Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2637/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić i Antunović u Bjelovaru, protiv tuženika Grada Bjelovara, OIB: 18970641692, Bjelovar, Trg E. Kvaternika 2, uz sudjelovanje umješača ma strani tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt]" u [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, i umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri u Zagrebu, Pisarnica u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i oboje umješača protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-116/2020-73 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika te oboje umješača i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-116/2020-73 od 16. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i V. izreke.

II. Preinačava se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnoga troška te se nalaže tuženiku da joj naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.452,76 eura, sa zateznom kamatom od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, po stopi koju propisuje odredba čl. 29. st. 2. ZOO, kao i trošak žalbe u iznosu od 304,20 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi umješača za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku Gradu Bjelovaru, Trg E. Kvaternika 2, OIB 18970641692, da isplati tužiteljici HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 10.617,88 EUR (slovima: desettisućašestosedamnaesteuraiosamdesetosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Bjelovaru, Trg E. Kvaternika 2, OIB 18970641692, da isplati tužiteljici HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od

1.376,11 EUR (slovima: tisućutristosedamdesetšesteuraijedanaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 41,20 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 184,35 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 383,52 EUR od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 383,52 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 383,52 EUR od 16. veljače 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete iznad iznosa dosuđenog u toč. I. izreke do zatraženog iznosa od 13.702,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenoga 2018. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.617,88 EUR u razdoblju od 7. studenoga 2018. do dana donošenja ove presude.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.309,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena i teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući dio kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnoga troška zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje u smislu žalbenih navoda odnosno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu je izjavila i umješač ČZ, pobijajući dio kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i odluku o naknadi parničnoga troška zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Žalbu protiv presude je izjavio i umješač Euroherc osiguranje d.d. pobijajući zbog svih zakonskih razloga odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnoga troška, s prijedlogom za preinačenje podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Žalbu protiv odluke o parničnom trošku u dijelu kojom nije prihvaćen njen zahtjev izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom za preinačenje.

6. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane, žalba tužiteljice je osnovana.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji u žalbama ističu tuženik i umješač Euroherc osiguranje d.d. jer su u obrazloženju pobijanog dijela presude o glavnom tužbenom zahtjevu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Žalitelji sadržajem navoda ne ističu konkretne nepravilnosti u smislu citirane odredbe već osporavaju pojedine zaključke suda prvoga stupnja.

8. Nadalje, dopuštenjem povišenja iznosa zahtjeva za naknadu neimovinske štete nakon obavljenog medicinskog vještačenja i neznatne korekcije zahtjeva za naknadu izgubljene zarade nakon financijskog vještačenja nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. st. 2. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju tužiteljica nije mogla bez provođenja medicinskog i financijskog vještačenja precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva pa kako je riječ o dokazima koji se provode tijekom glavne rasprave, riječ je o razlozima koji se ne mogu pripisati njenoj krivnji zbog čega je ta dispozicija opravdana i sukladna odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. To tim više što je ovdje riječ o generičnom zahtjevu čija istovjetnost nije određena njegovom visinom već činjeničnom osnovom koja ovdje nije izmijenjena.

9. Također je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP jer odbijanje prijedloga tuženika i umješača za novo medicinsko vještačenje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude i utvrđenje odlučnih činjenica o prirodi i opsegu neimovinske štete koju tužiteljica trpi zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Sudski vještak je tijekom postupka i usmeno saslušan te je detaljno, argumentirano i logično odgovorio zbog čega klinički pregled ima veću vrijednost za izradu nalaza i mišljenja od medicinske dokumentacije i zbog čega su tegobe s koljenskim zglobom izravna posttraumatska posljedica trostrukog prijeloma u području gležnja, obrazložio je i važnost vremenskog razmaka od štetnog događaja do kliničkog pregleda i zbog čega je pravi uvid u određivanje kliničkih posljedica dobiven upravo kliničkim pregledom tužiteljice obavljenim 2022. dok je medicinskom dokumentacijom zabilježeno stanje neposredno i kratko nakon ozljeđivanja. Obrazložio je da stabilizacija zdravstvenog stanja znači da se povrede smiruju medicinski i klinički ali to nije vrijeme kada počinje razvoj posttraumatskih promjena koje se mogu vidjeti tek nakon određenog vremena. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik i umješač Euroherc d.d. ostali su kod prigovora i predložili novo medicinsko vještačenje.

10. Budući da je vještak iscrpno, stručno i argumentirano odgovorio na sve prigovore nakon čega tuženik i umješač nisu naveli konkretne nepravilnosti koje bi dovele u sumnju nalaz vještaka, prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši njihov prijedlog za novo medicinsko vještačenje.

11. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

12. Utvrđeno je da je tužiteljica 10. kolovoza 2018. oko 13,30 sati u [adresa] u [adresa], uz kolni ulaz u bolnicu, radi odlaganja smeća, prišla kontejneru za papir koji je smješten na javnoj zelenoj površini i desnom nogom, do iznad gležnja, upala u rupu prekrivenu lišćem i travom i iskrenula nogu, pri čemu je zadobila ozljedu prijeloma u području gležnja.

13. Nije sporno da je tuženik sklopio s umješačem RZ, vlasnicom cvjećarskog obrta "[obrt]" ugovor o obavljanju komunalnih djelatnosti održavanja javnih zelenih površina na području Grada Bjelovara, da je ona osigurana policom osiguranja kod umješača Euroherc osiguranje d.d.

14. Doista je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik za štetu odgovara kao nositelj opasne djelatnosti, no neovisno o tome odluka kojom je utvrđena njegova odgovornost za predmetnu štetu je pravilna.

15. U smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO) odgovornost tuženika za nastalu štetu utvrđuje se po načelu pretpostavljene krivnje, dakle obveze naknade štete može se osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje što u ovom slučaju nije dokazao imajući u vidu da je tužiteljica ozljedu zadobila na javnoj zelenoj površini koja očito nije bila održavana u stanju kojim se osigurava njena funkcionalnost i sigurnost, sukladno njenoj namjeni.

16. Također je pravilan zaključak da se tuženik ne može osloboditi odgovornosti temeljem činjenice da je obavljanje djelatnosti za koju po zakonu odgovara povjerio ugovorom drugoj osobi.

17. Naime, prema odredbi čl. 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, dalje:ZKD) komunalna djelatnost obavlja se kao javna djelatnost. Prema odredbi čl. 22. toga Zakona, komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture su, uz ostalo, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima i održavanje javnih zelenih površina.

18. Odredbom čl. 23. st. 2. ZKD je propisano da se pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

19. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZKD obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ovim Zakonom i posebnim zakonom.

20. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i Rev-944/22).

21. Prigovor kojim žalitelji ističu odgovornost same tužiteljice ili njen doprinos šteti jer da je hodala površinom koja nije namijenjena za kretanje pješaka pravilno je odbijen kao neosnovan. Naime, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je na zelenu površinu morala stupiti kako bi ubacila smeće u kontejner smješten na javnoj zelenoj površini, do kojega se nije moglo pristupiti s nogostupa. Rupa u koju je upala nogom nije bila uobičajena neravnina koja se može očekivati na zemljanoj travnatoj površini već se radilo o udubini dimenzija i oblika koji se ne mogu uobičajeno očekivati na takvoj površni, uz to je bila prekrivena travom i lišćem. Iz navoda i dokaza tuženika i umješača ne proizlazi da je tužiteljica na neki drugi način doprinijela štetnom događaju.

22. Zbog izloženih razloga, odluka prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za neimovinsku i imovinsku štetu tužiteljice zakonita je u smislu odredbe čl. 1045. ZOO.

23. Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Dubravka Orlića utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu tri višeiverna unutarzglobna prijeloma u području desnog gležnja (tzv. trimaleolarni prijelom). Kao posljedica te ozljede kod tužiteljice je zaostala trajno smanjena pokretljivost desnog nožnog zgloba i smanjena pokretljivost desnog koljena. Radi otklanjanja posljedica ozljeđivanja tužiteljica je bila na tri operacijska zahvata s anestezijom, na desetak radioloških snimanja, nosila je gipsane imobilizacije gležnja, išla na fizikalne terapije i vježbala samostalno kod kuće i odlazila liječnicima na kontrolne preglede. U štetnom događaju trpjela je akutnu fizičku bol u trenutku ozljeđivanja jakog intenziteta u trajanju od oko 45 minuta, a potom je trpila sekundarnu fizičku bol jakog intenziteta ukupno 6 dana, srednjeg intenziteta ukupno 3 tjedna i slabog intenziteta ukupno 6 tjedana. U trenutku ozljeđivanja tužiteljica je pretrpjela jači akutni strah u trajanju od 1 sata, a tijekom liječenja strah jakog intenziteta ukupno 3 dana, srednjeg intenziteta ukupno 2 tjedna i slabog intenziteta ukupno mjesec dana. Zbog ozljede trajno je zaostalo smanjenje pokretljivosti okrajka desne potkoljenice, detaljnije, smanjena pokretljivost desnog gležnja srednjeg stupnja i smanjena pokretljivost desnog koljenskog zgloba lakog stupnja tako da ukupno trajno smanjenje životne aktivnosti iznosi 19,25% i u tom omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane napore jer je ograničeno sposobna za svakodnevne radne zadatke na poslu i u slobodnom vremenu koji su povezani s kretanjem, mirnijim stajanjem, dizanjem i nošenjem srednje teških tereta, kretanjima po stubištu, uzbrdici ili nizbrdici i kretanjima na neravnim, kvrgavim površinama. Nakon liječenja u zdravstvenoj ustanovi tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć medicinski neškolovanih osoba ukupno 444 sata, njeno liječenje završeno je 15. prosinca 2019. Zbog ozljede razvila se naruženost vanjskog izgleda i funkcionalnosti desnog gležnja i koljena srednjeg stupnja koja je drugim osobama uočljiva prilikom kretanja ili dužeg stajanja, tijekom nošenja tereta težih od 10 kg i tijekom hodanja po stepenicama i po neravnim i kosim terenima, na zglobu su zaostali ožiljci dužine 10 cm, 7 cm i 2,5 cm.

24. Tužiteljica je rođena 1963., zaposlena je na radnom mjestu primalje na bolničkom odjelu za ginekologiju i opstetriciju.

25. Imajući u vidu težinu pretrpljene ozljede, neugodnosti tijekom liječenja, prirodu i opseg zaostalih trajnih posljedica, zanimanje tužiteljice te vrstu i stupanj naruženja ovaj sud smatra, suprotno prigovoru žalitelja, da su pravilno primijenjeni kriteriji iz odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) u odluci kojom je utvrđena pravična naknada neimovinske štete u iznosu od 8.800,00 eura.

26. Kako je utvrđeno da je tijekom liječenja, zbog otežane pokretljivosti i nemogućnosti oslanjanja na ozlijeđenu nogu, tužiteljici bila potrebna pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova u domaćinstvu i održavanje higijene, neovisno o nespornoj činjenici da su joj pomoć besplatno pružali članovi obitelji i da stoga nije dostavila dokaz o iznosu troškova, njen zahtjev za naknadu ove vrste imovinske štete je osnovan u smislu odredbe čl. 1095. ZOO. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP iznos naknade utvrdio po slobodnoj ocjeni. Utvrđeni iznos naknade od 3,98 eura po satu je pravilan i po mišljenju ovoga suda imajući u vidu da je prema javno dostupnim podacima za 2024. neto cijena sata rada nekvalificiranog radnika iznosila oko 4,00 eura dok žalitelji utvrđeni iznos nisu osporili ikakvim konkretnim dokazima i tvrdnjama.

27. Budući da je tužiteljica zbog ozljede bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 10. kolovoza 2018. do 5. veljače 2019. pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO dosuđena joj je naknada izgubljene zarade u iznosu utvrđenom nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

28. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica zbog bolova i oticanja noge tijekom liječenja kupovala gavezovu mast i slične kreme kako bi ublažila takve tegobe, te je njen zahtjev za naknadu tih troškova liječenja osnovan temeljem odredbe čl. 1095. ZOO a iznos naknade od 50,00 eura je po ocjeni ovoga suda pravilno utvrđen, primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP.

29. U odluci o isplati zatezne kamate na neimovinsku štetu i naknadu za tuđu pomoć te troškove liječenja od donošenja presude do isplate materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu žalitelja a zakonita je i odluka o zateznoj kamati na izgubljenu zaradu od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (čl. 1086. ZOO), žalitelji u tom pogledu i ne iznose konkretne žalbene razloge.

30. Suprotno paušalnom žalbenom navodu umješača, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa 23) utvrdio iznos nagrade za zastupanje tužiteljice na održanim ročištima imajući u vidu da se na njima raspravljalo o glavnoj stvari, izvođeni su dokazi saslušanjem svjedoka i vještaka te je proveden očevid. Neosnovan je i žalbeni navod o retroaktivnoj primjeni Tarife koji ističe umješač. Naime, prema odredbi Tbr. 52. st. 3. Tarife 23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Izuzetak je propisan za postupke iz Tbr. 7. t. 2. i 3. u koje ne spada ovaj postupak. Budući je u ovoj pravnoj pobijana odluka o troškovima postupka donesena 20. svibnja 2025., pravilno je prvostupanjski sud o naknadi troškova postupka odlučio primjenom Tarife 23 jer je ona bila na snazi u vrijeme donošenja te odluke.

31. Odredbom čl. 18. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 - dalje: ZO) određeno je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

32. Odredbom čl. 52. st. 5. Tarife, propisano je da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, ukoliko nije izdan račun (kao ovdje) dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife koje su bile na snazi u vrijeme donošenja odluke o naknadi troškova postupka, da naplata odvjetničke nagrade na koju se odnosi trošak zastupanja dospijeva, dakle obračunava se, u istom režimu važenja odredbi Tarife, po ocjeni ovoga suda primjena Tarife važeće u vrijeme donošenja odluke ne protivi se zabrani retroaktivnosti.

33. Osnovan je međutim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, zbog kojeg tužiteljica osporava pravilnost dijela odluke o naknadi parničnog troška, tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha u postupku od 60%. Naime, prvostupanjski sud je navedeni omjer utvrdio isključivo prema iznosu prihvaćenog tužbenog zahtjeva, zanemarujući kvalitativni uspjeh tužiteljice koja je cijelosti dokazala osnov zahtjeva. Uzevši stoga u obzir da je njen zahtjev prihvaćen u omjeru od 80% zatraženog iznosa dok je u pogledu osnova uspjela u omjeru od 100%, njen ukupni uspjeh iznosi 90% te joj prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP pripada 80% naknade utvrđenog parničnog troška po osnovi zastupanja i pristojbi (7.173,80 eura) i u cijelosti trošak vještačenja od 1.023,32 eura što iznosi 6.762,36 eura. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice i dosuditi joj daljnji trošak postupka u iznosu od 1.452,76 eura sa zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude do isplate (čl. 29. st. 1. i st. 2. ZPP, čl. 151. st. 3. ZPP).

34. Slijedom izloženog temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i st. 2. i odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

35. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužiteljici je dosuđen i trošak žalbenog postupka koji s odnosi na sastav žalbe od 125,00 eura (Tbr. 10. t. 4. Tarife) i plaćenu pristojbu od 179,20 eura. Kako u postupku nisu uspjeli, neosnovan je zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić