Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-40/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izmjene odluke o visini uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1384/2023-29 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1384/2023-29 od 30. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je izmijenjen iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-83/2020 od 13. srpnja 2020. na način da je naloženo tuženiku da za uzdržavanje sina mlt. tužitelja, umjesto iznosa od 1.900,00 kuna / 252,18 €[1] plaća iznos od 550,00 € mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe odnosno 14. prosinca 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke, umanjene za već uplaćene iznose uzdržavanja za razdoblje od utuženja do donošenja presude, ukupno 6.551,82 €, dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a ostale od 1. studenog 2025. pa nadalje kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na tekući račun majka i zakonske zastupnice tužitelja ( točka I. izreke ). Pod točkom II. izreke je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa uzdržavanja ( za iznos od 50,00 € mjesečno).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim mu je izmijenjena odluka od plaćanju mjesečnog iznosa uzdržavanja ( točka I. izreke ) žali se tuženik po sadržaju osporavajući odluku iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u osporenom dijelu.

3. Tužitelj u očitovanju koje po sadržaju predstavlja odgovor na žalbu, osporava iznesene žalbene razloge tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu te postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje u tekstu: ObZ ) na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev za povišenjem uzdržavanja kojim maloljetni tužitelj traži izmjenu iznosa uzdržavanja na koje je njihov otac, tuženik, obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 83/2020 od 13. srpnja 2020..

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-83/2020 od 13. srpnja 2020. povišeno i utvrđeno uzdržavanje za mlt. KJ s 1.300,00 kuna na 1.900,00 kuna mjesečno,

- da je mlt. tužitelj rođen **.**.2008., te je prilikom donošenja pobijane odluke bio u dobi od 17 godina, da pohađa drugi razred [obrt] [adresa], prirodoslovno-matematički smjer s nastavom na engleskom jeziku,

- da mlt. tužitelj ima utvrđen teški invaliditet zbog kronične bolesti i poremećaja iz spektra autizma, da ima potrebu individualnog rada u provođenju psihosocijalne terapije, da mu je dijagnosticiran Aspergerov poremećaj (visokofunkcionalni autizam) i Sjorgen sindrom (kronična autoimuna bolest sluznica), kronična opstipacija (dugotrajno stanje otežanog ili rijetkog pražnjenja crijeva), benigni mioklonus u spavanju, višestruko odstupanje u razvitku, vazomotorni rinitis, atopijski dermatitis, socijalno (pragmatički) komunikacijski poremećaj, zbog čega su mu potrebne česte medicinske obrade, lijekovi, terapije, pojačani nadzor i skrb te pomoć pri svakodnevnom funkcioniranju, od prehrane do higijene,

- da mlt. tužitelj živi sa majkom u kući u vlasništvu bake, polubrata i polusestre, da ostvaruje pravo na osobnu invalidninu od 232,26 € mjesečno, a troškovi lijekova mjesečno iznose oko 300,00 €, da režije koje majka plaća iznose oko 200,00 € mjesečno, da troškovi higijene i prehrane mlt. tužitelja mjesečno iznose oko 400,00 €, da za izvannastavne aktivnosti plaća 100,00 € svakih šest mjeseci za karate te 10,00

€ individualno po treningu za karate,

- da primanja majke tužitelja iznose 497,54 € putem HZMO, 110,36 € na ime dječjeg doplatka, te 400-450 € mjesečno na ime rada, pri čemu upravo zbog zdravstvenog stanja mlt. tužitelja nije u mogućnosti raditi u punom radnom vremenu te je posljednjih pet godina na bolovanju,

- da je tuženik zaposlen u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, po struci je ing. telekomunikacija i struč. spec. zaštite na radu, za 2023., 2024. te prvih šest mjeseci 2025., po osnovi plaće je ostvarivao u prosjeku 2.500,00 eura mjesečno, suvlasnik je ½ dijela nekretnine koju u naravi čini stan površine 64,48 m2 u [adresa], te je otac mlt. HJ (8 godina) koji ima dijagnosticiranu astmu, alergijski rinitis koji uzrokuje pelud (preludna groznica), atopični dermatitis i oralni alergijski sindrom, alergijski gastroenteritis i kolitis, prirođeni veziko-uretero-renalni refluks i mlt. PJ (6 godina) koja ima astrijski septalni defekt, a tuženikova sadašnja supruga je zaposlena te ostvaruje primanja od 900,00 € mjesečno.

8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđujući ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, polazeći od primjene odredaba čl. 288., 307., 309., 310., 311., 314. i 317. ObZ, kao i Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025 od 2. svibnja 2025., dalje: Tablica), prvostupanjski sud usvaja djelomično tužbeni zahtjev mlt. tužitelja u visini mjesečnog iznosa od 550,00 € koji odgovara iznosu utvrđenom Tablicom, napominjući pri tome da bi iznos uzdržavanja s obzirom na zdravstveno stanje mlt. tužitelja trebao biti i viši, ali da je dosuđeni iznos određen uzimanjem u obzir i zakonske obveze uzdržavanja tuženika prema dvoje mlt. djece iz drugog braka, radi čega mijenja obvezu uzdržavanja tuženika u mjesečni iznos od 550,00 € koji primjenom čl. 306. ObZ dosuđuje od podnošenja tužbe, a mlt. tužitelja odbija sa preostalim dijelom zahtjeva.

9. Protiv prvostupanjske odluke u dijelu u kojem je izmijenjena odluka o visini uzdržavanja žali se tuženik smatrajući u bitnom da nisu uzete u obzir sve okolnosti slučaja, načelo razmjernosti i zaštita interesa druge djece tuženika, da predmetna odluka dovodi do neodrživosti financijske obveze tuženika te rizika od prezaduženosti, da je radni tempo kojem je tuženik izložen zbog održavanja financijske stabilnosti negativno utjecao na njegovo zdravstveno stanje, da zdravstveno stanje mlt. tužitelja bez obzira na njegovu ozbiljnost, ne može biti opravdanje za dovođenje ostale djece tuženika u nepovoljan položaj te je sud dužan osigurati ravnotežu i zaštitu sve djece pod jednakim uvjetima, da osim zaštite sve djece sud treba poštivati i zabranu kažnjavanja roditelja, ukazuje na nepravilnosti u postupku i povredu prava na pravično suđenje koje vidi u tome da je zakonska zastupnica i majka tužitelja ostala u sudnici izvan njegove prisutnosti, osporava i retroaktivnu naplatu razlike te daje prijedlog maksimalnog iznosa koji smatra prihvatljivim za plaćanje uzdržavanja.

10. Tako izneseni navodi žalitelja nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u osporenom dijelu kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena takva odluka.

11. Naime, žalitelj neosnovano ističe da nisu uzete u obzir sve okolnosti slučaja, načelo razmjernosti i zaštita interesa druge djece tuženika, obzirom da je prvostupanjski sud, iako mlt. tužitelj nesporno predstavlja dijete kojem je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa njegovim zdravstvenim stanjem i koja se očituje u utvrđenom invaliditetu zbog kronične bolesti i poremećaja iz spektra autizma ( čl. 312. ObZ ), prilikom donošenja odluke o izmjeni uzdržavanja, nije dosudio iznos viši od predviđenog Tablicama za dijete u dobi od 13-18 godina i roditelja obveznika uzdržavanja sa mjesečnim primanjima od 2.401 € do 2.600 €, već je upravo dosudio Tablicom predviđen iznos od 550 €, uvažavajući pri tome sve konkretne okolnosti slučaja te posebno naglašavajući činjenicu da je tuženik dužan uzdržavati dvoje maloljetne djece sa kojima živi ( čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ).

12. Dakle, zdravstveno stanje maloljetnog tužitelja zahtijeva povećane materijalne potrebe u odnosu na prosječne ( čl. 312. ObZ ), ali je prvostupanjski sud naglašavajući takvu činjenicu ( točka 12. obrazloženja ) odredio uzdržavanje u okviru iznosa koji bi pripadao djetetu bez povećanih potreba, uzimajući u obzir upravo okolnosti koje tuženik ističe u okviru žalbenih navoda odnosno činjenicu da je otac i obveznik uzdržavanja druge dvoje maloljetne djece.

13. Stoga utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud djelmičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i povišenjem iznosa uzdržavanja, nije podcijenio, niti precijenio mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja, ali jednako tako, nije zanemario niti podcijenio ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja i njihov najbolji interes, već je naprotiv, uspostavio ravnotežu između ovih dviju kategorija.

14. U odnosu na tvrdnju tuženika da je radni tempo kojem je on izložen zbog održavanja financijske stabilnosti, negativno utjecao na njegovo zdravstveno stanje te da predmetna odluka dovodi do neodrživosti financijske obveze tuženika i rizika od prezaduženosti, valja ukazati da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja ( čl. 310. st. 1. ObZ).

15. Kako tuženik nesporno predstavlja roditelja koji ne stanuje sa djetetom, prvostupanjski sud je pravilno, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta sukladno njegovoj životnoj dobi i ukupne imovinske mogućnosti oba roditelja, donio odluku o izmjeni uzdržavanja ( čl. 317. st. 1. ObZ ) koja niti po visini niti po okolnostima ne odstupa od načela i okvira u sklopu kojih se određuje visina obveze uzdržavanja, a niti je tom odlukom kaznio tuženika, kao što isti neosnovano smatra u žalbi.

16. Obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta predstavlja zakonsku obvezu koja ima prednost pred svim drugim obvezama, s obzirom su potrebe maloljetnog djeteta prioritetne, a radno sposoban roditelj ih je dužan zadovoljiti, pri čemu roditelj koji ne stanuje sa djetetom ima mogućnost uložiti i pojačane napore u smjeru ostvarivanja materijalne dobiti za financiranje takvih zakonskih obveza, za razliku od drugog roditelja maloljetnog djeteta sa pojačanim zdravstvenim potrebama poput onih koje su utvrđene u konkretnom slučaju, i koje drugog roditelja onemogućuju u radu i ostvarivanju financijske koristi od rada upravo zbog zdravstvenog stanja djeteta i potrebe za brigom, skrbi i individualnim radom.

17. U tom smislu nisu odlučni niti pravilni žalbeni navodi kojima žalitelj u prvi plan stavlja svoje potrebe i svoje zdravstveno stanje, pri čemu stajalište tuženika da nametnuta obveza predstavlja povredu načela razmjernosti te da tuženika približava dužničkom ropstvu, polazi od nepravilnog shvaćanja u sklopu kojeg tuženik sagledava samo i isključivo vlastitu poziciju, ne uzimajući u obzir pojačane potrebe i zdravstveno stanje maloljetnog tužitelja u okviru njegove životne dobi i potreba.

18. Također su neosnovane tvrdnje žalitelja istaknute u pogledu navodnih nepravilnosti u postupku i povrede prava na pravično suđenje koje vidi u tome da je zakonska zastupnica i majka tužitelja ostala u sudnici izvan njegove prisutnosti, budući da iz provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi tuženik bio isključen od bilo kojeg aspekta prava na pravično suđenje i općih jamstava koje proizlaze iz odredbi članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17 i 6/24) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

19. U odnosu na prigovor retroaktivne naplate razlike valja ukazati da je odredom čl. 306. ObZ propisano da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u granicama tužbenog zahtjeva dosudio iznose uzdržavanja od 14. prosinca 2023. kao dana podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu, pa niti tako izneseni žalbeni navodi ne dovode u pitanje osnovanost pobijane odluke.

20. Kako su slijedom svega iznesenog žalbeni navodi tuženika neosnovani, to je žalbu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić