Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-353/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, TLJ, izvjestiteljice i članice, TL, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Škudar, odvjetnik u Donjoj Stubici, protiv prvotuženika NL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotuženika JL, OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice GL, OIB [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-438/2023- 32 od 26. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-438/2023-32 od 26. ožujka 2025. u stavcima IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-438/2023-32 od 26. ožujka 2025. u stavku I. izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba drugo i trećetuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-438/2023-32 od 26. ožujka 2025. u stavcima II., III. i VII. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba prvotuženika izjavljena protiv stavka VII. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-438/2023-32 od 26. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se I. tuženiku NL, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.914,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II. tuženiku JL, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.844,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se III. tuženici GL OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.844,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ista potražuje od I. tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 7.163,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim ista traži isplatu zakonskih zateznim kamata na iznos od 4.914,20 eura od dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2025.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ista potražuje od II. i III. tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 2.946,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim ista traži isplatu zakonskih zateznim kamata na iznos od 3.689,38 eura od dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2025.

VI. Nalaže se tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I. tuženiku NL, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 74,56 EUR u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se II. tuženiku, JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tuženoj, GL OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici, ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 370,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana“

2. Protiv presude u stavcima IV., V. i VI. izreke žali se tužiteljica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno provođenje drugostupanjske rasprave. Traži trošak sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavcima I. i VII. izreke žali se prvotuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv presude u stavcima II., III. i VII. izreke žale se drugo i trećetuženici iz žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu sukladno navodima žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe stranaka su neosnovane, dok je žalba prvotuženika u odnosu na stavak VII. izreke presude nedopuštena, budući da je istim naloženo drugo i trećetuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak pa prvotuženik nema pravni interes na podnošenje žalbe u odnosu na navedeno (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

7. Predmet spora u odnosu na prvotuženika jest zahtjev za isplatu iznosa do 12.077,78 eura na ime ½ vrijednosti nekretnina označenih s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuća u zaleđu [adresa]) za koje tužiteljica tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu nje i prvotuženika, a u odnosu na drugo i trećetuženike isplata iznosa od 5.308,91 eura na ime izvršenih ulaganja u nekretninu (obiteljska kuća izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u vlasništvu drugo i trećetuženika za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i prvotuženika i stanovanja u istoj te iznosa od 1.327,23 eura na ime vrijednosti namještaja (kuhinjski elementi i štednjak), koji su ostali u toj nekretnini (čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona /"Narodne novine", broj: 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 61/11, 25/13 i 05/15, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03/ u vezi s čl. 361. st. 2. ObZ- a/03 u vezi s čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19./ i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a).

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire pvotuženik, to stoga što je, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ne postoji proturječnost između onoga, što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima, danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci, zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a to stoga što iz stanja spisa proizlazi da je sud prvotuženika rješenjem od 5. veljače 2025. pozvao da dostavi potvrdu liječnika obiteljske medicine o nemogućnosti dolaska na ročište te da se očituje postoje li drugi razlozi koji onemogućavaju dolazak prvotuženika na ročište 11. veljače 2025., koje rješenje je isti zaprimio 5. veljače 2025. i po istome nije postupio, radi čega je pravilno odlučio sud prvog stupnja kada je odbio prijedlog za odgodu ročišta, a uzevši obzir i da se na ranije pozive suda prvotuženik nije odazivao, koje ponašanje je cijenjeno sukladno odredbi čl. 269. st. 2. ZPP-a.

10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a).

11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

- da je brak tužiteljice i prvotuženika, koji je zaključen 17. travnja 2004., razveden presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-139/15-11 od 1. srpnja 2016., s time da su za vrijeme trajanja bračne zajednice isti živjeli u kućanstvu s drugo i trećetuženicima, u kući koja je u njihovom suvlasništvu na adresi [adresa] svakog u ½ dijela;

-da iz spisa Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-139/15 proizlazi da je NL podnio tužbu za razvod braka 14. svibnja 2015. u kojoj je naveo da je bračna zajednica prestala tijekom listopada 2014.;

-da je u navedenom postupku proveden dokaz saslušanjem ovdje tužiteljice te je ista na ročištu 6. lipnja 2016. iskazala da je napustila bračnu zajednicu u listopadu 2014., dok je dijete ostalo živjeti s ocem u sredini u kojoj je od tada živjelo;

-da iz izvješća Centra za socijalnu skrb od 12. rujna 2015., koje prileži spisu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-139/15 proizlazi da je utvrđeno da su tužiteljica i prvotuženik naveli da je tužiteljica bračnu zajednicu napustila u listopadu 2014.;

- da zastarni rok za potraživanje ispate na ime ulaganje u tuđu nekretninu počinje teći od trenutka prestanka korištenja tuđe nekretnine (od prestanka korištenja plodova tog rada) pa kako je tužiteljica nekretninu u suvlasništvu drugo i trećetuženika, u koju su vršena ulaganja, napustila u listopadu 2014., a tužbu je podnijela 1. lipnja 2017., to nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO- a;

-da su na očevidu 23. rujna 2020. bile prisutne stranke i stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirjana Tušek, ing. građevine, koja je dala svoj nalaz i mišljenje (list 116 do 126 spisa) utvrdivši da je kuća, koja je predmet ovog postupka katnica sa izgrađenom fasadom, a predmet očevida je dnevni boravak i kuhinja u prizemlju predmetne kuće kao i fasada na cijeloj kući;

-da je za vrijeme trajanja braka tužiteljice i prvotuženika napravljena fasada na kući te je za financiranje (materijal za izradu fasade) iste tužiteljica zaključila ugovor o kreditu, koju činjenicu u svom iskazu potvrđuje trećetuženica, a isto proizlazi iz iskaza tužiteljice te dostavljenog Ugovora o kreditu od 15. listopada 2010. i računa od 15. listopada 2010.;

-da iz dostavljenih računa proizlazi da je tužiteljica otplaćivala navedeni kredit, s time da je ista čitavo vrijeme trajanja braka tužiteljice bila zaposlena, dok je prvotuženik bio u mirovini koja je iznosila 3.500,00 kn[1] /464,53 eura;

- da iz iskaza tužiteljice i trećetuženice proizlazi da nisu plaćali radnike za izvođenje radova fasade, već su navedene radove izvodili otac tužiteljice i prijatelji, radi čega sud zaključuje da su tužiteljica i prvotuženik, kao bračni drugovi, zajedno uložili u navedenu nekretninu u smislu plaćanja materijala za fasadu sredstvima iz rada pa isti svaki u ½ dijela ostvaruju pravo na isplatu uloženih sredstava (čl. 248. i 249. st.1. ObZ-a) od strane vlasnika nekretnine u koju su sredstva uložena (čl. 1111. ZOO-a);

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da izrada ovojnice građevine- fasade iznosi 61.242,00 kn s uključenim PDV-om u visini 25%; rad na postavi skele iznosi 8.750,00 kn s uključenim PDV-om od 25%; rad na fasadi ukupno iznosi

52.492,00 kn s uključenim PDV-om;

-da od utvrđenog iznosa 60% otpada na vrijednost materijala, što iznosi 31.495,20 kn s PDV-om i 40% na vrijednost rada, a što iznosi 5.460,15 kn s PDV-om pa kako je tužiteljica u iskazu potvrdila da troškove oko izvođenja nisu imali, jer su iste izvodili njezin otac i prijatelji, a nije niti tvrdila da bi se imao trošak skele osnovan je zahtjev tužiteljice za izvršena ulaganja u vidu plaćenog materijala za fasadu u iznosu od 15.747,60 kn/2.090,07 eura;

-da je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da vrijednost ulaganja u stambenu građevinu i to u kuhinju i dnevni boravak tj. žbukanje zidova, ugradnja glazure, soboslikarski radovi, postavljanje laminata i keramičkih pločica, iznosi 13.650,37 kn s uključenim PDV-om u visini od 25% time da od tako utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, a što iznosi 8.190,22 kn s uključenim PDV-om od 25% i 40% na vrijednost rada, a što iznosi 5.460,15 kn s uključenim PDV-om u visini 25% pa je stoga zahtjev tužiteljice u tom dijelu osnovan za iznos od 4.095,11 kn/543,51 eura;

-da iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je ukupna vrijednost radova (materijal i rad) na ugradnji centralnog grijanja utvrđena u visini od 35.005,23 kn, što znači da je vrijednost materijala u visini od 21.003,14 kn (60%), a vrijednost radova u visini od 14.002,09 kn (40%). Kako je doprinos tužiteljice i I. tuženika u navedenom trošku iznosio 45,45 % to isti ostvaruju pravo na naknadu vrijednosti ulaganja u iznosu od 15.909,87 kn to tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu za izvršena ulaganja s navedene osnove u iznosu od 7.954,93 kn/1.055,80 eura;

-da zaključno vrijednost ulaganja tužiteljice u predmetnu nekretninu iznosi

3.689,38 eura (čl. 1111. st.1. ZOO-a);

-da tužiteljica nije na pravno relevantan način dokazala koja je vrijednost pokretnina u odnosu na koje tvrdi da su nakon prestanka bračne zajednice ostale na korištenje prvotuženiku, kao i zajedničkoj kćerki stranka (čl. 219. st.1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a);

-da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrade i dvorište površine 21 čhv, upisan NL iz [adresa] te je ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika;

-da je tuženiku odobren kredit temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja koji je plasiran 24. studenog 2011. u iznosu od 35.000,00 eura, s time da je bespovratni dio iznosio 21.000,00 eura, a ostatak za povrat 14.000,00 eura;

-da je prvotuženik sredstva za kupnju predmetne nekretnine ostvario temeljem rješenja Ministarstva, odnosno na osnovi čl. 42. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11) te na osnovi Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 86/05) radi čeg ista predstavljaju posebnu imovini prvotuženika koju je stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalida Domovinskog rata;

-da iznos od 14.000,00 eura, kojeg je prvotuženik u obvezi otplaćivati predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika te se navedeni kredit otplaćivao od sredstava stečenih radom, dok prvotuženik za razdoblje otplaćivanja istoga po prestanku bračne zajednice ostvaruje pravo na isplatu dijela plaćenih rata kredita od tužiteljice sukladno njezinom suvlasničkom omjeru;

-da imajući u vidu da je predmetna nekretnina kupljena i adaptirana sredstvima dobivenim kreditom HPB d.d. u iznosu od 35.000,00 eura, od čega iznos od 21.000,00 eura predstavlja posebnu imovinu tuženika, dok iznos od 14.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika to temeljem čl. 248 i čl. 249. st.1. ObZ-a suvlasnički omjer tužiteljice u navedenoj nekretnini iznosi 20% od iznosa od 24.571,00 eura (nalaz i mišljenje vještaka Ivana Vučemila) odnosno 4.914,20 eura,

pravilno je odlučio sud prvog stupnja kao pod I. do V. izreke presude, radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza i tumačenje istih na način usmjeren na uspjeh u sporu, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine.

13. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja stranaka nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Na žalbene navode tužiteljice još valja odgovoriti:

- da se u točki 16. obrazloženja presude sud, vezano za ulaganja u nekretninu u vlasništvu drugo i trećetuženika pravilno poziva na odredbu čl. 1111. ZOO-a, dok se u odnosu na dio na koji tužiteljica ostvaruje pravo poziva na odredbe ObZ-a, kojima je regulirana bračna stečevina;

-da omjer kojeg je sud izračunao vezano uz trošak centralnog grijanja (točka 32. obrazloženja) u visini od 45,45% proizlazi uz činjenica utvrđenih po sudu prvog stupnja na način da je, a kako su to iskazivale stranke, trošak uvođenja centralnog grijanja iznosio oko 22.000,00 kn, a da su tužiteljica i prvotuženik sudjelovali u tom trošku s 10.000,00 kn, odnosno u omjeru od 45,45%;

-da iz rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 14. listopada 2011. proizlazi da je prvotuženiku priznato pravo na stambeni kredit za kupnju kuće ili stana u vlastitoj organizaciji u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.000,00 eura kao 60 % HRVI te mu je utvrđeno pravo na popust pri otplati dodijeljenog kredita u visini od 60 % tako da je korisnik kredita dužan vratiti razliku u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 14.000,00 eur, s time da je u procjenu koji iznos kredita prvotuženiku pripada uzeta u obzir činjenica da isti ima obiteljsko kućanstvo od tri člana te da mu sukladno s čl. 11. st.1. toč. c Uredbe pripada 60 m2 stambenog prostora umanjeno za 10,00 m2 ostvarenih u obnovi tako da mu pripada stambena površina od 50 m2, ali da isto nije od utjecaja na utvrđenje da 21.000,00 eura predstavlja posebnu imovinu prvotuženika, budući da je razlogom odobravanja kredita upravo činjenica da je isti hrvatski vojni invalid pa se doprinos tužiteljice ne može drugačije cijeniti činjenicom da je prvotuženiku odobrena kvadratura stana jer je u tom trenutku imao tročlanu obitelj.

15. Na žalbene navode drugo i trećetuženika valja još dodati da isti nisu na pravno relevantan način dokazali da bi eventualno primljene otpremnine (drugotuženik u 2003., a trećetuženica u 2008.) uložili u fasadu i u uređenje prostorija u kojima su stanovali tužiteljica i prvotuženik pa je pravilno sud prvog stupnja, ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključio da su ulaganja financirana od strane tužiteljice i prvotuženika kao, u to vrijeme, bračnih drugova.

16. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23).

17. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Slijedom navedenoga odučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I., II. i III.) i rješenja (čl. 366. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac