Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-25/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČM, izvjestiteljice i članice, ĐM, članice, u pravnoj stvari tužitelja IM /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika trgovačkog društva, VeMo rad d.o.o. /OIB: 29751773538/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2227/2022-54 od 25. lipnja 2025., i žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2227/2022-60 od 4. studenog 2025. u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2227/2022-54 od 25. lipnja 2025. pod stavkom I. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2227/2022-54 od 25. lipnja 2025. pod stavkom II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu 1.987,85 eura (povučeni dio tužbe kojem se tuženik protivio) i dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.914,10 eura na ime naknade štete (preko iznosa od 3.115,90 eura do iznosa od 5.030,00 eura).

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2227/2022-54 od 25. lipnja 2025. pod stavkom II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.115,90 eura (preko iznosa od 1.914,10 eura do iznosa od 5.030,00 eura) sa zateznim kamatama, stavku III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 3.115,90 eura sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje od 23. lipnja do 30. lipnja 2022., 5,31% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., 5,50% godišnje od 1. siječnja do 23. lipnja 2022. do 30. lipnja 2023., 7% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024., 7,25% od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.783,86 eura sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2025. do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 2.393,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 548,79 eura na ime troškova žalbenog postupka (preko iznosa od 138,71 eura do iznosa od 687,50 eura).

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2227/2022-60 od 4. studenog 2025. bez vraćanja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.870,00 eura sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2022. do isplate (stavak I. izreke).

Pod stavkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 7.017,85 eura na ime naknade štete (1.987,85 eura po djelomično povučenoj tužbi kojoj se tuženik protivio + 5.030,00 eura kao neosnovan).

Pod stavkom III. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.783,86 eura sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2025. do isplate

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za ispravak i donošenje dopunske odluke o troškovima.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i odluke o troškovima u dijelu s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje tog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda. Zahtijeva trošak žalbe u iznosu 603,16 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura.

4. Protiv presude pod stavkom II. i III. izreke, i odluke o troškovima po zahtjevu s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku (i u odnosu na koji je rješenjem odbijen prijedlog za ispravak i dopunu odluke o troškovima), žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva troškove žalbi u iznosu od 437,50 eura (sa odgovorom na žalbu ukupan iznos od 687,50 eura).

5. Odgovori na žalbe tužitelja nisu podneseni.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalbe tužitelja su djelomično osnovane.

8. Predmet spora po konačno postavljenom zahtjevu podneskom od 9. studenog 2023. je isplata iznosa od 7.900,00 eura na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, koji tužitelj (radnika) temelji na navodima da je na gradilištu u Francuskoj, Lovagnny, u kojem je tuženik (poslodavac) izvodio fasadne radove na privatnoj kući, ispunjavajući obveze iz radnog odnosa u procesu rada organiziranog po tuženiku 3. rujna 2021. pao sa neograđenog balkona (visine oko 2,00 m u odnosu na tlo) i ozlijedio desnu petnu kost.

9. U žalbenom stadiju postupka je sporna objektivna odgovornost tuženika (članak 25. ZZR-a[2] ), utoliko što tuženik (poslodavac) ustrajava na krajnjoj nepažnji tužitelja (radnika) na koju nije mogao utjecati, niti posljedice izbjeći unatoč provedenoj zaštite na radu (razlogu za potpuno oslobođenje od odgovornosti), a tužitelj suprotno da u njegovom postupanju nije postojao nikakva doprinos, a podredno ako je i postojao da je puno manji od 50% kako ga je neobrazloženo odredio prvostupanjski sud.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., u daljnjem tekstu: ZZR-a)

10. Iz prijave ozljede na radu (list 123. – 125.), dijela iskaza svjedoka AM (list 217. – da se s puta kamena vuna postavljala na balkon, a potom sa balkona na skelu), iskaza tužitelja (list 166. – 170. – da je na isti način svakodnevno obavljao prebacivanje ploča kamene vune) i nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Ivice Jurički, dipl. ing. (list 225. – 229., 244.) u bitnome proizlazi da je u dijelu procesa rada prebacivanja ploče kamene vune dimenzija 1 m x 080 m x 1,10 m, težine oko 12 kg, potrebnih za oblaganje privatne kuće, s prilaznog puta na neograđeni balkon kuće (na bočnoj strani od jednog do drugog kraja kuće), a potom sa neograđenog balkonu na skelu visine 2 metra, tužitelj pao sa neograđenog balkona (suženog dijela površine 80 do 90 cm) na šljunčanu / kamenu podlogu (sa visine od 2 m), u trenutku kada je krenuo unazad po balkonu kako bi bio stabilan prilikom podizanju ploče kamene vune na skelu visine 2 m i da je tužitelj inače na isti način to radio svakodnevno.

11. Pravilima o zaštiti na radu sadržanim u ZZR-a je između ostalog propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu (članak 41. stavak 1.), da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana i prilagođena za rad, da se koriste u skladu sa pravilima o zaštiti na radu tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnika (članak 41. stavak 3.), a prije početka radova na privremenom radilištu ako obavlja građevinske radove, osigurati i da se radovi obavljaju u skladu sa posebnim propisima zaštite na radu (članak 74. stavak 1.).

12. Posebnim propisima zaštite na radu sadržanim u Pravilniku[3] (članak 103. stavak 6. točka 11. ZZR-a) je između ostalog određeno da sva radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad terena ili poda kao i ostala mjesta (prijelazi, prolazi i sl.) na gradilištu i građevinskom objektu moraju biti ograđena visinom najmanjom od 100 cm (članak 70. stavak 1.), da u slučaju kad se radovi obavljanju na balkonima i terasama manjeg opsega ili kratkotrajno radnici moraju za vrijeme rada biti privezani pomoću zaštitnog pojasa ili konopca najviše do 150 cm (članak 47. stavak 2.) i da je zabranjeno ostavljanje materijala i drugih sredstava za rad na prolazima i mjestima koja za to nisu određene (članak 42. stavak 2.).

13. Prema tome, kao je tuženik (poslodavac) održavao s tužiteljem (radnikom) proces rada na visini oko 2,20 do 2,30 m od tla koji nije bio zaštićen zaštitnom ogradom, niti je na drugi način bio osiguran pad sa visine, što je protivno navedenim pravilima zaštite na radu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik odgovoran za ozljeđivanje tužitelja (tuženik u dijelu održavanja procesa rada sa tužiteljem - prebacivanje ploče kamene vune dimenzija 1 m x 080 m x 1,10 m, težine oko 12 kg, potrebnih za oblaganje privatne kuće, s prilaznog puta na neograđeni balkon kuće, a potom sa neograđenog balkonu na skelu visine 2 metra, iako je trebao, nije poduzeo navedene mjere zaštite na radu, a na koji način bi bio izbjegnut pada tužitelja sa balkona).

14. Stoga je neosnovano ustrajavanje tuženika na ispunjenim pretpostavkama iz članka 25. stavka 2. ZZR-a za njegovo potpuno oslobođenje od odgovornosti za

3 Pravilnik o zaštiti na radu u građevinarstvu (Službeni list, broj: 42/1968., 45/1968.)

štetni događaj od 3. rujna 2020. (gradilište u Lovagny – Republika Francuska) u kojem je nesporno ozlijeđen tužitelj, u dijelu izvršavanja obveza iz radnog odnosa, u organizaciji tuženika.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, djelomično osnovano tužitelj osporava ocjenu umanjenja odgovornosti tuženika za 50% po prvostupanjskom sudu (samom činjenicom što tužitelj nije upozorio tuženika na nezaštićenost balkona ne može se opravdati tužiteljev doprinos od 50%, odnosno umanjiti tuženikova odgovornost za 50%, a na kojoj je u biti pogrešno utemeljena ocjena tužiteljevog doprinosa od 50%)

15.1. Naime, kako se u postupanju tužitelja, u izvršavanju obveza iz radnog odnosa, u dijelu procesa rada u kojem se dogodio štetni događaja ne nalaze subjektivni elementi namjere (da je tužitelj želio štetnu radnju i posljedicu), niti objektivni elementi krajnje (grube) nepažnje (izostanak pažnje prosječnog čovjeka), već obične nepažnje, odnosno pažnje osobito pažljivog čovjek s obzirom na uvjete u kojima je obavljao radnju prebacivanje ploče kamene vune, a koju je u istim uvjetima obavljao i prije štetnog događaja, to se odgovornost tuženika, u smislu odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a može umanjiti za 10% doprinosa tužitelja i pod pretpostavkom da je tužitelj upozorio tuženika da se rad sa balkona treba zaštiti (što je tuženik znao i morao znati), a ne za 50% samom činjenicom što tuženik nije upozorio tuženika na nedostatak zaštitne ograde na balkonu, kako je to odlučio prvostupanjski sud, očito ispuštajući iz vida da je tuženik u Prijavi o ozljedi na radu od 9. studenog 2021. naveo da se tužitelj poskliznuo na neograđenom balkonu prilikom dopremanja radnog materijala i da je koristio osobna zaštitna sredstva (list 123. – 125.), a na temelju kojih činjenica je između ostalog tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 14. siječnja 2022., priznato pravo na zdravstveno osiguranje s osnove ozljede na radu od 3. rujna 2021. prilikom obavljanja poslova tužiteljevog radnog mjesta kod tuženika (list 5. – 7.).

16. Nadalje, odredbom članka 111. stavkom 1. ZR-a je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

17. Pravilima obveznog prava o popravljanju neimovinske i imovinske štete sadržanim u ZOO-a[4] između ostalog je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100. stavak 1.), da će prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2.), te druge potrebne troškove u vezi s ozljeđivanjem među kojima su i troškovi tuđe pomoći i njege (članak 1095. stavak 1.), u razmjerno sniženom iznosom u slučaju doprinosa oštećenog šteti (članak 1092. stavak 1.).

18. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka Doc. prim. sc. Jakše Filipovića, utemeljenog na medicinskoj dokumentacije i neposrednom pregledu tužitelja (list

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

173. – 174.), iskaza vještaka na ročištu 14. ožujka 2025. (list 194. – 195.) proizlazi da je tužitelj (rođen 1977.) u štetnom događaju 3. rujna 2021. zadobio ozljedu prijeloma desne petne kosti (tešku tjelesnu ozljedu), da je liječenje završeno 27. travnja 2023., da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 75 dana kumulativno, primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana i kasni strah 70 dana kumulativno, da je zaostalo trajno smanjene životne aktivnosti od 10% (uslijed zaostale redukcije kretnji srednjeg stupnja uz bolnost desnog gležnja) i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 140 sati (70 dana x 2 sata dnevno), a iz iskaza tužitelja da mu je tuđu pomoć i njegu pružio brat i prijatelj oko svih svakodnevnih potreba (list 168.).

19. Žalbenim navodima tuženika ne dovode se u dvojbu utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja. Osim toga, nakon što se liječnik vještak neposredno na ročištu održanom 14. ožujka 2024., kojem je nazočio, očitovao na prigovore tuženika na način da ih je argumentirano otklonio, tuženik drugih dokaznih prijedloga u tom smislu nije imao (list 195. – 196.).

20. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, uz tužiteljevu dob i zanimanje (rođen 1977. po zanimanju bravar /list 166./) osnova su za zaključak da tužitelju na ime realne i pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada iznos od 6.000,00 eura i da za daljnji iznos od 1.250,00 eura (preko iznosa od 6.000,00 eura do iznosa od 7.250,00 eura) konačni zahtjev iz podneska od 9. studenog 2023. za taj vid štete nije osnovan iz razloga što se pri tjelesnoj ozljedi oštećenom ne plaća stvarna šteta, već pruža satisfakcija koja nije naknada ni kazna za štetnika, odnosno što za taj iznos zahtjev tužitelja nije u skladu sa ciljem kojem takva satisfakcija služi, a niti je spojiv sa njezinom naravi i društvenom svrhom (činidbom zadovoljenja).

21. Nadalje, tužitelju na ime imovinske štete – tuđe pomoći i njege pripada iznos od 651,00 eura (140 sati x 4,65 eura), a što uz naprijed navedeni iznos čini ukupnu štetu u iznosu od 6.651,00 eura.

22. Razmjerno snižena satisfakcija / naknada koju je tuženik dužan platiti tužitelju iznosi 5.985,90 eura (90% od 6.651,00 eura). Prema tome, uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu (2.870,00 eura) tuženik je dužan na ime naknade štete isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 3.115,90 eura (članak 25. stavak 1. ZZR-a u vezi s člankom 111. stavkom 1. ZR-a, člankom 1100. stavkom 1. i člankom 1092. stavkom 1. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2022. do isplate (tijek i stopa zatezne kamate nisu sporni).

23. Nastavno navedenom, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno i u odluci o troškovima. Izbor materijalnog prava vezano za dužnost naknade troška je pravilan (članak 154. stavak 2. ZPP-a) ali ne i primjena s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

24. Tužitelj je uspio u parnici sa 75,26% (osnova 90% + visina 60,53% = 150,53% : 2 = 75,26%), a tuženik sa 24,74%, što znači da prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a pravo na trošak ostvaruje tužitelj koji je u većem dijelu uspio u parnici (a ne tuženik) i to u omjeru od 50,52% vezano za trošak na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je bio potreban u vođenju parnice (članak 155. ZPP-a), na teret tuženika.

25. U skladu sa odredbom članka 155. ZPP-a u vezi sa OT[5] potreban trošak tužitelja na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznosi 3.000,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 9.887,85 eura – za sastav tužbe – 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 27. ožujka 2023. /list 95. – 96./, 9. studenog 2023. /list 185. – 187./, 10. ožujka 2025. /list 234. – 236./ od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podnesaka od 11. siječnja 2023. /list 83./, 3. svibnja 2023. /list 98./, 24. kolovoza 2023. /list 159./, 28. studenog 2023. /list 190./, 26. ožujka 2025. /list 237./, 28. travnja 2025. /list 241./ od po 25 bodova /Tbr 8/4.OT/, za zastupanje na ročištima 1. lipnja 2023. /list 101. – 104./, 19. rujna 2023. /list 165. – 170./, 14. ožujka 2024. /list 194. - 196./, 30. prosinca 2024. /list 213. – 219./ i 4. lipnja 2025. /list 244. - 245./ od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, za zastupanje na ročištima 13. svibnja 2024. /list 201./ i 15. svibnja 2025. /list 242. – 243./ po 50 bodova (Tbr. 9/2. OT) i na ročištu za objavu presude /list 256./ - 50 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 1200 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 2.400,00 eura + 600,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 3.000,00 eura).

26. Preko iznosa od 3.000,00 eura po istoj osnovi do iznosa od 3.562,50 eura (za iznos od 562,50 eura) zahtjev tužitelja nije osnovan (podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije pokretanja parnice nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2024. tužitelju ne pripada nagrada po Tbr. 9/1. OT, već po Tbr. 9/2. OT, a niti za sastav podneska od 28. travnja 2025. po Tbr. 8/3. OT, već po Tbr. 8/4. OT).

27. Dakle, na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelja u prvostupanjskom postupku, tuženik je dužan naknaditi tužitelju (članak 154. stavak 2. ZPP-a) iznos od 1.684,00 eura (50,52% od 3.000,00 eura).

27.1. Pored troška u iznosu od 1.684,00 eura i neovisno o uspjehu u parnici, tužitelju u cijelosti pripadaju plaćeni troškovi za izvođenje dokaza po vještaku liječniku (331,81 eura /list 160./) i prijevoda medicinske dokumentacije (238,90 eura /list 69./), budući da meritorna odluka nije mogla biti donesena bez činjenica utvrđenih izvođenjem tog dokaza i prijevoda medicinske dokumentacije sa francuskog na hrvatski jezik, odnosno ukupan iznos od 2.254,71 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke o troškovima 10. ožujka 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

28. Razmjerno uspjehu sa žalbom protiv presude (44,39%) tužitelju pripada trošak u iznosu od 138,71 eura (44,39% od 312,50 eura). Na taj trošak tužitelj nije zahtijevao zateznu kamatu.

29. Radnja odgovora na žalbu, a niti žalba protiv prvostupanjskog rješenja, nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a) zbog čega

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

tužitelju trošak tih radnji (548,79 eura) nije priznat (preko iznosa od 138,71 eura do iznosa od 687,50 eura).

30. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

31. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 5.985,90 eura (2.870,00 eura suđen po prvostupanjskom sudu + 3.115,90 eura suđen ovom drugostupanjskom presudom) sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2022. do isplate, naknaditi tužitelju trošak predmetne parnice u ukupnom iznosu od 2.393,42 eura (2.254,71 eura – prvostupanjski postupak + 138,71 eura žalbeni postupak), sa zateznim kamata tekućim na iznos od 2.254,71 eura od 10. ožujka 2026. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 2. i članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III., IV. i V.).

32. Kako je povodom žalbe tužitelja protiv presude odlučeno o troškovima predmetne parnice, to je ukinuto prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2025. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ispravljanje / dopunu odluke o troškovima, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak, odnosno odlučeno kao u izreci rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović