Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2772/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, IŽE, izvjestiteljice i IŽ, članice, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, zastupanog po punomoćniku CŽ, dipl. iur. zaposlenom kod tužitelja, protiv tuženika ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Lediću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7601/2018-54 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7601/2018-54 od 20. svibnja 2025. i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-160/2018 od 23. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽŽ isplatiti tužitelju Gradska plinara Zagreb d.o.o. iznos od 4.651,61 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. prosinca 2017. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ŽŽ naknaditi tužitelju Gradska plinara Zagreb d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 509,18 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika ŽŽ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.592,91 EUR–a kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika ŽŽ za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-160/2018 od 23. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.651,61 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. prosinca 2017. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.592,91 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 8. travnja 2025. (list 150-152 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-160/2018 od 23. listopada 2018. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.651,61 EUR–a[1] (35.047,54 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. prosinca 2017. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 121,99 EUR–a (919,10 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. listopada 2018. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 509,18 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužitelj, kao operator distribucijskog sustava, navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika, kao krajnjeg kupca, na ime neovlaštene potrošnje plina u razdoblju od 14. ožujka 2016. pa do 14. ožujka 2017.

4.2.2. Sukladno odredbi iz čl. 4. st. 2. t. 14. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (''Narodne novine'' broj 155/14 – u daljnjem tekstu: MPPDS), krajnji kupac je kupac plina koji je priključen na distribucijski sustav temeljem ugovora o priključenju na distribucijski sustav te ima važeći ugovor o opskrbi plinom sklopljen s korisnikom sustava.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, utvrdio u bitnom:

- da je 14. ožujka 2017. od strane djelatnika tužitelja izvršena redovna zamjena i demontaža plinomjera u stanu tuženika te da je tom prilikom utvrđeno oštećenje plombe Državnog zavoda za mjeriteljstvo (u daljnjem tekstu: DZM), nakon čega je plinomjer predan na izvanredno ispitivanja u ovlašteni laboratorij tužitelja,

- da je u laboratoriju utvrđeno da je monterska plomba, odnosno plomba operatora distribucijskog sustava (u ovom predmetu tužitelja) u redu te da je mjeriteljska plomba, odnosno plomba DZM–a oštećena, a što je navedeno i u Zahtjevu za pohranu plinomjera u skladištu i ispitivanje u ovlaštenom laboratoriju od 14. ožujka 2017. (list 20 spisa),

- da je tužitelj obračunao tuženiku naknadu zbog neovlaštene potrošnje plina za razdoblje od jedne godine te da mu je radi plaćanja iste 30. studenog 2017. izdao račun broj 22617/0108/1 u iznosu od 4.651,61 EUR–a (iznos od 3.721,29 EUR–a uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 930,32 EUR–a), s datumom dospijeća od 22. prosinca 2017. (list 29-31 spisa),

- da je tužitelj na ročištu od 7. prosinca 2023. (list 92 spisa) iskazao u bitnom:

- da nije vršio neovlaštenu potrošnju plina,

- da su mu (iako je prvotno na ročištu naveo da nije bio prisutan demontaži plinomjera) djelatnici tužitelja prilikom zamjene plinomjera pokazali oštećenja na plinomjeru,

- da je svjedok BŽ na ročištu od 7. prosinca 2023. (list 91-92 spisa) iskazao u bitnom:

- da je rukovoditelj Službe ispitivanja i umjeravanja mjerno regulacijske opreme kod tužitelja te da nije bio prisutan prilikom ispitivanja predmetnog plinomjera,

- da je uvidom u Ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije od 14. ožujka 2017. (list 19 spisa) utvrdio da su radnici koji su vršili ispitivanje predmetnog plinomjera naveli da je plinomjer izgubio svojstvo zakonitosti sukladno čl. 26. st. 3. i 4. Zakona o mjeriteljstvu (''Narodne novine'' broj 74/14), s obzirom na to da su vizualnim pregledom utvrdili oštećenje ovjerne plombe DZM–a te da je mjeriteljsko ispitivanje pokazalo odstupanje od granice dozvoljenog odstupanja,

- da je uvidom u fotografije predmetnog plinomjera uočio da je ovjerna plomba DZM–a vidno oštećena u odnosu na druge ovjerne plombe koje se vraćaju na plinomjerima nakon isteka ovjernog razdoblja, a da je ovjerna plomba ovjerena od strane ovlaštenog mjeritelja (DZM–a) 2005. godine u tvornici IKOM Zagreb,

- da se ovjerne plombe stavljaju na plinomjere od strane ovlaštenog mjeritelja da bi plinomjeri stekli svojstvo zakonitosti te da bi se mogli izdavati računi za potrošnju plina,

- da je nakon oštećenja ili manipulacije ovjernom plombom moguća neovlaštena potrošnja plina, ali da radnici u ispitnom laboratoriju tužitelja nisu radili vještačenje brojčanika da bi znali je li došlo do neovlaštene manipulacije brojčanika na predmetnom plinomjeru,

- da se, kada radnici uoče oštećenu ovjernu plombu, to smatra sumnjom u neovlašteno korištenje plina, a da se činjenica neovlaštenog korištenja plina utvrđuje vještačenjem od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić,

- da je svjedok BŽ na ročištu od 8. travnja 2025. (list 151-152 spisa) iskazao u bitnom:

- da je sukladno pravilnicima DZM–a propisano redovno ovjerno razdoblje koje sada iznosi 10 godina, dok je do 2018. godine iznosilo 8 godina,

- da se kod tužitelja produljenje ovjernog razdoblja provodi od 2003. godine, kada je pravilnik stupio na snagu, i da to daje mogućnost da se za plinomjere koji su ugrađeni produlji ovjerno razdoblje za 4 godine na način da se provodi statistička metoda ispitivanja odabirom uzorka s ispitivanja,

- da uzorak biraju djelatnici DZM–a, a da tužitelj osigurava uvjete da se osiguraju plinomjeri, odnosno demontiraju plinomjeri, dok ispitivanje provode djelatnici DZM–a,

- da se, ako uzorak zadovoljava, produljuje ovjerno razdoblje,

- da se uzorci ispituju i da, ukoliko zadovoljavaju zahtjeve na granična odstupanja sukladno pravilniku za ispitivanje statističkom metodom, tada DZM donosi rješenje za produljenje ovjernog razdoblja za cijelu seriju od npr. 15000 plinomjera iz kojih je uzet uzorak za ispitivanje, i to za naredne 4 godine,

- da bi rješenje kojim je produljeno ovjerno razdoblje predmetnog plinomjera trebalo postojati u arhivi tužitelja, odnosno DZM–a,

- da je radi utvrđivanja jesu li na predmetnom plinomjeru izvršene neovlaštene radnje u cilju onesposobljavanja za ispravan rad radi neovlaštene potrošnje plina provedeno vještačenje od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Službe traeoloških vještačenja (u daljnjem tekstu: Centar),

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Centra dipl. ing. GŽ od 21. ožujka 2024.

(list 104-111 spisa) proizlazi u bitnom:

- da je plinomjer (proizveden 2005. godine) dostavljen Centru od strane tužitelja 6. ožujka 2024., i to s presječenom vrpcom na kojoj se nalazi plomba distributera plina (u ovom predmetu tužitelja), a koja je neoštećena,

- da se na plinomjeru nalazi i plomba DZM–a koja je djelomična jer nedostaje dio plombe i oznake na njoj, iz čega proizlazi da plomba nije originalna,

- da je plomba DZM–a, koja se nalazi na poklopcu brojčanika, rezana po obodnom dijelu te naknadno stiskana,

- da su na plinomjeru vidljiva oštećenja kućišta oko donjeg dijela plombe u vidu otpale boje,

- da na plinomjeru postoji i mehaničko oštećenje u vidu topljenja plastike na plastičnoj cijevi na izlaznoj strani plinomjera, a što je utvrđeno pomoću endoskopske kamere,

- da su na mehanizmu brojčanika plinomjera svi dijelovi brojčanika originalni,

- da su se, budući da je plomba DZM–a krivotvorena, na mehanizmu brojčanika mogle raditi razne manipulacije u svrhu prikazivanja manje potrošnje plina (npr. okretanja brojki na brojčaniku, odvajanja brojčanika od plinomjera i sl.),

- da preinaka koja je na izlaznoj strani plinomjera izvršena u vidu mehaničkog oštećenja onemogućuje ispravan rad, odnosno onemogućuje ispravno registriranje stvarne potrošnje plina na minimalnom protoku,

- da plinomjer, prema ispitivanju ovlaštene baždarnice tužitelja, pokazuje manju potrošnju od –40% na minimalnom protoku plina,

- da su na plinomjeru izvršene neovlaštene radnje u cilju onesposobljavanja za rad,

- da tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenja vještakinje Centra od 21. ožujka 2024., dok je tuženik imao primjedbe, a koje je iznio u podnesku od 27. lipnja 2024.,

- da iz dopunskog pisanog očitovanja vještakinje Centra od 14. listopada 2024. (list 133-134 spisa) proizlazi u bitnom:

- da je plinomjer onesposobljen za rad tako da mu je probušena izlazna cijev u svrhu prolaska jednog dijela plina koji se ne bilježi na brojčaniku,

- da je kod takvog načina onesposobljavanja plinomjera za ispravan rad potrebno prerezati vrpcu plombe distributera ili plombu distributera kako bi se mogao skinuti plinomjer i da bi se izvršilo bušenje cijevi na izlaznoj strani plinomjera,

- da, ukoliko je načinjena rupa na izlaznoj strani plinomjera, kroz istu na svim protocima dolazi do prolaska plina mimo brojčanika jer isti daje otpor prilikom okretanja, dok kroz načinjeni otvor na izlaznoj strani plin slobodno prolazi bez otpora, odnosno kroz navedeni otvor na svim protocima će doći do prolaska plina mimo brojčanika,

- da je plin u plinskoj instalaciji pod tlakom od 20 milibara te da će plin, čim se uključi plinsko trošilo, istjecati kroz načinjeni otvor na izlaznoj strani plinomjera, bez registracije potrošnje istog,

- da je vrsta vještačenja koja je provedena nad plinomjerom mehanoskopija, a koja predstavlja granu forenzike koja se bavi analizom površinskih tragova nastalih mehaničkim djelovanjem različitih predmeta i alata,

- da je tuženik u podnesku od 14. studenog 2024. predložio da se vještakinja Centra pozove na ročište radi saslušanja te da se ista na ročištu od 7. veljače 2025. (list 139-142 spisa) dopunski usmeno očitovala na način:

- da se plomba distributera sastoji od dva dijela: na jednoj strani se nalazi logo distributera plina, odnosno tužitelja, a na drugoj strani se nalazi broj onoga tko je stavljao plombu, odnosno djelatnika tužitelja,

- da se vrpca mora nalaziti na plinomjeru jer se vrpcom veže plinomjer da bi se osiguralo nemogućnost otvaranja izlazne tube plinomjera, tako da ne bi došlo do eventualnih manipulacija na plinomjeru, s time da se na vrpcu stavlja olovna plomba distributera plina,

- da će u slučaju da je napravljena rupa na plinomjeru plin prolaziti mimo brojčanika na svim protocima (minimalnom, srednjem i maksimalnom), a najviše na minimalnom protoku, a što se onda iskazuje kao odstupanje, odnosno greška,

- da je endoskopskom kamerom utvrđeno bušenje plinomjera, odnosno mehaničko oštećenje u vidu topljenja plastike, kao i da nije moguće vidjeti rupu izvana jer se plastična cijev na kojoj je načinjena rupa nalazi unutar plinomjera,

- da se bušenje rupe na plastičnoj cijevi koja se nalazi unutar plinomjera radi tako da se zagrije metalna žica, nakon čega se žica gurne unutra u rupu izlazne cijevi plinomjera te probuši, s time da je za bušenje rupe potrebno odvojiti plinomjer od plinske instalacije na način da se odvoji vrpca od holender matice,

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbom iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a propisano da se pod neovlaštenom potrošnjom plina od strane krajnjeg kupca razumijeva preuzimanje plina mimo obračunskog mjernog mjesta ili putem plinomjera onesposobljenog za ispravan rad, samovoljno priključenje na distribucijski sustav te preuzimanje plina putem plinomjera s kojega je skinuta ili oštećena plomba operatora distribucijskog sustava,

- da je odredbom iz čl. 75. st. 1. MPPDS–a propisano da je krajnji kupac, kao i druga pravna ili fizička osoba za koju je utvrđena neovlaštena potrošnja plina iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a, dužan platiti naknadu za neovlaštenu potrošnju plina operatoru distribucijskog sustava u roku od osam dana od dana izdavanja računa,

- da je odredbom iz čl. 75. st. 3. MPPDS–a propisano da se, ako operator distribucijskog sustava ne može utvrditi početak jedne ili više radnji iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a, za obračun naknade za neovlaštenu potrošnju plina koristi zakonski rok zastare računa za naplatu plina, odnosne kategorije krajnjih kupaca plina,

- da, s obzirom na to da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je bilo neovlaštene potrošnje plina na predmetnom plinomjeru u utuženom razdoblju, odnosno da je oštećena plomba distribucijskog sustava, sud na temelju odredbe iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a zaključuje da tuženik nije dužan platiti tužitelju predmetni iznos na ime neovlaštene potrošnje plina,

- da već iz Ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije od 14. ožujka 2017. proizlazi da plomba distribucijskog sustava (monterska plomba) i vrpca (žica) oko plombe nisu bile oštećene 14. ožujka 2017., kada je plinomjer demontiran, tako da sukladno odredbi iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a nije došlo do neovlaštene potrošnje plina,

- da nakon proteka roka redovnog ovjernog razdoblja predmetnog plinomjera isti nije bio zamijenjen, a da spisu predmeta ne prileži rješenje DZM–a o produljenju ovjernog razdoblja za daljnje 4 godine, s time da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi od kakvog je to bilo utjecaja na ispravnost predmetnog plinomjera i je li plinomjer bio zakonito u uporabi,

- da je odredbom iz čl. 76. st. 3. MPPDS–a propisano da trajanje neovlaštene potrošnje plina iz čl. 76. st. 1. MPPDS–a za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 iznosi 160 sati, za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM5, TM6, TM7, TM8 250 sati, a za obračunsko mjerno mjesto iz tarifnog modela TM9, TM10, TM11 i TM12 400 sati,

- da ni iz izvoda iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), niti iz računa broj 22617/0108/1 ne proizlazi tarifni model, a koji je potreban da bi se točnost izračuna visine potraživanja mogla provjeriti.

- da, isto tako, nije moguće utvrditi visinu potrošnje za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz jer nema naznake tarifnog modela (čl. 76. st. 5. MPPDS–a),

- da je uvidom u račun broj 22617/0108/1 utvrđeno da je datum izdavanja računa 30. studeni 2017., da je datum izvršenja radova 14. ožujak 2017. te da je datum dospijeća računa 22. prosinac 2017.,

- da je datum dospijeća računa, sukladno odredbi iz čl. 78. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13,148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), u svezi čl. 75. st. 1. MPPDS–a trebao biti 23. travanj 2017., budući da je oporezivi događaj nastao u ožujku 2017. godine,

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, a da se u ovom predmetu primjenjuje jednogodišnji zastarni rok koji je propisan odredbom iz čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO),

- da je, s obzirom na to da je tužitelj bio dužan izdati račun broj 22617/0108/1 s datumom dospijeća od 23. travnja 2017., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 15. listopada 2018., za tužiteljevo potraživanje nastupila zastara,

- da je, budući da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno neovlaštenu potrošnju plina u utuženom vremenu te da je za tužiteljevo potraživanje nastupila zastara, primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučeno kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude.

9. Međutim, uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj odredbi MPPDS–a koje su, kao lex specialis, mjerodavne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev je u navedenom dijelu, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u konačnici osnovan, i to iz razloga koji će dalje biti navedeni.

10.1. Prvenstveno valja reći da tužitelj predmetni iznos ne potražuje od tuženika na ime isporučenog plina za potrebe kućanstva, već na ime neovlaštene potrošnje plina, slijedom čega je prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare koji je tuženik tijekom postupka istaknuo trebalo primijeniti odredbu iz čl. 225. ZOO–a kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a ne odredbu iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO–a kojom je, između ostalog, propisano da tražbina naknade za isporučeni plin zastarijeva za jednu godinu, kada je isporuka obavljena za potrebe kućanstva.

10.2. Budući da je tužiteljevo potraživanje, sukladno datumu navedenom na računu broj 22617/0108/1 od 20. studenog 2017., dospjelo 22. prosinca 2017., a da je tužba u ovom predmetu (ranije prijedlog za ovrhu) podnesena 15. listopada 2018., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, vidljivo je da za tužiteljevo potraživanje nije nastupila zastara.

11.1. Nadalje, tužitelj je, kao operator distribucijskog sustava, dokazao da je tuženik, kao krajnji kupac, u razdoblju koje je prethodilo utuženom razdoblju preuzimao plin putem plinomjera kojeg je prethodno vlastitim radnjama onesposobio za ispravan rad, a što je za posljedicu imalo neovlaštenu potrošnju plina od strane tuženika u smislu odredbe iz čl. 74. st. 1. MPPDS–a.

11.2.1. Da je plinomjer zaista bio nesposoban za ispravan rad i da je nesposobnost plinomjera za ispravan rad uzrokovana radnjama tuženika, u čijem se stanu plinomjer nalazio sve do 14. ožujka 2017., kada je isti demontiran i zamijenjen, proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Centra od 21. ožujka 2024., dopunskog pisanog očitovanja vještakinje Centra od 14. listopada 2024. i dopunskog usmenog očitovanja vještakinje Centra na ročištu od 7. veljače 2025.

11.2.2. Konkretno proizlazi:

- da se na plinomjeru (koji je za potrebe provođenja vještačenja dostavljen vještakinji Centra od strane tužitelja) nalazi i plomba DZM–a koja je djelomična jer nedostaje dio plombe i oznake na njoj, iz čega proizlazi da plomba nije originalna,

- da je plomba DZM–a, koja se nalazi na poklopcu brojčanika, rezana po obodnom dijelu te naknadno stiskana,

- da su na plinomjeru vidljiva oštećenja kućišta oko donjeg dijela plombe u vidu otpale boje,

- da na plinomjeru postoji i mehaničko oštećenje u vidu topljenja plastike na plastičnoj cijevi na izlaznoj strani plinomjera, a što je utvrđeno pomoću endoskopske kamere,

- da su se, budući da je plomba DZM–a krivotvorena, na mehanizmu brojčanika mogle raditi razne manipulacije u svrhu prikazivanja manje potrošnje plina (npr. okretanja brojki na brojčaniku, odvajanja brojčanika od plinomjera i sl.),

- da preinaka koja je na izlaznoj strani plinomjera izvršena u vidu mehaničkog oštećenja onemogućuje ispravan rad, odnosno onemogućuje ispravno registriranje stvarne potrošnje plina na minimalnom protoku,

- da, ukoliko je načinjena rupa na izlaznoj strani plinomjera, kroz istu na svim protocima dolazi do prolaska plina mimo brojčanika jer isti daje otpor prilikom okretanja, dok kroz načinjeni otvor na izlaznoj strani plin slobodno prolazi bez otpora, odnosno kroz navedeni otvor na svim protocima će doći do prolaska plina mimo brojčanika,

- da je plin u plinskoj instalaciji pod tlakom od 20 milibara te će plin, čim se uključi plinsko trošilo, istjecati kroz načinjeni otvor na izlaznoj strani plinomjera, bez registracije potrošnje istog,

- da će, u slučaju da je napravljena rupa na plinomjeru, plin prolaziti mimo brojčanika na svim protocima (minimalnom, srednjem i maksimalnom), a najviše na minimalnom protoku, a koje se onda iskazuje kao odstupanje, odnosno greška,

- da su na plinomjeru izvršene neovlaštene radnje u cilju onesposobljavanja za rad.

12. Imajući u vidu da tijekom postupka nije utvrđeno kada su točno poduzete tuženikove radnje, tuženik je zbog neovlaštene potrošnje plina dužan platiti tužitelju naknadu za razdoblje koje odgovara zakonskom roku zastare računa za naplatu plina za kategoriju krajnjih kupaca plina, a to je razdoblje od jedne godine, sve sukladno odredbama iz čl. 74. st. 1. i čl. 75. st. 1. i 3. MPPDS–a, u svezi čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO–a.

13.1. Način obračuna naknade za neovlaštenu potrošnju plina propisan je odredbom iz čl. 76. st. 1. MPPDS–a, i to na način da se naknada za neovlaštenu potrošnju plina određuje mjesečno, kao umnožak priključnog kapaciteta obračunskog mjernog mjesta, cijene energije uravnoteženja i trajanja neovlaštene potrošnje plina, s time da se u st. 2.–5. istog članka MPPDS–a podrobnije razrađuju pojedine sastavnice obračuna.

13.2.1. Tužiteljev obračun naknade za neovlaštenu potrošnju plina (list 29 spisa) sadrži sve ključne podatke koji su propisani odredbama iz čl. 76. MPPDS–a. Pri tome valja dodati da to što na obračunu nije izričito naveden i tarifni model nije od utjecaja na pravilnost tužiteljevog obračuna, budući da je iz stupca Trajanje neovlaštene potrošnje vidljivo da je kao tarifni model primijenjen tarifni model TM1, TM2, TM3 i TM4, za koje trajanje neovlaštene potrošnje plina iznosi 160 sati.

13.2.2. Uostalom, iako je tijekom postupka osim pravne osnove osporavao i visinu tužbenog zahtjeva, tuženik nije osporavao pravilnost tužiteljevog obračuna naknade za neovlaštenu potrošnju plina, niti je predlagao dokaze na okolnost provjere točnosti konkretne naknade.

14.1. Ovdje valja napomenuti i da, iako je, sukladno Naredbi o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (''Narodne novine'' broj 47/05 i 38/11), ovjerno razdoblje za predmetni plinomjer unutar kojeg se morala izvršiti redovna zamjena isteklo 2013. godine (jer je od godine proizvodnje proteklo 8 godina), a da tužitelj, iako je tijekom postupka tvrdio da je ovjerno razdoblje za predmetni plinomjer produljeno za još daljnje 4 godine jer je prije isteka ovjernog razdoblja utvrđena mjerna točnost plinomjera metodom slučajnih uzoraka, dakle sve do 2017. godine, u tom pogledu nije dostavio nikakav dokaz, to u konačnici nije bilo od utjecaja za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

14.2. Naime, tužitelj predmetni iznos ne potražuje od tuženika na ime (neplaćene) potrošene odgovarajuće količine plina, a na što bi (nedovoljna) mjerna točnost plinomjera mogla imati utjecaj, i to u pogledu visine dugovanja, već na ime neovlaštene potrošnje pline do koje je došlo radnjama samog tuženika.

15. Prema tome, tužitelj u konačnici osnovano od tuženika potražuje iznos od 4.651,61 EUR–a na ime neovlaštene potrošnje plina u utuženom razdoblju, sve u smislu odredaba MPPDS–a, a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. prosinca 2017., kao sljedećeg dana nakon dana njegovog dospijeća pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a također pripadaju.

16. Na kraju valja reći da su osnovani i preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on pobija i odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude.

17.1.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 4.651,61 EUR–a, kao i da se postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv- 7601/18-2 od 21. veljače 2019. nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, slijedom čega se trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također smatra parničnim troškom (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.), tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 116,21 EUR–a (875,60 kn), troška predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 300,00 EUR–a (2.260,35 kn) i troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u (plaćenom) iznosu od 92,97 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 509,18 EUR–a, a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda također valjalo dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. ožujka 2026., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 3., čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11, 112/12 i 114/12), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17.1.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu javnobilježničkog troška (bez specifikacije na što se taj trošak konkretno odnosi) u zatraženom iznosu od 5,77 EUR–a (43,50 kn), budući da nije dokazao da mu je isti zaista i nastao.

18. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u konačnici u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i čl. 373. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac