Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3735/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv I-tužene RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić iz Zagreba, Gajeva ulica 19, II- tužene CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III- tuženog VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi I-tužene RR protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-425/2019-60 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I-tužene RR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-425/2019-60 od 5. lipnja 2025., u odnosu na I-tuženu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I, II i III-tuženima solidarno isplatiti tužitelju na ime dugovanja po kreditu iznos od 1.546,45 € sa zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2015. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te mu solidarno isplatiti na ime dugovanja po tekućem računu iznos od 985,61 € sa zateznom kamatom od 4. travnja 2015. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak II izreke), kao i solidarno mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.180,05 € (stavak III izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu koji se odnosi na nju, žali se I-tužena, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u odnosu na I-tuženu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U tijeku postupka je utvrđeno da je pokojna ČR **.**.2013. sklopila s tužiteljem Ugovor o kreditu broj 9017516866, kojim joj je tužitelj stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 2.000,00 €. Pritom nije sporno da je ČR preminula **.**.2015., kao i da je javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4294/15 od 29. svibnja 2015., kojim je utvrđeno da su I, II i III-tuženi njezini nasljednici.

5. Nadalje, utvrđeno je i da je pokojna ČR **.**.2005. sklopila s tužiteljem Ugovor o tekućem [broj bankovnog računa].

6. Nakon provedenog vještačenja je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, te je potraživao po osnovi dugovanja po predmetnom kreditu iznos od 1.546,45 € sa zateznim kamatama od 4. travnja 2015. do isplate i po osnovi dugovanja po tekućem računu iznos od 985,61 € sa zateznim kamatama od 4. travnja 2015. do isplate.

7. Konačno, nesporno je da je ČR preminula **.**.2015. te je javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 4294/15 od 29. svibnja 2015., kojim rješenjem je utvrđeno da su I, II i III-tuženi, kao djeca, njezini nasljednici svaki u 1/3 dijela.

8. Odredbom čl. 139 st.1 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio, kada je presudio da su svo troje nasljednika solidarno dužni podmiriti nastalo dugovanje tužitelju.

9. Pritom je neodlučno je li sredstva od kredita i s tekućeg računa koristila ostaviteljica osobno ili ih je proslijedila II i III-tuženicima, obzirom da isto nije od značaja za potraživanje tužitelja.

10. Pritom valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ukazao da su međusobni odnosi između nasljednika relevantni su kod isticanja eventualnih međusobnih regresnih zahtjeva između nasljednika, ali nisu odlučni u ovom postupku.

11. Stoga žalbeni prigovori I-tužene u tom smjeru nisu odlučni.

12.1. Nije osnovan niti žalbeni prigovor dozvoljenoj preinaci tužbe.

12.2. Naime, sukladno odredbama čl. 193 st. 1, 2 i 3 ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1 toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku.

12.3. U konkretnom slučaju, tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak.

12.4. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da nedopuštanje preinake tužbe, koje je ovdje uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190 st. 1 ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga I-tužena neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP u vezi s čl. 190 st. 1 ZPP.

13. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

14. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin