Poslovni broj: Povrv-242/2024-32
Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa Branko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ZĆ, [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 3. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te tuženika osobno, 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-109/2024, sudski predmet Ovrv-555/2024 od 29. kolovoza 2024., u dijelu kojem je naloženo tuženiku ZĆ, [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku osam dana namiri tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, novčanu tražbinu u iznosu 594,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-109/2024, sudski predmet Ovrv-555/2024 od 29. kolovoza 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 150,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, u roku od petnaest dana.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o., je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika ZĆ iz [adresa], kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja koje proizlazi iz ugovora broj 29772458-128982, broj dokumenta 1237558 u iznosu od 594,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama , te je ishodio rješenje o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-109/2024, sudski predmet Ovrv-555/2024 od 29. kolovoza 2024., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje – OZ).
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik ističe kako uživa imunitet od sudbenosti temeljem svog članstva u Međunarodnom pravnom institutu, zbog kojeg imuniteta ne može biti stranka u parničnom postupku. Navodi da je Pravorijek arbitražnog suda Stalnog arbitražnog sudišta pri Međunarodnom pravnom institutu poslovni broj AS-3/2023 od 20. siječnja 2023. domaći pravorijek na kojeg se primjenjuje članak 39. stavak 3. Zakona o arbitraži. Ističe kako se nema namjeru upuštati u raspravljanje o glavnoj stvari budući da uživa apsolutni imunitet od sudbenosti. U tom smislu predlaže da se prijedlog za ovrhu stavi izvan snage, bez pokretanja parničnog postupka te da se naloži ovrhovoditelju da podmiri sve troškove postupka.
3. Slijedom toga, na temelju odredbe članka 58. stavak 3. OZ-a, rješenjem ovoga suda Povrv-242/2024-2 od 26. studenog 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su pogledu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Podneskom od 17. siječnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora, navodeći da je Multitude Bank p.l.c. (raniji naziv: Ferratum Bank p.l.c.), u svojstvu vjerovnika, s tuženikom, u svojstvu korisnika, dana 14. ožujka 2023.g. sklopio Ugovor o kreditu broj: 1237558, i to Potrošački kredit Plus kredit osiguran jamstvom treće osobe s iznosom glavnice kredita: 800,00 EUR, a kojim se banka obvezala korisniku kredita pozajmiti novac u iznosu od 800,00 EUR, kao i da je kredit potpisan od strane kreditora i od strane korisnika, ovdje tuženika. Spomenutim ugovorom je Ferratum Bank p.l.c. odobrio tuženiku kredit, isplaćen putem bankovne doznake na bankovni račun tuženika, te je ugovorena mjesečna otplata u šest rata. S obzirom da je tuženik ugovor o kreditu potpisao, time je i prihvatio odgovornost za sve utroške i nastala dugovanja koja proizlaze iz njega. Nadalje, potpisom Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, tuženik kao korisnik, potvrđuje da je pročitao te da razumije i prihvaća sadržaj tog dokumenta, Standardnih uvjeta i Informativnog obrasca. Isto tako, tužitelj navodi da, sukladno potpisanom Ugovoru o kreditu br. 1237558, u skladu sa odredbama Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 14.03.2023. godine, Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i u skladu s Općim uvjetima za davanje jamstva, dostavom potpisanog primjerka Ugovora o kreditu sklopljen je i Ugovor o jamstvu između SIA DEP, kao jamca i tuženika kao korisnika, o čemu je tuženik obaviješten dostavom Ugovora o jamstvu i računa. Tuženik je svoj pristanak na Opće uvjete za davanje jamstva, odnosno svoju volju za sklapanje predmetnog ugovora, izjavio elektroničkim putem. U skladu sa člankom 2. stavkom 3. Općih uvjeta za davanje jamstva, isti se smatraju sklopljenima kada SIA DEP društvo obavijesti korisnika jamstva putem emaila da su Opći uvjeti za davanje jamstva sklopljeni. Navedenu obavijest, kao i istoj priložene sklopljene Opće uvjete za davanje jamstva, tuženik je zaprimio emailom. Tužitelj dodatno pojašnjava da je prijedlogom za ovrhu utužio potraživanje po osnovi naknade za jamstvo u iznosu od 594,00 EUR (temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga, po ugovoru oznake: 29772458-128982). Obzirom da, dakle, tuženik nije podmirio predmetno dugovanje, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu te je na kocu ishodio rješenje o ovrsi. Zaključno, predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove postupka, s pripadajućim zateznim kamatama.
5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu: ZPP), budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to u Posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Hrvatskoj sklopljenog na dan 14.03.2023., između Multitude Bank p.l.c. i tuženika (list 33 spisa), Standardne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (list 34-41 spisa), Opće uvjete za davanje jamstva (list 42-44 spisa), Jamstvo sklopljeno na današnji dan 14.03.2023. (list 45-47 spisa), Naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 1237558 od 14. ožujka 2023. (list 55 spisa), Obavijest o prijenosu potraživanja (list 87 spisa).
7. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 17. siječnja 2025. jer je dostavljen nakon proteka roka iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a. Naime, iz dostavnice u spisu proizlazi da je dostava rješenja ovog suda poslovnog broja Povrv-242/2024-2 od 26. studenog 2024., tužitelju izvršena 30. prosinca 2024. (poleđina lista 26 spisa), dok je tužitelj dostavio svoje očitovanje na prigovor ovršenika 17. siječnja 2025., odnosno izvan zakonskog roka od petnaest dana.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnove Ugovora broj 29772458-128982, broj dokumenta 1237558 u iznosu od 594,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade za jamstvo.
10. Između stranaka nije sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva budući da tuženik nije osporavao ni osnovu ni visinu utuženog potraživanja , već je osporavao pasivnu legitimaciju tvrdeći da ima apsolutni imunitet od sudbenosti. Sporna je pasivna legitimacija tuženika odnosno sporno je može li tuženik biti stranka u ovom postupku jer, prema navodima tuženika, kao član udruge pod nazivom Međunarodni pravni institut, tuženik tvrdi kako ima apsolutni imunitet od sudbenosti.
11. Prema odredbi članka 77. stavak 1. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.
12. Sud je putem sustava e-Spis izvršio uvid u spis Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6/2023, odnosno u Pravorijek poslovni broj AS-3/2023 koji je dostavljen u taj predmet, a na kojeg se u ovom predmetu poziva tuženik, sud je utvrdio da u tom Pravorijeku stoji da je Arbitražni sud Stalnog arbitražnog sudišta pri Međunarodnom pravnom institutu, u pravnoj stvari tužitelja Međunarodni pravni institut protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, radi utvrđivanja postojanja Sporazuma, donio Pravorijek kojim se utvrđuje da je valjan ugovor o arbitraži sklopljen između tužitelja i tuženika, kao i Sporazum sklopljen 3. siječnja 2023. između tužitelja i tuženika sa sadržajem navedenim u točki III. Pravorijeka (...). Člankom 3. Pravorijeka se utvrđuje da imovina , sredstva i fondovi Međunarodnog pravnog instituta u Republici Hrvatskoj uživaju imunitet od svakog oblika sudskog ili upravnog postupka osim ako ga se Međunarodni pravni institut u određenom slučaju izrijekom odrekne. Člankom 5. Pravorijeka se utvrđuje da Međunarodni pravni institut kao i njegovi članovi uživaju sljedeće povlastice, između ostaloga i apsolutni imunitet od sudbenosti (...). Međunarodni pravni institut notificirat će Diplomatskom protokolu, odnosno Ministarstvu vanjskih i europskih poslova imena članova koja uživaju povlastice i imunitete prema ovom članku. Međutim, Sporazum je na snazi i prije nego što se obavi notifikacija te može služiti kao osnova i dokaz za ostvarivanje svih prava po ovom Sporazumu. Članovi Međunarodnog pravnog instituta uživaju, osim prethodno navedenih povlastica i imuniteta, i ostale povlastice imuniteta kao i osobe diplomatskog ranga. Člankom 6. Pravorijeka je utvrđeno da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske dužno na zahtjev Međunarodnog pravnog instituta izdati njegovim članovima, koji uživaju povlastice i imunitete prema prethodnom članku, kao i članovima njihovih užih obitelji, odgovarajuće identifikacijske isprave (posebna osobna iskaznica) diplomatska putovnica, s maksimalnim propisanim rokom važenja isprave. Člankom 7. Pravorijeka je utvrđeno da Sporazum stupa na snagu danom donošenja.
13. Odredbom članka 39. stavak 3. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01 – dalje: Zakon o arbitraži) je propisano da ako se u postupku pred sudom pojavi pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa, a o tom je pitanju već pravomoćno odlučeno u izreci domaćeg pravorijeka, sud će, povodom zahtjeva stranke i u granicama pravomoćnosti pravorijeka, biti vezan rješenjem tog pitanja sadržanim u izreci pravorijeka, osim ako utvrdi da je u pogledu tog dijela izreke postojao neki od razloga za poništaj pravorijeka iz članka 36. stavka 2. točke 2. toga Zakona.
14. U prvom redu sud je utvrdio da institucija, odnosno Arbitražni sud Stalnog arbitražnog sudišta pri Međunarodnom pravnom institutu pred kojim je donesen Pravorijek na kojeg se poziva tuženik, nije arbitražno sudište koje bi imalo javnu funkciju ili ovlasti koje su navedene u Pravorijeku, kao ni nadležnost za njegovo donošenje.
14.1. U Republici Hrvatskoj, institucionalna arbitraža se provodi prvenstveno putem Stalnog izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. To sudište djeluje kao arbitražna institucija, koja organizira arbitražne postupke, imenuje arbitre i osigurava pravila za vođenje arbitraže. Stalno izabrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koje, kao stalno tijelo, ima svoja pravila (pravilnike) po kojima postupa i vodi liste arbitara s kojih stranke biraju arbitre.
15. Nadalje, navedeni Pravorijek sadrži tvrdnje o povlasticama članova udruge Međunarodnog pravnog instituta – oslobađanje od poreza, carina, sudske nadležnosti, diplomatski imunitet, za što je potreban međunarodni sporazum (bilateralni ili multilateralni), potvrda Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a za što ne postoji javna dostupna potvrda niti ju je tuženik priložio.
16. Također, prema odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 16/93 – dalje: Bečka konvencija), diplomatski odnosi dviju država uspostavljaju se međusobnim pristankom. Tako se i priznavanje imuniteta, ako u obje postoji predstavništvo, vrši prema načelu reciprociteta u skladu s odredbama Bečke konvencije. Određena prava i povlastice (izuzeća od lokalne kaznene i građanske sudbenosti) se osiguravaju diplomatskim predstavnicima, s ciljem neometanog obavljanja njihovih dužnosti. Sukladno Bečkoj konvenciji, svrha tih povlastica i imuniteta nije stvaranje povlaštenog položaja pojedinaca nego osiguranje djelotvornog obavljanja funkcije diplomatskih misija kao predstavnika države.
16.1. S tim u vezi, valja navesti da priznavanje imuniteta ne obuhvaća apsolutni imunitet od (ijedne) sudbene vlasti kako to tumači tuženik već da osoba koja uživa diplomatski imunitet ne može biti kazneno progonjena ili uhićena u državi primateljici. Slijedom navedenog, diplomatsko pravo, odnosno povlastice, kada one postoje, odnosno kada pripadaju nekoj osobi nisu i ne mogu biti sredstvo za izbjegavanje odgovornosti diplomatskih predstavnika pri čemu se napominje da tuženik u ovom postupku nije dokazao svojstvo diplomatskog predstavnika.
16.2. Također valja navesti da sve i kada bi tuženik imao diplomatski imunitet, takav imunitet bi bio ustanovljen isključivo u vezi s obavljanjem njegove dužnosti, a ne radi izbjegavanja podmirivanja obveza koje nisu u vezi s obavljanjem dužnosti, a što konkretno nije slučaj budući da iz izvatka iz poslovnih knjiga, a kojeg tuženik nije osporavao proizlazi da se potraživanje temelji na ugovoru.
17. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu – ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
18. Slijedom navedenog, budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ima apsolutni imunitet od sudbenosti (koji ni ne postoji u smislu i opsegu u kojem ga tumači tuženik) sud je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije odbio kao neosnovan, a imajući u vidu da tuženik nije osporio ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, niti je tvrdio i dokazao da je dug podmirio, na temelju odredbe članka 9. ZOO-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
18.1. Budući da tuženik nije o dospijeću podmirio svoju obvezu, na dugovani iznos glavnice tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu, u smislu odredbe članka 29. ZOO- a, po stopi koja se primjenjuje u "ostalim odnosima".
19. Za napomenuti je, također, da se kod ovog suda vodi više postupaka protiv tuženika koji proizlaze iz drugih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao, a nakon toga je odbijao podmirivati obveze pozivajući se na apsolutni imunitet, iz čega proizlazi širi kontekst odnosa koje tuženik ima prema vjerovnicima, a kasnije tužiteljima.
20. S obzirom na to da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi članka 58. stavak 3. OZ-a, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP-a, nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Stoga je u točki II. izreke ove presude platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe s pripadajućim zateznim kamatama, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP -a. Navedeno je u skladu i sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku. Dakle, tužitelju je priznato pravo na naknadu troška za sastavljanje prijedloga za ovrhu u skladu s Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje OT) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV po stopi od 25% u skladu s Tbr. 46. OT. Također, tužitelju je dosuđen i trošak pristupa na ročište održanog 3. veljače 2026., temeljem Tbr. 9. t. 1. OT u visini 100,00 EUR uvećano za PDV. Slijedom navedenog, tužitelju je valjano ukupno priznati troškove postupka u visini 250,00 EUR. Tužitelju na navedeni iznos troškova postupka nisu dosuđene zatezne kamate s obzirom na to da u troškovniku predanom na ročištu 3. veljače 2026. iste nisu niti zatražene, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
21.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak tzv. pregleda dokumentacije, jer isti trošak nije ničime dokazan niti dokumentiran. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 17. siječnja 2025. s obzirom na činjenicu, a kako je ranije u obrazloženju navedeno, da isti nije uzet u obzir prilikom donošenja odluke jer je dostavljen sudu protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a. Isto tako nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude budući je punomoćnik tužitelj s istoga izostao pa taj trošak nije ni nastao. Konačno, tužitelju nije priznat trošak, kako je to naveo u troškovniku, "sudska pristojba na presudu i trošak ovršnog postupka", jer nije određeno naveo te troškove za koje traži naknadu, odnosno nije postavio zahtjev za naknadu troška u skladu s odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a zbog čega o tom zahtjevu za naknadu troška sud nije odlučivao. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.
Velika Gorica, 10. ožujka 2026.
Sutkinja
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.
Nacrt presude izradio sudski savjetnik Luka Perković.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- presuda nepravomoćna
- kal. 30 dana