Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-9/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-22/2025-8 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-22/2025-8 od 31. listopada 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, s tim da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac.

II O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kojim se pod točkom 1. izreke nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.016,00 EUR u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u toj stranoj valuti po viđenju i to na iznos od 960,00 EUR počev od 1. srpnja 2002. godine i na iznos od 1.056,00 EUR počevši od 1. srpnja 2003. godine pa sve do isplate. Pod točkom 2. odbijen je zahtjev kojim se tuženiku nalaže tužiteljima naknaditi troškove postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.016,00 EUR utvrđujući da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete zbog izmakle koristi za koju prednica tužitelja NČ trpi zbog nemogućnosti korištenja svoje nekretnine i predaje iste u zakup a obzirom da joj prednik tuženika MČ nije predao u posjed predmet zakupa koji je bio predmet ugovora o zakupu nekretnine sklopljenom 12. svibnja 1997. između prednice tužiteljice i prednika tuženika MČ. Naime, prednica tužitelja je nakon isteka ugovora o zakupu nekretnine sa prednikom tuženika MČ dana 1. srpnja 2002. sklopila Ugovor o zakupu nekretnine sa ŠOLTA HT d.d. Nečujam O. Šolta no kojima nije mogla predati u posjed predmetnu nekretninu jer je istu koristio bez pravne osnove.

5. Pobijanu presudu sud prvog stupnja temelji na odredbi naknade materijalne štete koja se odnosi na izmaklu dobit temeljem čl. 189. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje ZPP/91) pa utvrđujući kako prednica tužitelja NČ nakon isteka ugovora o zakupu sa prednikom tuženika MČ **.**.2002. nije mogla ponovno na vrijeme od 5 godina sklopiti ugovor o zakupu sa HT Šolta d.d. [adresa] jer tada nije ni bila u posjedu predmeta zakupa već je prednik tuženika bio u posjedu predmetne nekretnine to nije ni mogla novom zakupoprimcu Šolta HT d.d. [adresa] predati u posjed predmet zakupa. Stoga smatra da isti ugovor o zakupu nije izvršen, te da prednica tužitelja nije dokazala da je pretrpjela štetu na ime izgubljene zarade u utuženom iznosu krivnjom prednika tuženika, slijedom čega utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Gž-3318/2021-4 od 10. svibnja 2022. kojim je ukinuo prvostupanjsku presude naveo da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 2 91/1996, 68/ 1998, 1¸37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 37/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje- ZV) obzirom da iako tužitelj u tužbi tužbeni zahtjev kvalificira kao naknadu štete iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se radi o zahtjevu za naknadu koristi stečenu uporabom tuđe stvari bez pravne osnove.

6.1. Naime, prednica tužitelja u tužbi navodi da je prednik tuženika bio nesavjesni posjednik nekretnina i da ju je nakon isteka ugovora o zakupu nekretnine koristio bez pravne osnove pa je u takvoj činjeničnoj situaciji trebalo primijeniti odredbe ZV koje uređuju obvezu nesavjesnog posjednika na naknadu koristi koja se u konkretnom slučaju utvrđuje prema visini zakupnine koju bi tuženik nakon prestanka zakupa bio u obvezi plaćati u iznosu kojeg je realno na tržištu bilo moguće postići i to neovisno o pravnoj kvalifikaciji koju je prednica tužitelja navela.

6.2. Dakle, predmet spora - u odnosu na upotrebu prijeporne nekretnine (na kojoj je prednica tužitelja vršila vlasničkopravna ovlaštenja) bez plaćanja naknade za tu upotrebu, valja razriješiti prema: odredbama čl. 165. ZV kojima je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, a kojima je propisano: (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, sve u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a, prema kojoj: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“.

6.3. Budući da je prijepornu nekretninu u navedenom (utuženom) razdoblju prednik tuženika posjedovao bez ovlaštenja da ga posjeduje ili bez osnove koja bi mu davala pravo da ga posjeduje - iako je pritom „obzirom na okolnosti“ znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo da ga posjeduje, pravilno je tuženika tretirati nesavjesnim ili nepoštenim posjednikom toga zemljišta u svom tom razdoblju - i (time) obveznikom isplate tužitelju (u smislu navedenih odredaba čl. 165. ZV-a) svih „stečenih plodova“ i onih koje je propustio „ubrati“, odnosno svih koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imao.

Pravilnim kod toga valja prihvatiti i pravno shvaćanje da je tuženik u utuženom razdoblju od prijeporne nekretnine stekao korist bar za iznos zakupnine koju bi inače za istu trebao plaćati - pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužitelju.

7. Kako je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu tužitelja temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) navodeći da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbama ZV-a odbio je prvotni zahtjev tužitelja iako je tužitelj temeljeći svoj zahtjev na odredbi čl. 165. ZV nakon donošenja odluke Županijskog suda poslovni broj Gž-3318/2021 od 10. svibnja 2022. kojom je ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-519/20 od 18. lipnja 2021., preinačio tužbeni zahtjev potražujući mjesečni iznos zakupnine za razdoblje od 1. srpnja 2003. do 30. lipnja 2022. a nadalje iznos od po 1.076,40 eura mjesečno te istakao i eventualno kumulirani zahtjev, sud prvog stupnja navedenu preinaku tužbe nije dozvolio, smatrajući da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 165. ZV.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi da sud prvog stupnja nije sukladno odredbi čl. 292. st. 7. ZPP-a rješenjem zaključio prethodni postupak, pa je stoga tužitelj ovlašten preinačiti tužbu.

8.1. Naime, odredbom čl. 108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 80/22) propisano je da u svim parničnim postupcima koji su započeti prije 1. travnja 2013., u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka te nije zaključen prethodni postupak, sud će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona održati pripremno ročište na kojem će zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu. (st. 1.). U slučaju ukidanja prvostupanjske odluke i vraćanja predmeta na ponovno suđenje rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dana dostave drugostupanjske odluke prvostupanjskom sudu (stavak 2.).

8.2. Slijedom gore navedenog a analognim tumačenjem iz Revd 2518/22 točke 7. za zaključiti je da je tužitelj bio ovlašten preinačiti tužbu nakon čega je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) bio ovlašten odlučiti je li preinaka tužbe kojim tužitelj traži iznos zakupnine za cijelo razdoblje u kojem tuženik koristi predmetnu nekretninu bez pravne osnove, svrsishodna za konačno rješenje spora.

9. Nadalje, valja reći da je sud prvog stupnja na ročištu održanom 28. rujna 2022. (list 214 spisa) donio rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 23. rujna 2022. za koje samo u obrazloženju pobijane presude navodi da takva preinaka nije svrsishodna i da je nije trebalo dopustiti. Pri tom nije imao u vidu da sukladno odredbi čl. 190. st. 9. ZPP-a protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba, što znači primjenom instituta argumentum a contrario, kada sud ne prihvati preinaku tužbe protiv takvog rješenja je uvijek dopuštena posebna žalba.

9.1. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja kojim nije dozvolio preinaku tužbe u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari.

9.2. Pri tom valja reći da nepravilno prvostupanjski sud smatra da preinaka tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži iznos naknade koristi koju tuženik ostvaruje korištenjem predmetne nekretnine bez pravne osnove za cijelo razdoblje korištenja od 2003. pa nadalje, nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, iz spisa je razvidno da tužbenim zahtjevom prednica tužitelja potražuje naknadu koristi koja se u konkretnom slučaju utvrđuje prema visini zakupnine koju bi tuženik nakon prestanka zakupa bio u obvezi plaćati za period od 2002. do 2007., dok preinačenim zahtjevom potražuje naknadu koristi za čitavo vrijeme tuženikovog bespravnog korištenja predmetne nekretnine.

10. U ovom predmetu prvostupanjska je presuda jednom već bila ukinuta, a u čl. 366. a ZPP-a propisana je zabrana ukidanja presude dva puta. No, ovaj sud kao drugostupanjski iz gore navedenih razloga nije imao drugih procesnih ovlasti nego prvostupanjsku presudu ukinuti po drugi put.

11. Naime, zbog povrede odredaba parničnog postupka koju je sud prvog stupnja učinio može se primijeniti samo čl. 369. st. 1. ZPP-a te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Drugih procesnih ovlasti kojima bi ovaj sud sanirao povredu procesnih pravila sukladno ZPP-u nema.

12. Posebno treba istaknuti da ovaj drugostupanjski sud ne može niti primjenom čl. 373. b st. 6. ZPP-a donijeti odgovarajuću odluku, s obzirom na povrede zakona koje je učinio sud prvog stupnja i koje su prethodno opisane.

13. Imajući u vidu navode obrazloženja ove drugostupanjske presude, kada bi ovaj sud, kao drugostupanjski, bio apsolutno onemogućen u tome da još jednom ukine prvostupanjsku presudu, došlo bi do povrede tužiteljevog prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, koji, dakle, ima prednost u primjeni spram ZPP-a.

14. Isto tako, došlo bi do povrede ustavnog načela jednakosti.

15. S obzirom na povredu prava na pošteno suđenje treba navesti sljedeće. Pravo na pošteno suđenje skup je postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Ono ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava (v. odluku Ustavnog suda br. U-III-3538/2017 od 18. travnja 2019., www. usud. hr).

16. Dakle, pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak.

17. Pri tome treba imati u vidu da pravo na pošteno suđenje ima više aspekata. Oni koji su važni za ovaj spor jesu pravo na pristup sudu, zabrana arbitrarnog postupanja i pravo na pravnu sigurnost.

18. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda.

19. Ovaj sud smatra da bi pravo na "rješavanje" spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude bilo povrijeđeno jer spram tužitelja spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na njegov tužbeni zahtjev u većem dijelu, te bi takvim neukidanjem prvostupanjske presude bila narušena sama bit prava na sud.

20. Naime, kada se prvostupanjska presuda ne bi ponovo ukinula, došlo bi do nesankcioniranja očite postupovne nezakonitosti suda prvog stupnja, odnosno spor ne bi bio riješen sukladno zakonu, a to predstavlja povredu prava na pravnu sigurnost.

21. Inzistiranje na primjeni čl. 366. a ZPP-a u opisanim okolnostima predstavljalo bi i pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka te bi nerazumna i posebno stroga primjena proceduralnog pravila neopravdano ograničila tužiteljev pristup sudu jer njegov zahtjev ne bi bio riješen sukladno zakonu.

22. Osim prava na pošteno suđenje, neukidanjem prvostupanjske presude bilo bi povrijeđeno i pravo tužitelja na jednakost pred zakonom jer bi u odnosu na sve druge stranke u parničnim postupcima u procesnoj situaciji u kojoj su se našle stranke ovog spora zakon bio drugačije (ispravno) primijenjen.

23. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

24. O tome da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac odlučeno je primjenom čl. 371. ZPP-a.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža