K-35/2026-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane čerkez kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HĆ zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona nakon održane rasprave u nazočnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu državno-odvjetničke savjetnice HĆČ te okrivljenika zajedno s braniteljem odvjetnikom Bepom Marušićem, dana 10. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: HĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], sina H i N rođene D, rođenog **.**.1973. u [adresa], gdje i prebiva, Viktora Vide 22, umirovljenik, završio srednju školu, oženjen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v  je

što je dana 4. rujna 2018. u vremenu oko 14,40 sati, u Splitu, unutar dvorišta vulkanizerske radnje "Nosić" na adresi [adresa], nakon verbalnog sukoba sa NĆ, udario ga nogom u desnu potkoljenicu, nakon čega ga je uhvatio rukama za vrat te ga gurao kako bi ga oborio na tlo, svjestan da ga može teško tjelesno ozlijediti olako držeći kako neće nastupiti posljedice, uslijed čega je DĆ upao u žlijeb na tlu i izgubio ravnotežu zbog čega je došlo do naglog rotornog pokreta desnog koljena uslijed čega je do naglog rotatornog pokreta desnog koljena, što je rezultiralo prijelomom vanjske kvrge desne goljenične kosti s ozljedom ligamentarnog aparata koljenskog zgloba i izljevom krvi u zglob, koje su teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio a djelo je počinjeno iz nehaja,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja - djelo opisano i kažnjivo po članku 121. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: Kazneni zakon),

Stoga se okrivljeniku HĆ temeljem odredbe čl.121. stavak 1. KZ/11 i z r i č e kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci nakon čega se temeljem odredbi čl. 56. KZ/97 prema okrivljeniku primjenjuje

UVJETNA OSUDA

time što se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. okrivljenik EĆ je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 661,01 eura (šestošezdesetijedaneuroijedancent) od čega iznos od 265,45 eura odnosno 2.000,00 kuna otpada na troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 95,56 eura odnosno 720,00 kuna na trošak pristupa vještaka za sudsku medicinu na raspravu te davanja usmenog nalaza i mišljenja dok iznos od 300,00 eura predstavlja sudski prosjek.

O b r a z l o ž e n j e

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 1688/2018 od 15. veljače 2018. godine protiv okrivljenika HĆ zbog jednog kaznenog djela teške tjelesne ozlijede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona, činjenično i pravno opisano u optužnici. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je nakon provedenog dokaznog postupka podneskom od 2. veljače 2023. godine uredilo činjenični opis optužnice.

2. Prije početka rasprave pročitano je rješenje Županijskog suda u Šibeniku br. Kž-197/2025 od 16. listopada 2025. godine kojom je ukinuta prvostupanjska presuda ovog suda br. K-474/2019 od 7. veljače 2023. godine.

3. Očitujući se o utemeljenosti optužbe u ponovljenom postupku okrivljenik je izjavio kako nije kriv zbog kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

4. U ponovljenom postupku pročitani su usmeni nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića (list 80), iskaz svjedoka - oštećenika NĆ (list 80-82), iskazi svjedoka CĆ (list 103) i ŠĆ (list 125-126) te obavijest o povredama KBC-a Split od 26. rujna 2018. (list 21-22 spisa).

5. Tijekom postupka je provedeno sudsko-medicinsko vještačenja stupnja i dinamike nastanka ozljeda oštećenog NĆ. Vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević je u bitnom naveo kako je inkriminirane prigode oštećenik DĆ zadobio prijelom vanjske kvrge goljenične kosti s ozljedom ligamentalnog aparata koljenskog zgloba i izljevom krvi u zglob što predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati izbacivanjem oštećenika iz ravnoteže guranjem ili udaranjem, s posljedičnim naglim rotatornim pokretom desnog koljena koje je u tom trenutku bilo opterećeno tjelesnom težinom samog oštećenika ili izravnim djelovanjem sile udarcem nogom obuvenom cipelom u cipelu u područje vanjske strane desnog koljena silom zamaha jakog inteziteta, što je manje vjerojatno jer tada nastaje oštećenje kože u smislu otvorenog prijeloma ili prijeloma glavice lisne kosti. Pri zadobivanju ove ozlijede oštećenik je bio u stojećem položaju, a mogao je biti okrenut sučelice ili leđima odnosno pod nekim manjim otklonom od tih položaja u kojemu bi vanjski dio desnog koljena bio podložan ozljeđivanju.

6. Ispitan kao svjedok, oštećenik DĆ je u bitnom iskazao kako se sjeća se i datuma ovog događaja koji se dogodio 4. rujna 2018. godine u ranim poslijepodnevnim satima. Dovezao se s automobilom marke Citroen do vulkanizerske radnje "Nosić" u [adresa]. Zaustavio se na parkiralištu i čekao u automobilu. U jednom trenutku s njegove lijeve strane je primijetio kako nailazi motocikl marke "BMW" te je primijetio kako motocikl vozi HĆ kojega je poznavao od ranije. Primijetio je kako ga izrazito napadno gleda. Pitao ga je u čemu je problem, međutim u to vrijeme okrivljenik je sa motociklom prešao preko pješačkog prijelaza kroz crveno svjetlo i došao na parkiralištu. Tada je i on izašao iz auta i ponovno ga pitao: "U čemu je problem?" Okrivljenik je nesuvislo govorio. To je bila erupcija bijesa miješana patetikom i umirivao ga je i govorio da se smiri. Koliko se sjeća okrivljenik je spominjao i svog sina E, kojeg nikad ranije nisu spominjali. U jednom trenutku okrivljenik je bacio kacigu prema njemu, međutim i dalje ga je pokušavao smiriti i nije od njega očekivao napad. Međutim, u jednom trenutku on ga je podmuklo udario nogom u nogu i to u desnu potkoljenicu ali je ipak uspio zadržati ravnotežu nakon čega ga je i dalje pokušavao baciti na pod. I dalje je vodio računa kako je okrivljenik imao težu ozljedu vilice 1995 godine i nastojao sam ga ne ozlijediti. U jednom trenutku ga je okrivljenik zahvatio rukama za tijelo pa za vrat i pokušao oboriti ali nije mu dopuštao te su se neko vrijeme hrvali. Hrvali su se uz sam automobil ali je u jednom trenu stao desnom nogom u žlijeb te je ipak izgubio ravnotežu. Prilikom pada na zemlju desna noga mu je upala u žlijeb i prilikom pada je osjetio veliku bol. Radilo se o žlijebu dubine od oko 10 cm. Kasnije će saznati kako mu je tada došlo do loma natkoljenice. I nakon pada na zemlju okrivljenik ga nastavio tući šakama nakon što je sjeo na njegova prsa. Branio se rukama i nije mu dopuštao udaranje da bi u jednom trenu prišao zaposlenik vulkanizerske radionice CĆ kojeg poznaje od ranije. Nosić je rukama obuhvatio okrivljenika te ga je odvojio od mene. Nakon što su se razdvojili sjeo je u automobil i otišao kući ali je čitavo vrijeme osjećao bol u nozi pa je nakon dolaska kući otišao na Hitni kirurški prijem, KBC Split gdje je zatražio liječničku pomoć. Na hitnoj pomoći je završeno snimanje noge i imobilizacija. Liječnici su utvrdili kako se radi o lomu goljeničke kosti desne noge. Pojavila se i krv u koljenu zbog čega je izvršena punkcija koljena. Kako se kost odvojila čak 8 mm od druge kosti došlo je do komplikacija pa je upućen u KB Sestara Milosrdnica u Zagrebu gdje je izvršena operacija. Radi se o odvajanju kosti nakon čega nije moguće srastanje i to je uzrok komplikacija. Rehabilitacija je trajala nekoliko mjeseci, a šest mjeseci nakon svega hodao je isključivo na štakama.

Oštećenik je iskazao kako se sa okrivljenikom se poznaje od ranije. U ranijem razdoblju bio je predsjednik HVIDRA-e a okrivljenik je bio član predsjedništva. Bili su u dobrim odnosima i u jednom trenutku su poslovno surađivali oko jednog ugostiteljskog objekta na Trsteniku. Okrivljenik je vodio objekt i bio nositelj kredita a ja oštećenik je bio sudužnik. Objekt je prestao s radom jer se radilo o montažnom objektu bez građevinske. dozvole, međutim istaknuo je kako je ranije okrivljenik podizao novac iz blagajne a nije je uplaćivao na račun tvrtke. Radilo se o caffe baru Cox. Vlasnik objekta je bila tvrtka Zlatna Vala j.d.o.o., ĐĆ. Objekt je radio otprilike godinu i pol dana nakon rušenja nelegalnih objekata na plaži Žnjan. Objekt je radio i u vrijeme ovih događaja. Smatra kako su odnosi vezani za ovaj objekt upravo doveli do ovakvog ponašanja okrivljenika odnosno da su bili povod. Objekt je radio do rujna 2019. godine.

Nakon ovog događaja više nema nikakav kontakt sa okrivljenikom. Na pitanje je li zainteresiran za kazneni progon okrivljenika naglasio je kako mu želi sve najbolje u životu ali je za kazneni progon zainteresiran zbog generalne prevencije. Imovinsko- pravni zahtjeva već je postavljen u građanskoj parnici.

Nakon što je oštećeniku predočen dio zapisnika o njegovom hrvanju sa okrivljenikom oštećenik je naveo kako nakon što ga je okrivljenik udario nogom u potkoljenicu i pokušao oboriti na zemlju pokušao ga je ponovno baciti tako da ga je nekoliko puta udario nogom u potkoljenicu a zatim ga naguravao u prednji lijevi dio vozila. To je vidljivo i iz toga što je na vozilu oštećen lijevi blatobran na kojemu je nastalo udubljenje. Tijekom naguravanja dobio je i dvije ogrebotine na čelu i na ruci, laktu. U jednom trenutku leđima se držao za zadnji dio vozila i odupirao. Auto mu je služilo kao zaštita da ne baci ali klizili smo prema kraju auto i kad više nije imao auto iza leđa, nije imao oslonca i više nije mogao držati ravnotežu zbog čega je i pao na zemlju. Bol sam osjetio u trenu kad je počeo gubiti ravnotežu.

7. Svjedok CĆ je u bitnom iskazao kako je inkriminirane prigode bio na svom radnom mjestu kada je čuo galamu i prepiranje u svom dvorištu. Otišao je vidjeti što se događa te je zamijetio okrivljenog HĆ i oštećenog NĆ kako se nalaze u "klinču" naslonjeni na automobil NĆ. Potom da su skliznuli sa automobila te pali na tlo na način da je okrivljenik HĆ prignječio NĆ. Čuo je kako oštećeni DĆ viče okrivljeniku da ga pusti i da ga boli noga, no da je okrivljenik HĆ laktovima gnječio oštećenika oko glave i prsiju dok je ovaj ležao na podu. Nakon toga ih je on razdvojio. Nakon što je razdvojio HĆ, DĆ je jedva ustao, primijetio je kako šepa i jedva je ušao u auto. Tada nije znao da je zadobio ozljede. HĆ se udaljio još uvijek vičući ali se svjedok nije mogao sjetiti što je vikao.

8. Ispitan kao svjedok ŠĆ je u bitnom naveo kako stanuje u neposrednoj blizini mjesta događaja. Vulkanizerska radionica se nalazi u [adresa] dok se njegova kuća nalaza iza radionice u Ozaljskoj ulici. Prošao je autom ispred tzv. gumare i vidio gužvu. Prvo je primijetio kako su i motocikl i automobil bili parkirani na neuobičajenom mjestu, nepropisno parkirani pa ih je morao zaobići, a zatim je vidio više ljudi od kojih su neki bili iz njegovog kvarta, zaposlenike vulkanizerske radionice te tvrtke Pristan. Na tom mjestu na pola metra jedan od drugog, bilo je dvoje muškarca, jedan u bijeloj košulji te okrivljenik za kojeg sada zna da se zove DĆ. Dok je prolazio s automobilom nisam čuo ništa što su međusobno govorili. Parkirao se ispred svoje kuće, a zatim se pješice vratio na mjesto događaja. Shvatio je kako se ova dvojica muškaraca svađaju dok su ih neki od okupljenih razdvojili. Dok je bio na mjestu događaja nije vidio da bi se tukli ili naguravali. Ubrzo su ih uspjeli razdvojiti te je okrivljenik sjeo na motocikl, a ova druga osoba u bijeloj košulju u auto i odvezli se s mjesta događaja.

Na ostala pitanja svjedok je uglavnom negativno odgovarao, kako se ne može sjetiti, kako nije vidio i slično.

9.1. Sud je u prethodnom postupku odbio prijedlog obrane da se pribavi i pregleda kazneni spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KN-DO-1769/2018 te s obzirom na izmjenu činjeničnog opisa optužnice, kako navodi obrana, prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedoka CĆ te stalnog sudskog vještaka Antonija Alujevića. Prijedlog obrane koji se odnosi na pribavljanje spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KN-DO-1769/2018 prema mišljenju ovog suda nije utemeljen jer se ne odnosi na ovaj kazneni postupak prema navodu predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dok prijedlozi za ponovnim ispitivanjem svjedoka CĆ te vještaka sudske medicine dr. Alujevića su već izvedeni te se ne može smatrati razumno vjerojatnim da iskazuju drugačije.

9.2. Također, Sud je u ponovljenom postupku odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ĐĆ budući da se ne radi o očevidcu događaja te s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

10. Na kraju dokaznog postupka pregledavani su potvrda iz prekršajne evidencije te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika HĆ.

11. Okrivljenik HĆ je u obrani u bitnom ponovio navode iz obrane koju je iznio u prethodnom postupku te je iskazao kako je toga dana krenuo sa motociklom na tehnički pregled vozila i kad se zaustavio u blizini vulkanizerske radionice Nosić primijetio je prvo automobili u vlasništvu NĆ a zatim i njega. NĆ i vozilo su se nalazili okrivljeniku s lijeva. Inače do tog trenutka bio je u izvrsnim odnosima sa NĆ, zajedno su bili u HVIDRA-i, oštećenik kao predsjednik a okrivljenik kao predsjednik nadzornog odbora tvrtke HVIDRA d.o.o. Bili su i u poslovnim odnosima zbog kojih su se razišli i zbog kojih se vodio sudski postupak vezan za ugostiteljski objekt Cox. Na mjestu događaja u neposrednoj blizini nalazi se semafor i blaga nizbrdica, a njegov cilj je bio otići na tehnički pregled, ali se zastavio na semaforu. Dok se nalazio na semaforu primijetio je kako mu NĆ upućuje neke riječi pa je čuo: "Majmune…" i primijetio je ljuti izraz lica i čude gestikulacije da bi mu zatim rekao kako će sad vidjeti. Sišao je s motocikla i postavio ga nogare. Parkirao se izvan kolnika i stajao uz motor, a NĆ mu je prilazio. Okrivljenik je istaknuo kako je hrvatski vojni ratni invalid 70 % te je imao ulaznu ranu na ustima zbog čega ne bi smio primiti udarac niti najlaganiju trisku. Imam 6 ugrađenih vijaka u čeljust i željezo koje to sve spaja i to je oštećeniku poznato. Čekao ga je uz parkirani motocikl i pokrio rukama lice u strahu da mu se ne bi što dogodilo kad je primijetio da ide prema njemu. Dok je držao ruke na licu, udario ga je otvorenim dlanom u vrat. Nakon udarca su se međusobno uhvatili za ruke i nakon desetak sekundi su pali na pod. Kad su se našli na podu, našao se iznad, aoštećenik ispod. Bolje reći nisu bili jedan iza drugoga nego se našao malo po strani. Vrlo brzo ih je netko podigao, a on je sam dao NĆ ruku da se podigne. U niti jednom trenutku nisu međusobno zadavali udarce niti je udarao oštećenika rukama ili laktom ili uhvatio za vrat. Nakon što su se podignuli izgledalo je kao da su se smirili pa je pitao oštećenika: "Šta nam je ovo trebalo?" a on je rekao: "Nije brate!". U jednom trenutku otišli su svaki prema svojem vozilu, on na motocikl, a NĆ u automobil da bi u jednom trenu izašao iz auta i krenuo prema njemu govoreći mu kako ga je uništio u Ca i upućivao mu prijetnje. Okupljeni su ih smirivali riječima da bi u jednom trenu NĆ odustao i sve se smirilo. Okrivljenik je istaknuo kako žlijeb o kojem se govori u optužnici ne postoji te kako mu je najvažnija stvar bila da ga netko ne ozlijedi zbog posljedica ranjavanja i stanja čeljusti. Istaknuo je i kako se kaje, ali ne zato jer misli da sam kriv nego jer je do ovog događaja uopće došlo. Prema njegovom sjećanju NĆ se nalazio na leđima kad su bili na zemlji pa misli da je tako i pao.

12.1. Iako se okrivljenikova obrana i iskaz oštećenika djelomično razlikuje u pogledu načina na koji je nastao sukob te mjesta na kojemu je počeo sukob, zajedničko kod oba iskaza je kako su se hrvali te uslijed hrvanja pali na tlo. U tom dijelu je identičan i iskaz jedinog pravog očevidca događaja CĆ koji je događaj vidio gotovo od početka do kraja.

12.2. Što se tiče utvrđenja mjesta događaja, podudarni su iskazi oštećenika i svjedoka CĆ kako se to dogodilo neposredno uz oštećenikov automobil tako da je u tom dijelu Sud priklonio vjeru njihovim iskazima te utvrdio kako su se okrivljenik i oštećenik hrvali neposredno uz oštećenikov automobil te kako je oštećenik jedno vrijeme održavao ravnotežu oslanjajući se na automobil. Također, Sud je zbog logičnosti i uvjerljivosti priklonio vjeru oštećenikovom iskazu kako ga je na početku sukoba okrivljenik udario nogom u potkoljenicu.

12.3. Sud je iz izvedenih dokaza utvrdio kako je okrivljenik inkriminirane prigode nakon verbalnog sukoba udario oštećenika nogom u desnu potkoljenicu, nakon čega ga je uhvatio rukama za vrat te ga gurao kako bi ga oborio na tlo, uslijed čega je oštećenik izgubio ravnotežu nakon čega su obojica pala tako da je okrivljenik ležao na zemlji, a okrivljenik bio iznad njega.

12.4. Također, Sud je iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu utvrdio kako je te prigode oštećenik DĆ uslijed naglog rotornog pokreta desnog koljena uslijed došlo do prijeloma vanjske kvrge desne goljenične kosti s ozljedom ligamentarnog aparata koljenskog zgloba i izljevom krvi u zglob, koje su prema nalazu i mišljenju vještaka za sudsku medicinu teške naravi.

13. Kao prijeporno se postavilo pitanje dinamike nastanka ozlijede. Vještak u nalazu i mišljenju navodi kako je ovakva ozljeda mogla nastati na dva načina i to izbacivanjem oštećenika iz ravnoteže guranjem ili udaranjem, s posljedičnim naglim rotatornim pokretom desnog koljena koje je u tom trenutku bilo opterećeno tjelesnom težinom samog oštećenika ili izravnim djelovanjem sile udarcem nogom obuvenom cipelom u cipelu u područje vanjske strane desnog koljena silom zamaha jakog inteziteta, što je manje vjerojatno jer tada nastaje oštećenje kože u smislu otvorenog prijeloma ili prijeloma glavice lisne kosti. Budući da te prigode nisu utvrđene površinske ozljede potkoljenice oštećenika te kako je prema iskazu oštećenika osjetio bol tek neposredno pred pad a prema iskazu svjedoka CĆ kako je tek neposredno pred pad oštećenik uzviknuo kako ga boli, Sud je utvrdio kako je do ove ozlijede nije došlo uslijed izravnog udaranja nogom u potkoljenicu već na način za koji vještak navodi da je vjerojatniji, izbacivanjem oštećenika iz ravnoteže guranjem ili udaranjem, s posljedičnim naglim rotatornim pokretom desnog koljena koje je u tom trenutku bilo opterećeno tjelesnom težinom samog oštećenika, dok se oštećenik nalazio na nogama. Sud je utvrdio postojanje uzročno-posljedične sveze između djelovanja okrivljenika koji je rukama uhvatio oštećenika i pokušavao ga izbaciti iz ravnoteže i događaja, teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika.

14. Nakon što je Sud iz izvedenih dokaza utvrdio način na koji je nastala ozljeda, mišljenja je kako okrivljenik postupajući na opisani način nije postupao s namjerom da teško tjelesno ozlijedi jer se njegova aktivnost odnosila isključivo na svladavanje oštećenika i obaranjem na tlo na način da mu poremeti ravnotežu guranjem rukama bez izravnih udaraca šakom prema dijelovima tijela koji su osjetljivi poput glave i lica dok udarci nogom o kojima govori oštećenik, u konkretnom slučaju izvjesno nisu doveli do tjelesnog ozljeđivanja niti je svaki udarac nogom u nogu pogodan za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Prema mišljenju Suda okrivljenik je postupao svjestan da može teško tjelesno ozlijediti oštećenika, odnosno kako ga uslijed hrvanja i pokušaja destabiliziranja oštećenika i njegovog obaranja na tlo može teško tjelesno ozlijediti, pri tome olako držeći kako neće nastupiti posljedice. Dakle, prema mišljenju Suda, okrivljenik je inkriminirane prihode postupao nehajno, pa su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja iz čl. 121. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te je u tom smislu izvršio korekciju činjeničnog i pravnog opisa te pravne oznake kaznenog djela u odnosu na optužnicu.

15. Nakon što je Sud utvrdio kako je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz 121. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona, kako se pitanje njegove ubrojivosti nije postavilo kao prijeporno te kako nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njihovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela.

16 Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste i odmjeravanja visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio okrivljenikovu raniju neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike te višegodišnje sudjelovanje u Domovinskom ratu kao i dragovoljac i teško ranjavanje u Domovinskom ratu, jednom riječju ogromnu žrtvu za Domovinu, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir posljedice koje su nastupile za oštećenika te nepotrebno odugovlačenje postupka od strane okrivljenika.

17. Razmatrajući okolnosti koje su bitne za odabir vrste i odmjeravanje visine pravno-kaznene sankcije Sud je izrekao okrivljeniku za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja 121. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu te kazna zatvora neće biti izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

18. Sud je uvjerenja kako s obzirom na značaj i težinu kaznenog djela, način izvršenja, kako je na okrivljenika moguće utjecati mjerom upozorenja da više pod prijetnjom opoziva uvjetne osude više ne vrši kaznena djela. Sud uzimajući u obzir okrivljenikove osobne i obiteljske prilike procjenjuje kako je ponašanje okrivljenika eksces vezan za specifične poslovne i osobne odnose okrivljenika i oštećenika, a ne njegovo uobičajeno ponašanje. Također, Sud je uvjerenja kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

19. Na kraju, vodeći računa o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenih, složenosti i duljini trajanja postupka te stvarno nastalim troškovima, Sud je okrivljenika, sukladno članku 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, obvezao na ime troškova postupka isplatiti iznos od 661,01 eura od čega iznos od 265,45 eura odnosno 2.000,00 kuna otpada na troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 95,56 eura odnosno 720,00 kuna na trošak pristupa vještaka za sudsku medicinu na raspravu te davanja usmenog nalaza i mišljenja dok iznos od 300,00 eura predstavlja sudski prosjek.

U Splitu, 10. ožujka 2026. godine

ZAPISNIČAR

S U D A C

ANA ČERKEZ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka.

DNA:

- okrivljeniku;

- branitelju (odvjetnik Bepo Marušić);

- oštećeniku (DĆ);

- opunomoćeniku oštećenika (JĆ);

- ODO Split;

- u spis.