Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4218/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić j.t.d., odvjetnicima u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnicima u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 902/2021-21 od 23. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-902/2021-21 od 23. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-902/2021-21 od 23. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu, [broj] kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka i kreditor sklopili dana 27. siječnja 2006., pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnima odredbe kojima se glavnica, kamate i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka - CHF sadržane u odredbama čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu Broj, ugovora 112-50-3244008, kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka i kreditor sklopili dana 27. siječnja 2006., pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.464,96 eura / 18.572,13 kuna1 u roku 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 13,98 eura / 105,30 kuna od dana 31.10.2008.

- na iznos od 3,37 eura / 25,40 kuna od dana 31.12.2008.

- na iznos od 8,85 eura / 66,69 kuna od dana 31.1.2009.

- na iznos od 13,61 eura / 102,52 kuna od dana 28.2.2009.

- na iznos od 10,26 eura / 77,34 kuna od dana 31.3.2009.

- na iznos od 10,42 eura / 78,48 kuna od dana 30.4.2009.

- na iznos od 4,26 eura / 32,07 kuna od dana 31.5.2009.

- na iznos od 5,81 eura / 43,79 kuna od dana 30.6.2009.

- na iznos od 3,25 eura / 24,49 kuna od dana 31.7.2009.

- na iznos od 4,61 eura / 34,70 kuna od dana 31.8.2009.

- na iznos od 4,72 eura / 35,55 kuna od dana 30.9.2009.

- na iznos od 1,95 eura / 14,66 kuna od dana 31.10.2009.

- na iznos od 5,53 eura / 41,63 kuna od dana 30.11.2009.

- na iznos od 7,84 eura / 59,07 kuna od dana 31.12.2009.

- na iznos od 12,39 eura / 93,39 kuna od dana 31.1.2010.

- na iznos od 13,50 eura / 101,70 kuna od dana 28.2.2010.

- na iznos od 19,54 eura / 147,24 kuna od dana 31.3.2010.

- na iznos od 18,50 eura / 139,40 kuna od dana 30.4.2010.

- na iznos od 20,49 eura / 154,38 kuna od dana 31.5.2010.

- na iznos od 28,34 eura / 213,56 kuna od dana 30.6.2010.

- na iznos od 31,90 eura / 240,37 kuna od dana 31.7.2010.

- na iznos od 37,77 eura / 284,61 kuna od dana 31.8.2010.

- na iznos od 45,69 eura / 344,23 kuna od dana 30.9.2010.

- na iznos od 36,83 eura / 277,46 kuna od dana 31.10.2010.

- na iznos od 40,41 eura / 304,49 kuna od dana 30.11.2010.

- na iznos od 54,91 eura / 413,70 kuna od dana 31.12.2010.

- na iznos od 56,72 eura / 427,36 kuna od dana 31.1.2011.

- na iznos od 60,94 eura / 459,13 kuna od dana 28.2.2011.

- na iznos od 55,61 eura / 418,98 kuna od dana 31.3.2011.

- na iznos od 53,44 eura / 402,66 kuna od dana 30.4.2011.

- na iznos od 78,26 eura / 589,62 kuna od dana 31.5.2011.

- na iznos od 78,82 eura / 593,85 kuna od dana 30.6.2011.

- na iznos od 100,10 eura / 754,24 kuna od dana 31.7.2011.

- na iznos od 102,15 eura / 769,64 kuna od dana 31.8.2011.

- na iznos od 77,28 eura / 582,25 kuna od dana 30.9.2011.

- na iznos od 77,79 eura / 586,13 kuna od dana 31.10.2011.

- na iznos od 77,96 eura / 587,38 kuna od dana 30.11.2011.

- na iznos od 80,13 eura / 603,74 kuna od dana 31.12.2011.

- na iznos od 87,11 eura / 656,31 kuna od dana 31.1.2012.

- na iznos od 88,31 eura / 665,35 kuna od dana 29.2.2012.

- na iznos od 85,76 eura / 646,14 kuna od dana 31.3.2012.

- na iznos od 85,48 eura / 644,08 kuna od dana 30.4.2012.

- na iznos od 88,90 eura / 669,81 kuna od dana 31.5.2012.

- na iznos od 87,75 eura / 661,15 kuna od dana 30.6.2012.

- na iznos od 86,52 eura / 651,91 kuna od dana 31.7.2012.

- na iznos od 83,22 eura / 627,03 kuna od dana 31.8.2012.

- na iznos od 77,81 eura / 586,23 kuna od dana 30.9.2012.

- na iznos od 85,17 eura / 641,74 kuna od dana 31.10.2012.

- na iznos od 87,37 eura / 658,31 kuna od dana 30.11.2012.

- na iznos od 85,38 eura / 643,28 kuna od dana 31.12.2012.

- na iznos od 78,25 eura / 589,59 kuna od dana 31.1.2013.,

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: "Nalaže se Raiffesenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 707,05 eura / 5.327,16 kuna, u roku 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 11,22 eura / 84,51 kuna od dana 30.11.2007.

- na iznos od 11,08 eura / 83,51 kuna od dana 31.12.2007.

- na iznos od 10,95 eura / 82,52 kuna od dana 31.1.2008.

- na iznos od 10,83 eura / 81,57 kuna od dana 29.2.2008.

- na iznos od 10,69 eura / 80,57 kuna od dana 31.3.2008.

- na iznos od 12,96 eura / 97,65 kuna od dana 30.9.2008.

- na iznos od 12,78 eura / 96,27 kuna od dana 31.10.2008.

- na iznos od 12,59 eura / 94,85 kuna od dana 30.11.2008.

- na iznos od 12,40 eura / 93,43 kuna od dana 31.12.2008.

- na iznos od 12,21 eura / 92,00 kuna od dana 31.1.2009.

- na iznos od 12,02 eura / 90,58 kuna od dana 28.2.2009.

- na iznos od 21,00 eura / 158,25 kuna od dana 31.3.2009.

- na iznos od 20,66 eura / 155,65 kuna od dana 30.4.2009.

- na iznos od 20,31 eura / 153,04 kuna od dana 31.5.2009.

- na iznos od 19,97 eura / 150,43 kuna od dana 30.6.2009.

- na iznos od 19,61 eura / 147,77 kuna od dana 31.7.2009.

- na iznos od 19,25 eura / 145,07 kuna od dana 31.8.2009.

- na iznos od 18,90 eura / 142,37 kuna od dana 30.9.2009.

- na iznos od 18,52 eura / 139,57 kuna od dana 31.10.2009.

- na iznos od 18,15 eura / 136,77 kuna od dana 30.11.2009.

- na iznos od 17,78 eura / 133,93 kuna od dana 31.12.2009.

- na iznos od 17,40 eura / 131,08 kuna od dana 31.1.2010.

- na iznos od 17,01 eura / 128,19 kuna od dana 28.2.2010.

- na iznos od 16,63 eura / 125,29 kuna od dana 31.3.2010.

- na iznos od 16,24 eura / 122,35 kuna od dana 30.4.2010.

- na iznos od 15,84 eura / 119,32 kuna od dana 31.5.2010.

- na iznos od 15,44 eura / 116,33 kuna od dana 30.6.2010.

- na iznos od 15,03 eura / 113,25 kuna od dana 31.7.2010.

- na iznos od 14,62 eura / 110,17 kuna od dana 31.8.2010.

- na iznos od 14,21 eura / 107,04 kuna od dana 30.9.2010.

- na iznos od 13,79 eura / 103,91 kuna od dana 31.10.2010.

- na iznos od 13,36 eura / 100,68 kuna od dana 30.11.2010.

- na iznos od 12,94 eura / 97,46 kuna od dana 31.12.2010.

- na iznos od 10,56 eura / 79,58 kuna od dana 30.4.2008.

- na iznos od 13,68 eura / 103,05 kuna od dana 31.5.2008

- na iznos od 13,50 eura / 101,72 kuna od dana 30.6.2008.

- na iznos od 13,32 eura / 100,35 kuna od dana 31.7.2008.

- na iznos od 13,14 eura / 99,02 kuna od dana 31.8.2008.

- na iznos od 12,50 eura / 94,18 kuna od dana 31.1.2011.

- na iznos od 12,07 eura / 90,91 kuna od dana 28.2.2011.

- na iznos od 11,62 eura / 87,54 kuna od dana 31.3.2011.

- na iznos od 11,17 eura / 84,18 kuna od dana 30.4.2011.

- na iznos od 10,72 eura / 80,76 kuna od dana 31.5.2011.

- na iznos od 10,26 eura / 77,30 kuna od dana 30.6.2011.

- na iznos od 8,78 eura / 66,16 kuna od dana 31.7.2011.

- na iznos od 8,37 eura / 63,03 kuna od dana 31.8.2011.

- na iznos od 7,94 eura / 59,80 kuna od dana 30.9.2011.

- na iznos od 4,93 eura / 37,13 kuna od dana 31.10.2011.

- na iznos od 4,65 eura / 35,00 kuna od dana 30.11.2011.

- na iznos od 4,36 eura / 32,82 kuna od dana 31.12.2011.

- na iznos od 4,06 eura / 30,59 kuna od dana 31.1.2012.

- na iznos od 3,76 eura / 28,36 kuna od dana 29.2.2012.

- na iznos od 3,47 eura / 26,13 kuna od dana 31.3.2012.

- na iznos od 3,17 eura / 23,85 kuna od dana 30.4.2012.

- na iznos od 2,55 eura / 19,25 kuna od dana 30.6.2012.

- na iznos od 2,25 eura / 16,93 kuna od dana 31.7.2012.

- na iznos od 1,94 eura / 14,61 kuna od dana 31.8.2012.

- na iznos od 1,62 eura / 12,24 kuna od dana 30.9.2012.

- na iznos od 1,30 eura / 9,82 kuna od dana 31.10.2012.

- na iznos od 0,98 eura / 7,40 kuna od dana 30.11.2012

- na iznos od 0,66 eura / 4,98 kuna od dana 31.12.2012.

- na iznos od 0,47 eura / 3,51 kuna od dana 31.1.2013.,

pa sve do isplate, koja se do 31.12.2007. određuje po stopi od 15% godišnje propisanoj čl.1.Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi propisanoj čl.29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.080,20 eura / 8.138,77 kuna sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv dijela te presude pod točkom IV. izreke žali se tužiteljica ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv dijela te presude pod točkom I., II., III., V. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu, odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine pobijani dio presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 27. siječnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te posljedično tome tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati preplaćeni iznos od 707,05 eura zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, te preplaćeni iznos od 2.464,96 eura zbog ugovorene valutne klauzule u CHF.

6. Suprotno navodima žalbi, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužiteljica, kao korisnik kredita, CV, kao sudužnik i tuženik, kao banka - kreditor 27. siječnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 28.670,20 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

11. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, na temelju čl. 502. a. i c. ZPP.

12. Među strankama nije prijeporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

14. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 01. srpnja 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

15. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP/07), a na temelju odredbe čl. 138 a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Prvostupanjski sud je u odnosu na prijeporni Ugovor o kreditu između stranaka utvrdio da je u tom Ugovoru ugovorena promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati sukladno odlukama banke, te valuta CHF, te da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora ugovaranjem valutne klauzule u CHF, niti o parametrima promjene stope ugovorene kamate. Ovakav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i ugovaranja valutne klauzule u CHF je upravo bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, koja tužba je u tom dijelu usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF je utvrđen kao nepošten.

18. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna i odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

20. Odredbom čl. 502. c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

21. Stoga, žalitelju valja reći da s obzirom na sadržaj izreka pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu koje su donesene u kolektivnom sporu, a odnose se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost prijepornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.

22. Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora, unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužiteljica objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

23. Pri tome ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na potpuno jasan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

24. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

25. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno, te se nije potrošača u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

27. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošača plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija se visina mijenja ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

28. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

29. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da se, primjerice, tečaj valute može mijenjati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač, kao što je ovdje tužitelj, mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošač je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

30. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je podigla kredit kod tuženika radi kupnje automobila, da u to vrijeme nije imala drugi automobil te da nije poduzetnik, niti obrtnik. Bio joj je ponuđen gotov ugovor s valutnom klauzulom u CHF o čijim odredbama nije mogla pregovarati niti je bio upozorena, niti je mogao znati da će doći do takve situacije da vrijednost CHF-a toliko poraste kao i kamata.

31. Dakle, iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika, zbog čega je očito da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužiteljicu, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

33. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

34. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.

35. U odnosu na prigovor zastare tužiteljice i tuženika.

35.1. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio prigovor zastare novčane tražbine na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope osnovanim, odnosno pravilno je ocijenio prigovor zastare novčane tražbine na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule neosnovanim.

35.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).

35.3. Zastara potraživanja tužiteljice prema tuženiku s osnova promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. godine. Stoga tužba od 15. prosinca 2021. nije podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

35.4. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 15. prosinca 2021. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

36. Neosnovano se tuženik sadržajno poziva na primjenu odredbe članka 326. st. 2. ZOO kojom je propisano da se ništetnost može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ugovor u cijelosti izvršen. U konkretnom slučaju, nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezi tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na tuženika, ne može se podvesti pod zabranu manjeg značaja, pa je izneseni prigovor žalitelja neutemeljen.

36.1. Glede žalbenog navoda tuženika u svezi tzv. negativne tečajne razlike ponovno se ističe da je odluka suda prvog stupnja sukladna ustaljenoj sudskoj praksi pa je tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 10365/23 od 4. prosinca 2024. jasno izrazio pravno shvaćanje na dopušteno revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“ kada je dao odgovor: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

36.2. Iz prvostupanjske odluke, kao i stanja spisa, ne proizlazi da je tuženik, u ostvarivanju svog (eventualnog) prava da mu se na neki način umanje utuženi iznosi po osnovi tzv. „negativne tečajne razlike“, istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

37. Također, ovaj sud naglašava se navod tuženika kako bi ovaj sud „trebao voditi računa o negativnim tečajnim razlikama“ ne može smatrat bilo kojim od gore navedenih prigovora ili zahtjeva. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da tuženik tijekom postupka nije istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev, ovaj sud ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjiti dosuđeni iznos tužitelja.

38. Prvostupanjski sud je ocjenom nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je tužitelj tuženiku preplatio iznos od ukupno 2.464,96 eura, odnosno tada 18.572,13 kuna zbog promjene deviznog tečaja i iznos od 707,05 eura, tada 5.327,16 kuna zbog promjene kamatne stope.

39. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Nisu stoga osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

40. Dakle, tuženik je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada mu je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

41. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 82. ZZP/03, čl. 502.c ZPP i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti i isplatom prihvatio, a dijelom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a.

42. Cjelokupan sadržaj žalbi i tužiteljice i tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

43. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

44. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe i tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima, kao je odlučeno u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin