Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-154/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt unic.spec.iur. kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Ružički, odvjetnici iz Virovitice, protiv tužene ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, radi naknade štete,, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-61/2024-6 od 24. listopada 2024. dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-61/2024-6 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete sa pripadajućim zateznim kamatama.

Pod točkom II. izreke je tuženici dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upućuje žalba. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja utemeljena na činjeničnim tvrdnjama da je tužitelj ozlijeđen ugrizom psa u vlasništvu tuženice.

6. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza (saslušanjem stranaka i svjedoka) utvrdio da tuženica nije odgovorna za štetnu radnju kojom je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja.

7. Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj stao ispred zatvorene dvorišne ograde na kojoj se nalaze dva upozorenja na opasnost od psa, jedan sa fotografijom psa tužene i natpisom "Ovdje čuvam ja - Ulaz na vlastitu odgovornost", a drugi sa natpisom "Pazi oštar pas", koji se natpis nalazi na velikim kliznim dvorišnim vratima,

-da se dvorišnim vratima nalazi i zvono

- da su vrata od dvorišne ograde dodatno osigurana vijkom, dok se na pola metra s unutarnje strane ograde proteže žica električnog pastira,

-da se tužitelj , u namjeri da otvori ogradu, nagnuo preko ograde, u kojem trenutku je došlo i do napada psa uslijed kojeg je tužitelj pretrpio tjelesnu ozljede.

- da tužitelj nije sačekao oca tužene da mu otvori dvorišna vrata, kao što je to činio dva puta ranije uz najavu dolaska kada su ga dočekala otvorena dvorišna vrata,

8. Utvrdivši navedene činjenice kao i činjenicu da u držanju psa nije povrijeđena odredbe čl. 51. st. 2,3. i 4. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne Novine" broj: 102/17 i 32/19. dalje: ZZŽ), već da je tužitelju šteta nastala isključivo njegovom radnjom koju tuženica nije mogla predvidjeti i čije posljedice tuženica nije mogla izbjeći i otkloniti prvostupanjski sud s pozivom na odredbu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev.

9. Žalbeni navodi tužitelja u cijelosti predstavljaju vlastitu, subjektivnu ocjenu dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, te se u cijelosti ukazuju neosnovanima. Naime, valja naglasiti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Pri tome valja reći da je prvostupanjski sud , suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno ocijenio iskaz svjedoka ZK, oca tuženice, a ostali svjedoci MK, IK i JK nisu vidjeli nastanak štetnog događaja, pa je utoliko njihov iskaz neodlučan za utvrđenje činjenice na koji je način došlo do štetnog događaja, pa činjenica da prvostupanjski sud dokaz njihovim saslušanjem nije cijenio nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

11. Naime, iz svjedoka i oca tuženice ZK, proizlazi da je vidio nastanak štetnog događaja, a to se može zaključiti i iz iskaza tužitelja koji je iskazao da je iz kuće izašao vlasnik i da je dotrčao i pas koji ga je potom ugrizao. Taj je svjedok iskazao da se tužitelj nagnuo tijelom preko ograde prema unutrašnjosti dvorišta kako bi dohvatio vijak i otvori ogradu te da je tada dotrčao pas koji ga je ozlijedio. Tome iskazu u prilog ide i potvrda MUP-a koju je sam tužitelj dostavio uz tužbu. Stoga se ne mogu prihvatit žalbene tvrdnje da se tužitelj nije nagnuo preko ograde u trenutku kada ga je ozlijedio pas.

12. Žalitelj tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za držanje psa koje propisuje Odluka grada Popovače o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca (dalje: Odluka grada [adresa]) i Zakon o zaštiti životinja jer da je ograda preniska i jer ulazna vrata nisu dovoljno osigurana obzirom na pasminu. Navedeni žalbeni navodi se ne mogu se prihvatiti jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu dokazane takve tvrdnje tužitelja , a niti Odluka grada Popovače (list 17-24 spisa) niti Zakon o zaštiti životinja (čl. 51) ne propisuje uvjete u odnosu na visinu i osiguranje ograde.

13. Obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 1067. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev pravilno utvrdivši da tuženica nije odgovorna nadoknaditi štetu tužitelju.

14. Odluka o parničnom trošku je također pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini (čl. 155. st. 1. ZPP), pa tako i u odnosu na trošak dosuđen za zastupanje tuženice na ročištu 22. ožujka 2023. i 17. rujna 2024. , te za sastav podneska 6. rujna 2024. jer je isti pravilno dosuđen sukladno Tbr. 7/1 i Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec. iur.