Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-110/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikole Horvata i Deana Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16, protiv 1. tuženika Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB: 28128148322, kao pravnog sljednika PPK Karlovačka mesna industrija d.d. Karlovac, Selce br.33, OIB: 18257277698, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. iz Zagreba, i 2. tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. i 2. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama.

III Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki II izreke.

IV Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki III izreke.

V Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki IV izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 961,83 eura sa zateznim kamatama.

VI Preinačava se presuda presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki IV u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka za daljnji iznos od 25,92 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se 1. i 2. tuženiku solidarno u roku 15 dana naknaditi tužitelju daljnji iznos trošak postupka u visini od 25,92 eura uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekuću od dana donošenja ove drugostupanjske presude pa do isplate.

VII Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2019-39 od 3. studenoga 2025. u točki IV izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko iznosa od 987,75 eura sa zateznim kamatama.

VIII Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

IX Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., [adresa] OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da solidarno naknade tužitelju SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade nematerijalne štete iznos od 3.400,00 eur-a, uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. II Nalaže tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., [adresa] OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da solidarno naknade tužitelju SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege, iznos od 720,00 eur-a uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe; 13. ožujka 2019. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se s preostalim dijelom potraživanja naknade nematerijalne štete u iznosu od 3. 483,20 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom.

IV Nalaže se tuženicima PPK Karlovačka mesna industrija d.d., [adresa] OIB: 18257277698, sada Mesna industrija braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka 13, OIB:28128148322 i Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, da tužitelju SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 961,83 eur-a uz zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žale se i 1. i 2. tuženi i tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Tužitelj traži naknadu troška sastava žalbe.

3. U odnosu na tužiteljevu žalbu 1. tuženi je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbama. Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je djelomično pogrešno primijenio materijlano rpavo.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod pravnog prednika 1. tuženika PPK Karlovačka mesna industrija d.d. Karlovac, na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od dana 24. svibnja 2013., na radnom mjestu vozača u prometu i da je također bio osposobljen za rukovatelja viličara. Dana 3. veljače 2016. dopremio je mesne proizvode u logističko - distributivni centar LIDL u Perušiću, teretnim vozilom tvrtke PPK, marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka] s prikolicom marke Schmitz registarske oznake [registarska oznaka], te je mesne proizvode s pretovarne rampe skladišta prenosio u dio skladišta svježeg mesa. U tu je svrhu koristio električni viljuškar pored kojega se hoda, marke Jungheinrich tip 2 PZV 20. tv. broj: [tvornički broj] vlasništvo 2. tuženika LIDL-a, pri čemu ističe da mu je od strane LIDI-a dopušteno korištenje predmetnog transportnog sredstva, na način da mu je osiguran ključ viličara, a što vrijedi i slučaju drugih vozača koji dopremaju robu u skladište 2. tuženika. Nakon što je iskrcao i odložio u skladište 2. tuženika 20 do 60 paleta mesa težine od 200-300 kg mesa po paleti, tužitelj je po spuštanju palete u skladište krenuo unatrag, kako dalje opisuje, s time da je komandu uputio i viličaru koji se kretao za njim. Trenutak prije toga na oko 2-3 metra iza njega (tužitelja), na njegovoj putanji unatrag, svoj viličar istoga proizvođača tip: 4 PZV 480 tv. Broj: [tvornički broj] parkirao je viličarist LIDL-a IČ, te ga napustio radeći svoj posao pregleda robe nekoliko metara dalje. No, o tome nije obavijestio ni upozorio tužitelja pa je tužitelj krećući se unatrag došao do viličara koji je parkirao [adresa] i posrnuo na njegovoj upravljačkoj platformi. Kod toga je izgubio ravnotežu, te ga je u padu njegov viličar podigao i prikliještio mu lijevo stopalo uz upravljačku platformu pariranog viličara. Prilikom obavljanja ovih poslova tužitelj tvrdi da je koristio propisanu zaštitnu opremu i cipele s kapicom, te osobno iznosi da je bio osposobljen za rukovatelja viličarom, ali ne i za poslove upravitelja električnog viličara pored kojeg se hoda. Ipak, unatoč takvoj činjenici 2. tuženik mu je dozvolio obavljanje poslova upravitelja električnog viličara, pored kojega se hoda, a da prethodno nije provjerio je li (tužitelj) osposobljen za rad na siguran način za upravljanje ovim viličarom, a što je suprotno čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj dalje navodi da je prilikom obavljanja navedenih poslova zadobio prijelom metatarzalne kosti i tužbom u točki I tužbenog zahtjeva potražuje od tuženika da mu solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Na ime materijalne štete tužitelj potražuje naknadu za tuđu pomoć i njegu. Od potraživanja u dijelu neostvarene plaće za vrijeme bolovanja tužitelj je odustao.

7. Tijekom postupka tužiteljev poslodavac PPK karlovačka mesna industrija d.d. pripojen je društvu Mesna industrija braće Pivac d.o.o. Vrgorac, sada 1. tuženik.

8. Među strankama nije sporno da je došlo do štetnog događaja za vrijeme rada. Nakon štetnog događaja proveden je inspekcijski nadzor 9. veljače 2016. kojemu tužitelj nije prisustvovao.

9. Tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja upravljao viličarem krećući se unazad u smjeru kretanja. Neposredno prije toga radnik 2. tuženika je parkirao viličar kojim je isti upravljao, a tužitelju je noga zapela u drugi viličar uslijed čega je tužitelj svojim viličarem pritisnuo svoju nogu, jer u međuvremenu nije uspio podići ručku svog viličara kako bi zaustavio kretanje svojeg viličara. I prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru, tužitelj je, kretajući se unatrag, došao do drugog viličara te posrnuo na njegovoj upravljačkoj platformi i pri tom izgubio ravnotežu, pa ga je u padu njegov viličar podigao i priklještio mu lijevo stopalo uz upravljačku platformu parkiranog viličara.

9.1. Ovaj sud prihvaća tvrdnje tuženika da je logično da je pravilno viličarem upravljati na način da se hoda naprijed okrenut u smjeru kretanja i rukom povlači viličar. Međutim, tužitelj je u trenutku ozljeđivanja odlagao paletu s mesom, zatim je krenuo korak-dva unazad da se odmakne od te palete s namjerom da uzme drugu paletu, i u tim okolnostima radnja tužitelja kretanja unazad ne predstavlja skrivljeno ponašanje tužitelja odnosno njegov doprinos nastanku štete. Posebno pored činjenice da je radnik 2. tuženika ostavio odmah iza leđa tužitelja svoj viličar, bez da o tome obavijesti tužitelja, pri čemu je u tom prostoru zbog potrebe hlađenja bilo bučno uslijed rada klima uređaja te tužitelj nije mogao čuti da je odmah iza njega parkiran drugi viličar. Dakle, tužitelj nije mogao pravovremeno opaziti ostavljeni viličar i suženi prostor njegovog manevriranja, pri čemu je drugi viličar ostavljen na neuobičajenom mjestu odnosno ostavljen je na mjestu koje nije predviđeno za ostavljanje (parkiranje) radnog stroja kakav je viličar.

10. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način i imao je stručno osposobljavanje za rukovanje viličarem. Navedeno, nije sporno.

No, u [adresa] o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada ..., Ispostave u [adresa], ... Republike Hrvatske od 29. veljače 2016. utvrđeno je da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način sa konkretnom vrstom viličara. Isto tijelo je u dijelu pod točkom 1. u Zapisniku utvrdilo da je tužitelj samo osposobljen za rad na siguran način putem PPK za upravljanje (običnim) viličarem. U prilog tome izdan je Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način u sklopu kojeg je praktični dio provjere dovršen u veljači 2012. za radno mjesto vozača.

Suprotno tuženi nisu dokazali, a nije niti osporen onaj dio zapisnika o inspekcijskom nadzoru kojim je to utvrđeno, a tuženi nisu niti vještačenjem po vještaku zaštite na radu dokazali da utvrđenja inpektora nisu točna.

Zbog navedenoga i ovaj sud smatra da tužitelj nije bio (u potpunosti) osposobljen za rad na siguran način u odnosu na upravljanje električnim viličarem.

11. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nema elemenata za utvrđenje tužiteljeve odgovornosti ili suodgovornosti za skrivljeno postupanje u nastanku štetnaog događaja, a posebno ne njegove isključive odgovornosti za počinjeno djelo i njegove posljedice.

12. Tužitelju je 2. tuženik dao ovlaštenje da upravlja električnim viličarem, iako on osobno nije prošao obuku i nema uredno ovlaštenje za upravljanje takvom vrstom viličara kakav je električni, a što onda dovodi i do postojanja solidarne odgovornosti oba tuženika kako to zaključuje i sud prvog stupnja, i to 1. tuženika kao poslodavca, a 2. tuženika kao poslovnog suradnika tužiteljevog poslodavca, a sve to primjenom čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

12.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Dakle, mjesto rada u smislu citirane odredbe je i mjesto na kojemu se štetni događaj dogodio.

Ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. Dakle, i predmetna ozljeda je ozljeda na radu za koju odgovara 1. tuženik kao poslodavac tužitelja primjenom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i dr.) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema kojemu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

12.2. Odgovornost 2. tuženika temelji se na čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr.) kao vlasnik opasne stvari. Naime, elektični viličar predstavlja opasnu stvar, a vlasnik iste je 2. tuženik koji je tužitelju o okviru obavljanja poslova njegovog radnog mjesta dozvolio da upravlja viličarem iako nije bio osposobljen na odgovarajući način, s tim da je upravo djelatnik 2. tuženika uzrokovao nastanak štetnog događaja ostavljanjem viličara na način kako je to prethodno već opisano. Postupanje 2. tuženika da je na mjestu rada dopustio samostalnu upotrebu svojeg sredstva rada električnog viličara pored kojeg se hoda, osobama na radu za koje prethodno nije provjerio jesu li osposobljene za rad na siguran način za upravljanjem dotičnim sredstvom, odnosno dopustio je samostalno obavljanje dotičnih poslova osobama koje nisu osposobljene za rad na siguran način, a takvo postupanje 2. tuženika je suprotno čl. 4. st. 4. i čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu.

13. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je prilikom pregleda tužitelja od strane kirurga u [obrt], [obrt], utvrđena oteklina i hematomdorzuma stopala, te je zabilježeno da tužitelj ne može opteretiti stopalo. Rtg obrada pokazala je "pri bazi I i II metatrzalne kosti stidno slobodno koštano tijelo oko 4 mm koje može odgovarati diskretnoj avulziji", a dalje je za bilježeno da je postavljena imobilizacija longetom i preporučeno mirovanje, te korištenje analgetika i hladnih obloga. Ipak, pregled dana 8. veljače 2016. kod kirurga u [obrt] "pokazao je enormni edem stopala, sugilacije na stopalu te popucalu imobilizaciju", pa je postavljena dijagnoza rubnog prijeloma baze prve metatarzalne kosti lijevog stopala, kompresija lijevog stopala i oteklina lijevog stopala. Također je postavljena nova longeta, elevacija, te je zabranjeno opterećivanje (lijeve noge t.j. stopala) i određen hod tužitelju na štakama. Potom je dana 15. veljače 2016. izvršena kontrola kirurga, te je zabilježeno da je lokalni nalaz bolji, oteklina i hematom u regresiji, a longeta postoji i dalje. Dana 22. veljače 2016. učinjena je daljnja kontrola kirurga i zabilježeno da je „subjektivno u poboljšanju, edem u iščezavanju, hod bez opterećivanja“.

Vještak nadalje konstatira daljnje preglede i kontrole koje je tužitelj imao kod kirurga i fizijatra, a najzad utvrđuje da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio rubni prijelom baze metatarzalne kosti lijevog stopala i kompresiju lijevog stopala Prilikom pregleda tužitelja od strane vještaka zabilježeno je ono što je izjavio tužitelj, a to je da osjeća povremenu bolnost u području ranije ozljede lijevog stopala, osobito pri promjeni vremena. Također da je na bolovanju bio oko 5 mjeseci, a vještak bilježi i da sada nema vidljivih znakova ozljede stopala, te da psihijatrijski tužitelj nije liječen, uz okolnost da i dalje radi kao vozač.

Vještak nastavno nalazi da je tužitelj radi zadobivenih ozljeda, tijekom njihovog liječenja i rehabilitacije, trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, dok su bolovi slabog intenziteta trajali 60 dana, a to bi značilo da je ukupno trpio bolove u trajanju oko 2,5 mjeseci. Pored toga tužitelj je svakako trpio nelagodnosti u vidu nošenja imobilizacije, korištenja štaka, RTG snimanja, fizikalne terapije, te preglede i kontrole liječnika.

U dijelu smanjene životne aktivnosti vještak je primarno iznesao da kod tužitelja ne postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti koje bi bilo posljedica predmetnog štetnog događaja. No, vještak nalazi da je kod tužitelja postojalo privremeno smanjene životne aktivnosti na, reklo bi se, prilično visokoj razini od 30% i u trajanju od dva mjeseca. Potom je slijedeća dva mjeseca postojalo privremeno smanjenje životne aktivnosti na razini od 15%, koje smanjenje je bilo povezano s otežanim kretanjem tužitelja.

U odnosu na kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha ovaj je vještak naveo da je tužitelj tijekom štetnog događaja i liječenja trpio i strah. Pobliže je iznio da je tužitelj primarno pretrpio strah jakog intenziteta, ali je isti trajao kratko, odnosno trajao je koliko i sam štetni događaj. Potom je po mišljenju vještaka tužitelj pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, što znači do završetka liječničke obrade i utvrđenja opsega ozljeda te početnog smirivanja simptoma. Daljnjih 11 dana t.j. do druge kontrole liječnika trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta, a tada je kod tužitelja utvrđeno poboljšanje stanja. Nakon toga nastavio se sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući i zabrinutost za ishod liječenja, a taj je kako vještak navedi trajao još iduća tri mjeseca. Ipak, po mišljenju vještaka pretrpljeni strah kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice.

14. Slijedom utvrđenja temeljenih na nalazu i mišljenju vještaka, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kod tužitelja.

No, s obzirom na intenzitet i trajanje fizičkih boli kod tužitelja (oko dva i po mjeseca), straha (u trajanju od ukupno oko tri i po mjeseca), uz privremeno relativno intenzivno trpljenje smanjene životne aktivnosti od strane tužitelja (oko četiri mjeseca), tužitelju je bilo opravdano dosuditi za neimovinsku štetu iznos od 2.000,00 eura, a ne 3.400,00 eura kako je to dosudio sud prvog stupnja. Naime, kod tužitelja u konačnici nije zaostalo trajno smanjenje životne i radne aktivnosti pa navedeno značajno utječe na ocjenu visine pravične novčane naknade slijedom čega ovaj sud smatra da je primjereni iznos naknde štete iznos od 2.000,00 eura.

15. Po osnovi tuđe pomoći i njege, pravilno je, a kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog toga što se otežano kretao i koristio štake, tužitelju dosuđen iznos naknade iznos od 720,00 eura, a za 180 sati tuđe pomoći i njege koliko je vještak ukupno našao da je tužitelju bila potrebna.

16. Kako je liječenje tužitelja završeno u svibnju odnosno lipnju 2016., a tužitelj je podnio tužbu sredinom mjeseca ožujka 2019., pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije istekao petogodišnji rok zastare sukladno čl. 139. Zakona o radu.

17. No, sud prvog stupnja pogrešno je zaključio da je tužitelj uspio samo djelomično s osnovom postavljenog tužbenog zahtjeva. On je s osnovom uspio u cijelosti jer je zahtjev za naknadu izgubljene zarade povukao pa se taj dio tužbenog zahtjeva ne uzima u obzir pri odmjeravanju uspjeha tužitelja u sporu.

Dakle, tužitelj je s osnovom uspio u cijelosti, a s visinom prema ovoj presudi uspio je u omjeru od 36 %. U prosjeku uspio je s 68% (100+36=136:2=68). Naime, uspio je s iznosom od 2.720,00 eura od ukupno zatraženih 7.603,20 eura.

18. Tuženi su uspjeli s 32%, pa kada se 68% umanji za 32 %, tužitelju u konačnici pripada pravo na 36% troškova zastupanja po odvjetniku.

19. Pri tom je pravilno sud prvog stupnja tužitelju kao opravdan priznao trošak za sastava tužbe i podneska od 9. lipnja 2025., te za zastupanje na ročištu od 11. veljače 2020., 14. srpnja 2020., 5. svibnja 2021. i 10. lipnja 2025., sve u iznosu od po 100 bodova tj. u iznosu od po 200,00 eura.

Za prvo i pripremno ročište održano dana 3. listopada 2019. pravilno je priznata 50%- na naknada ili iznos od 50 bodova (100,00 eura), jer se na istom samo procesno raspravljalo, a ista naknada mu pripada i za zastupanje na ročištu objave odluke. Za zastupanje na ročištu od 13. siječnja 2021. tužitelju pripada 25%-na naknada od 25 bodova ili 50,00 eura, koliko je priznato i za sastav podneska od 11. veljače 2025. kojim dostavlja zdravstveni karton.

Sve to (1.500,00 eura) uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 eura.

Tužitelju, dakle, od 1.875,00 eura koje mu pripada po osnovi zastupanja po odvjetniku, pripada 36% odnosno 675,00 eura.

20. Uz to, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška medicinskog vještačenja u iznosu od 182,63 eura, dok mu trošak financijskog vještačenja ne pripada jer nije dokazao, a u konačnici niti potraživao, izgubljenu zaradu. Dakle, riječ je o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog spora pa se tužitelju pravo na naknadu tog troška ne može priznati.

21. Tužitelju pripada i pravo na naknadu troška od 42,47 eura koji je tužitelju nastao zbog pristupa svjedoka JČ na ročište održano 14. srpnja 2020., kao i na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 87,65 eura.

22. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. a ZPP-a odlučeno je kako je naznačeno u točkama I do VII izreke ove drugostupanjske presude.

23. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u dijelu odluke o troškovim postupka, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

24. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog spora, pa je i zahtjev 1. tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan primjenom čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević