nesreće, zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice,

- da je tužitelj zbog navedene ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, a slabog intenziteta 45 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, a slabog intenziteta 14 dana,

- da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 3%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- da je tužitelju zbog navedene ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pri odlasku u trgovinu i slično, dakle ukupno 45 sati,

- da se tužiteljevo stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije, i to nakon pregleda fizijatra, dakle od 10. listopada 2014.,

- da je tužitelj podneskom od 7. veljače 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da, priznajući pritom svoj doprinos nastanku nesreće od 20%, potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege te naknadu imovinske štete koja je nastala na tužiteljevom automobilu u ukupnom iznosu od 2.592,84 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8.1. Ovdje valja napomenuti da su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe iz čl. 190. i čl. 191. ZPP–a kada je dopustio preinaku tužbe do koje je došlo kada tužitelj podneskom od 7. veljače 2023. povećao (za iznos od 1.544,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama) i ujedno konačno postavio tužbeni zahtjev, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

8.2.1. Odredbama iz čl. 190. ZPP–a propisano je:

- da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.),

- da, iznimno od odredbe iz čl. 190. st. 1. ZPP–a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.),

- da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali da, i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st. 3.).

8.2.2. Odredbom iz čl. 191. st. 1. ZPP–a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

9. Kako je tužitelj tek nakon prometnog i medicinskog vještačenja, a koja su provedena nakon zaključenja prethodnog postupka, saznao za puni opseg štete koju je pretrpio u i u svezi nesreće, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka te kada je u smislu odredaba iz čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP–a, u svezi čl. 191. st. 1. ZPP–a dopustio preinaku tužbe do koje je došlo kada je tužitelj podneskom od 7. veljače 2023. povećao (za iznos od 1.544,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama) i ujedno konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju prometnog i medicinskog vještaka.

10. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika da je nastupila zastara u odnosu na iznos od 1.544,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, za koji je tužitelj podneskom od 7. veljače 2023. povećao tužbeni zahtjev.

11.1. Prvenstveno valja reći da preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva za naknadu štete nije odlučna za nastupanje zastare, budući da je za ocjenu prigovora zastare odlučno radi li se o istoj tražbini, odnosno bitan je identitet tužbenog zahtjeva.

11.2. Kada je riječ o generičkoj tražbini, tada tu tražbinu određuje ista činjenična osnova zahtjeva, što u konkretnom slučaju tražbine naknade štete znači je li u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Posljedično, ako je tužitelj povećao iznos zahtjeva za naknade iste vrste štete iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi, po kojem parnični postupak i dalje teče.

11.3. Sama odredba iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, koja definira preinaku tužbe, razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva od povećanja postojećeg zahtjeva, iz čega dalje proizlazi da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. S obzirom na to da je ta odredba samo procesne naravi, njezina je svrha da se i povećanje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koje predstavlja procesnu radnju), kako bi onda ta dispozicija bila uvjetovana ograničenjima navedenima u čl. 190. ZPP–a.

11.4. Prema tome, zastarni rok za tražbinu naknade štete u ovom predmetu računa se jednako, kako za tužbeni zahtjev koji je prvotno postavljen u tužbi od 9. siječnja 2017., tako i za konačno postavljeni, i ujedno povećani, tužbeni zahtjev u podnesku od 7. veljače 2023.

11.5. S obzirom na to da je u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka od 1. studenog 2021. navedeno, između ostalog, da se tužiteljevo stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije, i to nakon pregleda fizijatra, dakle od 10. listopada 2014., od kojeg dana je tužitelj imao saznanja o štetniku i o (tadašnjem) opsegu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok je za (puni) opseg imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege te imovinske štete na svom automobilu saznao tek nakon nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 7. veljače 2023., s time da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. siječnja 2017., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka koji je propisan odredbom iz čl. 230. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da za tužiteljevo potraživanje, u dijelu koji se odnosi na povećani dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.544,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije nastupila zastara.

12.1. Iako je pravilno utvrdio da je UM, kao vozač teretnog automobila (kombija) registarske oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, odgovoran za nastanak prometne nesreće od 6. travnja 2014., prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužitelj, kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], doprinio nastanku nesreće u omjeru od 50%, a kako to tužitelj u svojim daljnjim žalbenim navodima (pravilno) ističe.

12.2.1. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tužitelj je doprinio nastanku nesreće u omjeru od 30%.

12.2.2.1. Naime, unatoč tome što je tužitelj radnju skretanja ulijevo poduzeo na dijelu kolnika gdje je bila iscrtana puna uzdužna razdjelna linija, valja istaknuti da je tužitelj, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ipak prvi poduzeo radnju skretanja ulijevo, dakle prije nego što je UM započeo s pretjecanjem tužiteljevog automobila i potom uzrokovao nesreću, a što proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, svjedokinje EM i svjedoka RM, već i iz iskaza koji je UM dao kao okrivljenik tijekom prekršajnog postupka, koji se prije pokretanja parničnog postupka pod poslovnim brojem Pn-56/2017 vodio protiv njega kod Prekršajnog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-4621/14.

12.2.2.2. Konkretno, UM je kao okrivljenik u svom iskazu (list 4 priklopljenog spisa prekršajnog predmeta poslovni broj P-4621/14) u pogledu nastanka nesreće naveo u bitnom: da se svojim teretnim automobilom kretao iz smjera juga u smjeru sjevera; da je u jednom trenutku ispred sebe uočio zaustavljeni automobil i da vozač istog razgovara s jednom ženom koja se nalazila na cesti; da je uključio lijevi pokazivač smjera i približio se (zaustavljenom) automobilu s namjerom da ga zaobiđe; da je baš u tom trenutku vozač (zaustavljenog) automobila skrenuo ulijevo da bi se parkirao, tako da je, unatoč poduzetom kočenju, došlo do sudara oba automobila

12.2.3. Samim time, ovaj drugostupanjski sud je iskaz koji je UM dao kao svjedok (u ovom predmetu) na ročištu od 23. travnja 2018. ocijenio neistinitim u dijelu u kojem je on naveo da je neposredno prije nesreće, kada je vidio tužiteljev automobil koji je bio zaustavljen na cesti, dao pokazivač smjera kako bi ga zaobišao, ali da je tužitelj u tom trenutku skrenuo ulijevo te je došlo do sudara, iz čega bi proizlazilo da je UM prvi započeo radnju pretjecanja tužiteljevog automobila.

13. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio zbog istegnuća mišića vratne kralješnice,

- da je navedena ozljeda dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 3%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- dob tužitelja u trenutku nesreće (navršenih 45 godina),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužitelju zbog navedene ozljede nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 45 sati,

- da je na tužiteljevom automobilu, kao posljedica nesreće, nastala totalna šteta u iznosu od 1.130,76 EUR–a,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 2.100,00 EUR–a, na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (po cijeni jednog sata od 3,32 EUR–a) iznos od 149,40 EUR–a te na ime naknade imovinske štete koja je nastala na tužiteljevom automobilu iznos od 1.130,76 EUR–a, dakle ukupan iznos od 3.380,16 EUR–a.

14.2. Kada se utvrđeni iznos naknade štete od 3.380,16 EUR–a umanji sukladno doprinosu tužitelja nastanku nesreće od 30%, vidljivo je da tužitelj ima pravo na naknadu štete u ovom predmetu u konačnom iznosu od 2.366,11 EUR–a.

15. Kako je tužitelju pod točkom I. izreke prvostupanjske presude na ime naknade štete već dosuđen iznos od 1.690,08 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tako mu je presudom ovog drugostupanjskog suda valjalo dosuditi još i daljnji iznos od 676,03 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. siječnja 2017., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 1. i 2., čl. 1092. st. 1., čl. 1095. st. 1., čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 1106. ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a i čl. 11. st. 1. ZOOP–a.

16.1. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika, u kojima on osporava tijek zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva, odnosno na iznos od 1.544,33 EUR–a, smatrajući da tužitelju zatezne kamate pripadaju tek od dana postavljanja povećanog tužbenog zahtjeva (7. veljače 2023.), valja dodati da zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, teku od dana podnošenja tužbe.

16.2. Naime, povećanje iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu za 50% sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.), nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, s obzirom na to da je odredbom iz čl. 12. st. 4. ZOOP–a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tako da se osiguratelj koji tada nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.1. Na kraju valja reći da su neosnovani preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), prilikom utvrđivanja iznosa koji tužitelju, pripada na ime naknade troška parničnog postupka, imajući u vidu da je tužitelj doprinio nastanku prometne nesreće u manjem omjeru (30%) od onog koji je prvostupanjski sud utvrdio (50%),

17.2. Djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužitelj uspio u sporu, kao i da je prilikom utvrđivanja iznosa koji tužitelju pripada na ime naknade troška parničnog postupka primijenio pogrešnu vrijednost boda.

18.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspio u omjeru od 70% (jer je doprinio nastanku nesreće u omjeru od 30%), a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 2.366,11 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 2.592,84 EUR–a, dakle u omjeru od 91%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 80,50% (70% + 91% = 161%; 161% ÷ 2 = 80,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 19,50%.

18.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 61%.

19.1. Iako smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,33 EUR– a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos 2,00 EUR–a, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19.2. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (17. siječnja 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,33 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

20. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku pripada iznos od 2.375,00 EUR–a, a na ime naknade troška parničnog postupka na ime sudskih pristojbi iznos od 92,29 EUR–a (19,91 EUR–a + 72,38 EUR–a), sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sadržana u Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23 – u daljnjem tekstu: ZSP) te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23 – u daljnjem tekstu: Uredba), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

21.1. Prema tome, tužitelj, sukladno omjeru u kojem je u konačnici uspio u sporu (61%) u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška parničnog postupka na ime sudskih pristojbi u iznosu od 1.505,05 EUR–a (61% od 2.375,00 EUR–a + 61% od 92,29 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje prometnog i medicinskog vještačenja od 398,16 EUR–a (199,08 EUR–a + 199,08 EUR–a), koji je bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, iz čega dalje proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.903,21 EUR–a.

21.2. Posljedično, tužitelju je rješenjem o trošku parničnog postupka sadržanim pod točkom III. izreke prvostupanjske presude pravilno dosuđen iznos od 1.903,21 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. siječnja 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 222,32 EUR–a (2.125,53 EUR–a – 1.903,21 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

22. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. te čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

24. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 381,25 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 281,25 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude i rješenja u iznosu od 100,00 EUR–a, valja reći da tužitelj, imajući pri tome u vidu da vrijednost prvostupanjske presude, u dijelu u kojem ju tužitelj pobija, iznosi 902,76 EUR–a, da je sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari uspio u iznosu od 676,03 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 902,76 EUR–a, odnosno u omjeru od 75% te da je sudsku pristojbu platio u iznosu od 72,38 EUR–a (list 200 spisa), ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe sukladno navedenom omjeru u konačnom iznosu od 230,07 EUR–a (75% od 234,38 EUR–a + 75% od 72,38 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 151,18 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25), čl. 1. ZSP–a te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom IV. i V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

25. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljevo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom VI. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac