Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2527/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagorski vodovod d.o.o., OIB 61979475705 iz Zaboka, Ksavera Šandora Gjalskog 1, protiv tuženice ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Šuti-Kudelić, odvjetnica u Zlataru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-878/2023-24 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-878/2023-24 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak, poslovni broj Ovrv-78/2021 od 12. travnja 2021., u dijelu kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.727,26 EUR/28.083,01 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01. ožujka 2021. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 116,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2023. do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i i platni nalog ukine u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 3.727,36 EUR (ranije 28.083,01 kn) s osnova nepodmirenih računa za izvršenu uslugu isporuke vode na adresi tuženice u [adresa], za razdoblje od veljače do zaključno prosinca 2020.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Između stranka nije sporno da je javni bilježnik Jožica Matko-Ruždjak iz Zagreba po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-78/2021 od 12. travnja 2021., općenito na imovini ovršenice (ovdje tuženice) radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 28.083,01 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, koje rješenje o ovrsi je po prigovoru ovršenice stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje sukladno odredbi čl. 53. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). te je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica vlasnica nekretnine – kuće u [adresa], na adresi [adresa] (list 31 spisa) i korisnica vodnih usluga, čiji je isporučitelj tužitelj, te da prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja postoje dospjeli nepodmireni računi za potrošnju vode za navedenu nekretninu za razdoblje od veljače do zaključno prosinca 2020. iznose 28. 083,01 kn, što prema danas važećoj valuti iznosi 3.727,26 EUR. Tuženica je tijekom postupka isticala da su treće osobe i to ŠF i MF prouzročili sporne troškove vode nakon što su neovlašteno provalili u njezinu nekretninu u kojoj žive, te da je ona 4.4.2019. usmeno, a 27.4.2020 i pismeno od tužitelja tražila isključenje priključka vode na njezinoj nekretnini, kojem zahtjevu nije udovoljeno. Konačno, utvrđeno je da je tužitelj 11. siječnja 2021. izvršio promjenu korisnika usluga za predmetnu nekretninu s ranijeg vlasnika pok. ČF na tuženicu.

10. Temeljem utvrđenja da je tuženica u spornom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine i da je stoga u obvezi podmiriti tužitelju utužene troškove za isporučenu vodnu uslugu sukladno čl. 205. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11, 53/13 i 14/14 – dalje: ZOVU), te da eventualne štetne radnje trećih osoba na njezinoj nekretnini ne utječu na obvezu koju ona kao vlasnica nekretnine ima prema tužitelju, prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP i čl. 173. i 183. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO) i presudio kao u izreci pobijane presude.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženica u žalbi ponavlja da nije u obvezi podmiriti utužene troškove, jer kroz cijelo utuženo razdoblje bez svoje krivnje nije mogla ući u posjed vlastite nekretnine u koju je još 17.8.2018. bespravno provalio i uselio ŠF sa suprugom MF, koja je i nakon njegove smrti (ožujak 2021.) ostala u kući živjeti, te da je zbog te situacije od tužitelja tražila u više navrata da isključi priključak vode, na što se on oglušio. Navodi da je na predmetnoj nekretnini formalno bilo upisano više suvlasnika i da je ona tek u pojedinačnom ispravnom postupku broj Z-5610/2020 od 9.12.2020., upisala svoje vlasništvo na cijeloj nekretnini.

13. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

14. U smislu odredbe čl. čl. 39. ZOVU prethodni korisnik vodnih usluga dužan je u roku od 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, a u istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodnih usluga.

15. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se vlasnik nekretnine može osloboditi obveze plaćanja vodne usluge jedino u slučaju kada je korištenje nekretnine temeljem valjane pravne osnove prenijeto na novog korisnika, no ne i onda kada novi korisnik koristi nekretninu bez valjane pravne osnove - dakle bespravno.

16. Iz stanja spisa proizlazi da računi za sporno razdoblje glasili na ime ranijeg korisnika vodnih usluga pok. ČF, koji je bio evidentiran kod tužitelja, jer tužiteljica nije sukladno citiranoj odredbi izvršila promjenu korisnika na svoje ime sve do 11.1.2021.

17. Žalbeni navodi tuženice iznijeti prvi puta u žalbi da je tek u pojedinačnom ispravnom postupku koji je vodila 2020. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je do tada bilo upisano više suvlasnika na istoj nekretnini, predstavljaju nove činjenice, o kojima u žalbenoj fazi postupka u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno raspravljati, izuzev ukoliko se one ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj. Ipak, žaliteljici valja odgovoriti da je ista tijekom postupka nije osporavala svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, već je u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 16 spisa), koji se smatra odgovorom na tužbu, jasno isticala da su treće osobe nasilno provalile u njezinu kuću u [adresa] i učinile sporne troškove vode, zbog čega je protiv njih vodila sudske postupke radi smetanja posjeda i iseljenja.

18. Niti daljnji navodi žaliteljice da tužitelj neosnovano nije udovoljio njezinu traženju za isključenjem priključka vode na njezinoj nekretnini nakon što su treće osobe nasilno u nju ušle, ne mogu se prihvatiti, jer je prema odredbi čl. 59. ZOVU javni isporučitelj vodne usluge takvom zahtjevu dužan udovoljiti i na zahtjev korisnika isključiti priključak i ukloniti vodomjer samo ako se priključena građevina ne koristi zbog devastiranosti ili drugih razloga, za vrijeme dok se ne koristi, a što ovdje nije bilo slučaj.

18.1. Kako se prema odredbi čl. 205. ZOVU cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik), to je tuženica, kao vlasnica nekretnine na kojoj je isporučena vodna usluga u utuženom razdoblju dužna podmiriti sporne račune od dospijeća do isplate, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

19. Naime, vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine dužan je platiti račune za isporučenu vodu isporučitelju vodnih usluga, pa i u slučaju da su potrošnju izvršile treće osobe koje su neovlašteno koristile nekretninu, a protiv kojih u parnici može potraživati povrat plaćenih troškova.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan, jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš