Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-115/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, protiv ovršenika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupano po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR-3406/2025-3 od 23. listopada 2025., dana 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Hrvatskog ureda za osiguranje, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR- 3406/2025-3 od 23. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana **.**.2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana **.**.2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 770/2024 od dana 02. listopada 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka."

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prijedlog ovršenika od **.**.2024. usvoji, uz naknadu troškova postupka i troškova žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja proizlazi da je ovršenik dana **.**.2025. podnio sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024. slijedom čega su mu zaplijenjena novčana sredstva na računu u ukupnom iznosu od 20.146,70 eura, da je podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije, no Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-1820/2025 od dana 29. travnja 2025. odbio je njegov prijedlog za dopuštenje revizije, nakon čega je ovršenik Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu.

7. Prema odredbi čl. 210. OZ nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st. 1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ (st. 2.).

8. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije istakao niti jedan žalbeni razlog propisan čl. 50. i čl. 53. OZ u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ, a niti postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 50. st. 5. OZ vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ.

9. Kako ovršenik nije dokazao osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pravilno je sud prvog stupnja prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbio kao neosnovan, a koji zaključak suda prvog stupnja ovršenik žalbom određeno niti ne spori.

10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ u vezi s čl. 210. OZ prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, sud može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neki od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ) te ako uz to, ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

11. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka propisana čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ niti je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

13. Podnesena ustavna tužba ne predstavlja niti redovan niti izvanredan pravni lijek iz toč. 1. st. 1. čl. 65. OZ. Ustavna tužba je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava pojedinca i odredbe ovršnog zakona ne predviđaju podnošenje ustavne tužbe kao jednu od pretpostavki za odgodu ovrhe. Sud pritom skreće pozornost na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-1747/2009 od 10. studenoga 2009., Narodne novine broj 139/2009, U-III-104/2001 od 31. srpnja 2001., Narodne novine broj: 71/2001), među kojima i rješenje broj U-III-5903/2013 od 15. travnja 2014. (Narodne novine broj: 56/2014) u obrazloženju kojeg se pod točkama 4. i 5. istovjetno kao i u odlukama do tada navodi:

„Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom. Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.“

14. Člankom 67. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99 i 29/02) propisano je da ustavna tužba u pravilu ne sprječava primjenu osporavanog akta dok je stavkom 2. istog članka propisano da na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta, pa se ovršenik dakle s prijedlogom za odgodu mogao obratiti Ustavnom sudu ukoliko smatra da bi mu provedbom ovrhe bila prouzročena veća šteta.

15. Pored navedenog, žalbeni navodi ovršenika, poglavito oni kojima osporava pravilnost i zakonitost ovršne isprave, te ističe povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje (u postupku koji je prethodio donošenju osporavane ovršne isprave), nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

16. Stoga, s obzirom na to da nije ispunjena niti prva pretpostavka za odgodu ovrhe, okolnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju ovršenik u predmetnoj žalbi detaljno obrazlaže, nije odlučna te takvi navodi kao bespredmetni ovim rješenjem suda drugog stupnja nisu posebno ispitivani, budući da je za odgodu ovrhe potrebno da obje pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ budu kumulativno ispunjene.

17. Ovršenik u žalbi osporava odluku o troškovima ovršnog postupka isključivo osporavajući odluku o glavnoj stvari. Takvim navodima žalbe, budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

19. Ovršenik nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret.

U Zagrebu 10.ožujka 2026.

Sutkinja:

Milena Frankić