Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3967/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RAU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] Ptuj 2324, zastupane po punomoćnici Nataliji Đuran Trniški, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinike Bilić Vision, OIB: 19307351018, Zagreb, Ksaverska cesta 45, kojeg zastupa punomoćnik Alen Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1465/2024-72 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1465/2024-72 od 28. kolovoza 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 13. listopada 2016. do isplate, te s osnova tuđe pomoći daljnji iznos od 72,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.211,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate (toč. II. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s osnova naknade troškova operativnog zahvata u iznosu od 1.592,67 EUR i s osnova tuđe pomoći u iznosu od 326,17 EUR, kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke iz svih žalbenih razloga, te u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, uz prijedlog da se preinači u tom pobijanom dijelu ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrdi da joj je nastala uslijed liječničke pogreške tuženika učinjene prilikom laserskog skidanja dioptrije s oba oka zbog izvođenja zahvata protivno pravilima struke i izostanka potpune informiranosti o tom zahvatu i mogućim komplikacijama.

8. Tužiteljica osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da joj je tuženik 29.4.2015. prilikom laserskog zahvata skidanja dioptrije na oba povećao dioptriju i trajno oštetio rožnicu, da je vjerojatno zamijenio njezinu dokumentaciju s drugom pacijenticom, da ju nije informirao o mogućim komplikacijama zahvata i da ona nikada nije dala suglasnost za medicinske zahvate koje je proveo tuženik, a posebno ne za drugi zahvat.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tuženik 29.4.2015. izvršio tužiteljici laserski zahvat korekcije vida na oba oka radi potpunog uklanjanja dioptrije, kojim joj je povećana dioptrija, te da joj je 5.6.2015. izvršio i reoperaciju. Također nije sporno da je tuženik 29.4.2015. (list 153 spisa) izdao tužiteljici račun za laserski zahvat Monovision koji je platila 12.000,00 kn (sada 1592,67 EUR). Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica 29.4.2015. potpisala Suglasnost o prihvaćanju preporučenog dijagnostičkog zahvata koja sadrži bitne informacije o laserskom skidanju dioptrije, razlikama između Lasik i PRK metode, operacijskom i postoperacijskom tijeku, te mogućim rizicima i komplikacijama tih zahvata (list 173 spisa);

- da je tužiteljica 5.6.2015. potpisala Suglasnost i za drugi zahvat (list 223 spisa);

- da je tuženik 29.4.2015. PRK metodom izveo tužiteljici laserski zahvat korekcije vida na blizinu na oba oka radi potpunog skidanja dioptrije, koja je prije zahvata iznosila +1,50 na lijevom oku i +1,0 na desnom oku;

- da je nakon provedenog zahvata došlo do povećanja dioptrije u smjeru hipermetropije (plus dioptrije za gledanje na daljinu) i to + 4 na desnom oku i +2,75 na lijevom oku;

- da je tužiteljica nakon provedenog zahvata danima slabo vidjela „kao kroz maglu, da je stalno boravila u tamnoj sobi, da je povraćala, imala glavobolje i bljeskove pred očima i da joj je smetalo danje svjetlo;“

- da je pet tjedana nakon prvog zahvata 5. lipnja 2015. tuženik učinio drugi zahvat, odnosno deekorekciju na oba oka, kojom je tužiteljici potpuno korigirana dioptrija na desnom oku sa 100% vidne oštrine, dok je na lijevom oku zaostala +1,50 dioptrija za gledanje na daljinu;

- da je stalni sudski vještak oftalmolog dr. Branimir Cerovski u svom nalazu i mišljenju i pisanim i usmenim očitovanjima utvrdio da je prvi laserski zahvat tužiteljici učinjen tzv. PRK metodom, a ne Lasik Monovision metodom koja je bila prvotno dogovorena, time da je u praksi uobičajeno i u skladu s pravilima struke da se tijekom laserskog zahvata umjesto jedne metode zahvat izvede drugom metodom, jer su obje usmjerene prema istom cilju, a razlika samo u tehničkoj izvedbi;

- da kod tužiteljice nije došlo do oštećenja rožnice;

- da vještak nije mogao potvrditi postojanje očiglede liječničke pogreške koja bi bila razlogom povećanja dioptrije, ali je povećanje dioptrije kod tužiteljice nakon prvog zahvata ocijenio kontroverznim obzirom na objektivne kliničke i keratometrijske podatke nakon prvog zahvata;

- da je ispis lasera pokazao da je prije prvog zahvata u laser bila unesena točna refrakcijska korekcija, no vještak pretpostavlja da je došlo do nekog propusta u radu računala, odnosno da je laser u svom internom softverskom hodogramu načinio grešku, ali za to nema dokaza;

- da je drugi zahvat dekorekcije dioptrije izvršen prerano, odnosno pet tjedana nakon prvog zahvata nakon stabilizacije rožnice i refrakcije, jer se nakon PRK metode skidanja dioptrije ne preporuča dekorekcija prije proteka tri do šest mjeseci;

- da zaposlenica tuženika dr. RA nije mogla objasniti razloge koji su doveli do povećanja dioptrije sa +1,00 na +4,00, ali da se povremeno dogode takvi paradoksni nalazi koji nastaju kao reakcija rožnice na laser;

- da je godinu dana od prvog zahvata kod tužiteljice na desnom oku nastupio puni učinak (vid bez dodatne korekcije je 1,0) dok je na lijevom oku vid također 1,0 ali uz dodatnu naočalnu korekciju od +1,5 D-0,25/8;

- da je tužiteljica nakon prvog operativnog zahvata imala neugodnosti zbog osjetljivosti na svjetlo, natečenosti i upale očiju i da je trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta tri dana, a malog intenziteta pet dana, te je trpjela sekundari strah srednjeg intenziteta četiri dana zbog zabrinutosti za ishod operacije i slabi strah šest tjedana, te da joj je bila potrebna tuđa pomoć šest dana po tri sata.

11. Polazeći od utvrđenja da vještak oftalmolog nije izričito potvrdio postojanje očigledne pogreške tuženika, ali da povećanje hiperopije kod tužiteljice nakon prvog laserskog zahvata smatra kontroverznim, prvostupanjski sud zaključuje da su se prilikom prvog laserskog zahvata potpunog skidanja dioptrije na oba oka dogodile određene greške na strani tuženika i da je riječ ili o nekoj nepravilnoj radnji operatera prilikom upravljanja laserom ili o grešci u radu lasera, čega je tuženik bio svjestan, jer je besplatno izveo tužiteljici drugi laserski zahvat puno ranije nego što je to preporučljivo kako bi otklonio negativne posljedice prvoga zahvata, te da zbog nestručno obavljenog prvog laserskog zahvata odgovara tužiteljici za štetu po načelu presumirane krivnje. Stoga je pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1., 19. i 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 - dalje: ZOO) dosudio tužiteljici neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći, dok je odbio preostali dio tužbenog zahtjev po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć, kao i zahtjev za povrat troškova operativnog zahvata u iznosu od 1.592,67 EUR (ranije 12.000,00 kn) kao neosnovan, jer je tužiteljici nakon drugog besplatnog zahvata dioptrija na jednom oku potpuno skinuta, a na drugom je ostala minimalna, čime je nastala šteta otklonjena.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći da ne postoji uzročno-posljedična veza između bilo kakvog postupanja tuženika i eventualnih negativnih posljedica na strani tužiteljice, jer je vještak oftalmolog dr. Branimir Cerovski u svom zadnjem usmenom očitovanju na ročištu 24.4.2025. naveo da su laserski zahvati učinjeni po pravilima struke (lege artis) i da ne može potvrditi postojanje očigledne liječničke pogreške. Smatra stoga da je riječ o mogućoj komplikaciji, odnosno riziku zahvata koji je tužiteljica izabrala i na koji je pristala.

14. Iznijeti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti.

15. Pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno pravilima struke ili postupanje koje nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke i znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život ili zdravlje ljudi i nepoštivanju moralnih i etičnih načela zdravstvene struke. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem. Odgovornost postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, a uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru.

16. Na medicinskoj ustanovi je teret dokazivanja da je postupila u skladu s pravilima liječničke struke i da šteta nije nastala zbog propusta ili obične nepažnje liječnika. Ona mora dokazati da nije bilo činjenja ili propuštanja izvan pravila struke od strane njezinih zaposlenika, uključujući liječnike i medicinsko osoblje, a odgovara za štetu ako nije dokazala da je postupila lege artis, odnosno u skladu s pravilima struke, a šteta je nastala uslijed liječničke greške.

17. Tužitelj pak u ovakvoj vrsti parnice radi naknade štete mora dokazati da njegova pogoršanje zdravlja nije posljedica prirodnog tijeka liječenja, već liječničke pogreške, time da uzročnost mora biti odgovarajuća, što znači da je uzrok štete samo onaj koji prema redovitom tijeku stvari može dovesti do nastale posljedice.

18. Komplikacija u liječenju nastaje usprkos medicinski ispravno provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava.

19. U konkretnom slučaju provedenim dokazima, a prvenstveno oftalmološkim vještačenjem otklonjene su tvrdnje tužiteljice isticane u činjeničnim navodima tužbe da joj je uslijed laserskih zahvata oštećena rožnica i da je tuženik u laser unio pogrešne podatke o njezinoj dioptriji. Nadalje je utvrđeno da nije protivno pravilima struke da se tijekom laserskog zahvata umjesto Lasik metode primjeni PRK metoda, ukoliko liječnik prilikom operativnog zahvata ocijeni da je to potrebno (nesuradljivost i nemir pacijenta i dr.), jer se s oba zahvata postiže isti cilj. Također je utvrđeno da je drugi laserski zahvat, tzv. rekorekcija dioptrije kod tužiteljice izvršena prerano, ali je postignut puni učinak, jer joj je dioptrija na jednom oku potpuno uklonjena, a na drugom je ostala minimalna.

20. Međutim, kako je prvi laserski zahvat korekcije vida na blizinu na oba oka, koji je bio izvođen s ciljem potpunog skidanja dioptrije u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa velikim povećanjem dioptrije kod tužiteljice s +1,00 na +4,00 do kojega je tim zahvatom došlo, te da razloge takvog nepovoljnog rezultata nije mogla objasniti dr. RA, koja je izvršila laserski zahvat, a oftalmološkim vještačenjem je utvrđeno da je nastalo povećanje hiperopije kod tužiteljice doista kontroverzno obzirom na objektivne kliničke i keratometrijske podatke nakon prvog zahvata, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik odgovaran za neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela prilikom izvođenja prvog laserskog zahvata temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, jer nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje.

21. Žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica pristala na lasersko skidanje dioptrije i na moguće komplikacije koje se kod takvog zahvata u manjem broju slučajeva mogu pojaviti, nisu osnovani, jer povećanje dioptrije i pogoršanje vida do kojega je došlo kod tužiteljice nije posljedica komplikacije, niti rizika laserskog zahvata, kako to tvrdi tuženik, već rezultat učinjene pogreške prilikom izvođenja prvoga laserskog zahvata.

22. Naime, kao moguću komplikaciju nakon laserskog skidanja dioptrije vještak dr. Cerovski naveo je da kod manjeg broja pacijenata (oko 5% slučajeva) dolazi do regresije i povlačenje učinaka zahvata, no ne i do porasta dioptrije. Isto tako, i sam tuženik u Suglasnosti koju je tužiteljica potpisala da prihvaća preporučeni dijagnostički i terapijski postupak (list 173 spisa) navodi kao rizike i moguće komplikacije laserskih operacija suhoću oka, pojačanu osjetljivost na svjetlost, mogućnost uraštanja epitelnih stanica s površine oka u poklopčić rožnice, djelomični povrat dioptrije kod visokih kratkovidnosti ili dalekovidnosti, i vrlo rijetke bakterijske infekcije, krvarenje u oku, ablacija mrežnice, začepljenje krvnih žila, uvjetovane nekim sustavnim bolestima i genetskim sklonostima za njihovu pojavu, no nigdje ne navodi kao moguću komplikaciju porast dioptrije nakon laserskog skidanja dioptrije.

23. Cijeneći sve okolnost konkretnog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha uslijed prvog neuspjelog laserskog zahvata na očima koji je doveo do bitnog pogoršanja vida i velikih neugodnosti tijekom liječenja, te neizvjesnosti i straha zbog nepovoljnog ishoda prvog zahvata koja je trajala do povoljnog ishoda drugog laserskog zahvata, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 19. st. 1. i 1100. st. 1. i 2. ZOO tužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 EUR, te takvoj odluci tuženik žalbom neutemeljeno prigovara, smatrajući ju previsoko određenom.

24. Isto tako, tužiteljici je pravilno dosuđena naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO u iznosu od 72,00 EUR, za ukupno 18 sati ove pomoći, koju visinu satnice od 4,00 EUR je sud utvrdio po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP). Preostali zahtijevani iznos po istom osnovu od 326,17 EUR pravilno je odbijen kao neosnovan, kojoj odluci tužiteljica u žalbi neutemeljeno prigovara, jer u postupku nije dokazala da je plaćala ovu pomoć prema satnici većoj od dosuđene, a koja se plaća u visini satnice neto zarade osoba koje pružaju ovakvu vrstu usluga u sredini u kojoj tužiteljica živi.

25. Pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje povrat troškova koje je platila za prvi laserski zahvat u iznosu od 1.592,67 EUR (ranije 12.000,00 kn), jer je tuženik tužiteljici nakon prvog neuspješnog laserskog zahvata, uz njezinu suglasnost besplatno izvršio drugi zahvat (reoperaciju), kojim je ostvaren puni učinak korekcije vida. Stoga tužiteljica nema pravo na povrat plaćenih troškova prvog laserskog zahvata. Pritom nije od utjecaja što su oba zahvata izvedena laserskom PRK metodom, umjesto prvotno dogovorene Lasik Monovision metode, jer je njihov učinak i cilj isti.

26. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te toj odluci stranke u svojim žalbama neutemeljeno prigovaraju. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uspjeh stranaka u sporu po osnovi i visini, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te je sve parnične radnje pravilno utvrdio. Tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva, jer ga na raspravi 24.4.2023. na kojoj je smanjen tužbeni zahtjev nije određeno niti postavio u odnosu na povučeni dio.

27. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 10. ožujka 2006.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš