Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-118/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Mladenu Pavasoviću i Carmen Ivančević Marinković, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi utvrđenja nezakonitosti odluke poslodavca, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2301/2022-25 od 13. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2301/2022-25 od 13. siječnja 2026., u dijelu kojim je utvrđeno da su nezakonite i nedopuštene Odluka tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, KLASA: 114-01/22-01/304, Ur.broj: 2181-147-02/J.M.-22-6 od 28. listopada 2022. kojom se tužitelju izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi s radom i Odluka Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 003-02/22-01/19, Ur.broj: 2181-147- 01/02/GB-22-2 donesena na 137. sjednici održanoj 29. studenog 2022. ( točka I/ izreke presude ) te se u tom dijelu tužba odbacuje.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2301/2022-25 od 13. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.250,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem je utvrđeno da su nezakonite i nedopuštene odluka tuženika od 28. listopada 2022. kojom se tužitelju izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi s radom i odluka Upravnog vijeća tuženika donesena na 137. sjednici održanoj 29. studenog 2022. kojom je odbijena žalba tužitelja ( točka I/ izreke presude ). Pod točkom II/ izreke presude je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.250,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Rješenjem sadržanim u predmetnoj odluci je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere.

2. Protiv navedene odluke u dijelu kojim su odluke tuženika utvrđene nezakonitim i nedopuštenim te odluci o troškovima postupka ( točke I/ i II/ izreke presude) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), izričito ukazujući na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a po sadržaju ukazujući i na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, te prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja zakonitosti i dopuštenosti odluka tuženika od 28. listopada 2022. i 29. studenog 2022. kojima je sadržajno izrečeno upozorenje na povredu obveze u svezi s radom.

5. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga ( čl. 365. st. 1. ZPP ) kao i granicama u kojima ispituje odluku po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 354. st. 2. ZPP) drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP obzirom da je odlučio o tužbenom zahtjevu koji ne ulazi u sudsku nadležnost.

6. Provedenim prvostupanjskim postupkom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste – subspecijaliste te predstojnika [obrt],

- da je tuženik 28. 10. 2022. donio Odluku Klasa: 114-01/22-01/304, Urbroj: 2181- 147-02/J.M.-22-6 kojom je tužitelju izrekao upozorenje zbog povrede obveze u svezi s radom opisane u čl. 59. st. 1. točci 9. Pravilnika o radu KBC-a [obrt],

- da je tužitelj protiv navedene odluke podnio žalbu tuženiku kao poslodavcu, nakon čega je Upravno vijeće tuženika na 137. sjednici održanoj 29. studenog 2022. odbilo žalbu tužitelja,

- da je tužitelj protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava te potom 29. prosinca 2022. tužbu pred Općinskim sudom u Splitu tražeći utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke poslodavca,

- da je tužitelju nesporno prestao radni odnos kod tuženika sa danom 21. 10. 2023. na način da je tužitelj otkazao ugovor o radu o čemu je obavijestio poslodavca 21. rujna 2023. ( str. 83 spisa),

7. Polazeći od tako utvrđenih i u osnovi nespornih činjenica, prvostupanjski sud provodi cjelokupni dokazni postupak u sklopu kojeg saslušava sedam svjedoka, provodi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, vrši uvid u cjelokupnu dostavljenu materijalnu dokumentaciju i priklopljeni spis istoga suda broj Pr-2306/21, nakon čega meritorno odlučuje o tužbenom zahtjevu, ispitujući osnovanost i zakonitost odluka tuženika te zaključujući da iz provedenih dokaza saslušanjem svih svjedoka proizlazi da liječnici nikada nisu morali biti prisutni na indikacijskim sastancima i da pravilnikom tuženika nigdje nije bilo propisano da su ti sastanci obvezujući, te da nisu bile obvezujuće ni ispričnice liječnika koji su bili odsutni, kao što se nisu niti zapisnički evidentirale prisutne osobe na tim sastancima, pa pobijane odluke tuženika od 28.10.2022. i 29.10.2022. kojima je izrečeno upozorenje pronalazi nedopuštenim i nezakonitim te usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Tuženik u žalbi ponavlja navode koje je isticao u tijeku postupka, prije svega stajalište da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u okolnostima konkretnog slučaja u sklopu kojeg mu je izrečeno pisano upozorenje, budući da bi takvo pravo imao tek u slučaju da mu je otkazan ugovor o radu, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo budući je sam tužitelj otkazao ugovor o radu. Uz navedeno, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te u potpunosti promašio primjenu materijalnog prava.

9. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud pronalazi pravilnim stajalište tuženika da disciplinska mjera i upozorenje koje je izrečeno u konkretnom slučaju ne predstavlja odluku u odnosu na koju bi tužitelj imao mogućnost ostvarivanja sudske zaštite prava iz radnog odnosa propisanog odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje ZR).

10. Naime, sudska zaštita prava koja proizlazi iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR pripada radniku koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa i koji može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a prema odredbi čl. 133. st. 2. ZR, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

11. Predmetnu odredbu čl. 133. st. 1. ZR-a valja tumačiti na način da omogućuje i pruža radniku pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na njegova prava iz radnog odnosa i koje mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu njega kao radnika ili mu pak uskraćuje (odbijanjem zahtjeva) određeno pripadajuće pravo. Dakle, pravo na sudsku zaštitu radnik ostvaruje ukoliko je riječ o odluci poslodavca koja neposredno djeluje te ima izravan učinak na pravo radnika iz radnog odnosa.

12. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske 15. listopada 2007. koje glasi: "Upozorenje poslodavca radniku na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza nije odluka protiv koje bi radnik imao pravo na sudsku zaštitu ."

13. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke ( točka 7. ) pravilno postavio pitanje da li se pobijane odluke uopće mogu smatrati povredama radne obveze, isti na takvo sporno pitanje ( koje je od utjecaja na meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu) nije odgovorio, već je proveo cjelokupni postupak nepotrebno se iscrpljujući u dokazivanju tvrdnji i stajališta koje u svjetlu gore iznesenog pravnog shvaćanja nisu odlučne za predmet spora.

14. Naime, iz provedenog prvostupanjskog postupka nedvosmisleno proizlazi da je tužitelju kao radniku izrečena mjera upozorenja na obveze iz radnog odnosa, ali da temeljem takve mjere poslodavac nije otkazao tužitelju ugovor o radu niti je izrečena mjera utjecala na prava radnika, već je naprotiv sam tužitelj kao radnik naknadno otkazao ugovor o radu čime je došlo do prestanka radnog odnosa.

15. Prema tome, kako izrečena disciplinska mjera upozorenja tuženika kao poslodavca nije ostvarila izravan učinak na radno pravo tužitelja kao radnika te poslodavac nije otkazao ugovor o radu tužitelju, već je to nesporno naknadno učinio sam tužitelj, to istome ne pripada pravo na sudsku zaštitu protiv izrečenog upozorenja u smislu čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a na koju povredu sadržajno žalbom ukazuje tuženik nakon što je takav prigovor isticao i u tijeku postupka, a riječ je o povredi na koju drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Stoga je primjenom odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluka tuženika (točka I/ izreke).

17. Kako tužitelj nije uspio u sporu pa temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP ne ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, to je povodom žalbe tuženika u pogledu dosuđenog troška tužitelju (točka II/ izreke presude) primjenom odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti odluku kojom je tužitelju dosuđen trošak, te odbiti istoga za zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić