Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-65/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Cabadaj Cafuta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Garešnica, protiv tuženika VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Radomir Borotić odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić u Virovitici, radi razvoda braka s mlt. djecom MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa posebna skrbnica PŽ iz [obrt], [obrt], odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-154/2025-16 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-154/2025-16 od 8. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja razveden je brak zaključen dana 26. studenog 2011. godine u Virovitici upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Virovitica za 2011. godinu pod rednim brojem 00167 između tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka I. izreke). Odlučeno je da će Mlljt. RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011. i mlljt. TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2013., stanovati sa svojom majkom i zz IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i imati će prijavljeno prebivalište na adresi majke, dok će stranke kao roditelji zajednički vršiti roditeljsku skrb nad svojom maloljetnom djecom (točka II. izreke). Odlučeno je da će se osobni odnosi maloljetne djece stranaka s ocem odnosno tuženikom, održavati svakodnevno dok stranke žive na istoj adresi, a u slučaju eventualnog prestanka stanovanja roditelja na istoj adresi, osobni odnosi maloljetne djece stranaka s ocem održavati će se svaki prvi i treći vikend u mjesecu počevši od petka od 15:00 sati do nedjelje u 19:00 sati, jedan dan u tjednu u vremenu od 16:00 sati do 20:00 sati (sukladno školskim i inim obvezama djece), svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je u Republici Hrvatskoj neradni dan te drugu polovicu svih školskih praznika djece (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2011. doprinosi iznos od 290,00 EUR mjesečno te za mlt. TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. iznos od 264,00 EUR mjesečno, a sve to počevši od dana donošenja ove presude pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je obroke uzdržavanja dužan platiti do svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec sve na račun majke maloljetne djece, tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. U slučaju kašnjenja sa plaćanjem tuženik se obvezuje na dosuđene iznose doprinosa za uzdržavanje maloljetne djece stranaka platiti i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do dana plaćanja (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima počevši od dana donošenja ove presude pa do dana plaćanja (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u cijelosti te donese meritornu odluku, odnosno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te dosudi troškove žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Polazeći od utvrđenja utemeljenom na očitovanjima i iskazima tužiteljice i tuženika, i priložene dokumentacije da su bračni odnosi stranaka u određenom obujmu poremećeni te da je evidentno da su i stranke same svjesne narušenih odnosa, no da se razlikuju njihovi pogledi oko toga ima li u postojećim okolnostima mogućnosti za ponovnom uspostavom normalne bračne zajednice jer tuženik smatra da je to moguće, dok tužiteljica to kategorički odbija jer smatra da je to nemoguće na način u kojem bi i ona sa istim bila zadovoljna, a sve zbog ponašanja tuženika dok je pod utjecajem alkohola te zbog situacija u kojima je tuženik bio nasilan prema njoj, a i prema djeci, sud prvog stupnja je ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za razvod braka propisane odredbama članka 51. stavka 1. točka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/2015. – dalje: ObZ).

4.1. U obrazloženju odluke o razvodu braka sud prvog stupnja je, pored prethodno navedenog, istaknuo kako unatoč tome što se tuženik protivi razvodu braka i smatra da za to ne postoje razlozi, ako je jedan od bračnih drugova, kao što je to u konkretnom slučaju, tužiteljica, nezadovoljan bračnom zajednicom i smatra da nije moguće da se uspostavi normalno funkcioniranje iste, onda je već i to samo po sebi dovoljan razlog da se takvi bračni odnosi smatraju teško i trajno poremećenim. Sve navedeno, i s obzirom na to da je brak zajednica u koju oba bračna partnera ulaze dobrovoljno tj. smatrajući da je to nešto što žele pa ih se, ako utvrde suprotno i više to ne žele, ne može zadržati u braku protiv njihove volje, jer jasno je da se radi o poremećenim odnosima ako je jedan od sudionika tih odnosa u istima protiv svoje volje. S tim u vezi, sud prvog stupnja je napomenuo kako prema socijalnoj anamnezi i mišljenju Zavoda za socijalni rad proizlazi i to da su bračni odnosi stranaka i tijekom nekoliko ranijih godina konstantno bili na rubu razvoda pa da je, i s obzirom na takav period, u kojem ne dolazi do poboljšanja, već samo do pogoršanja odnosa, teško za pretpostaviti kako će se isti odnosi u buduće popraviti posebice i stoga što tužiteljica jasno komunicira da u to više ne vjeruje i da to više niti ne želi.

4.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

5. Nadalje, polazeći od utvrđenja utemeljenom na iskazima stranaka, izvješću, nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, podružnica Virovitica, te mišljenju posebne skrbnice koja je provela razgovor s maloljetnom djecom stranaka, te pozivom na članke 3. i 18. Konvencije o pravima djeteta, sud prvog stupnja je odredio da će maloljetna djeca stranaka stanovati s tužiteljicom kao majkom jer je tijekom postupka ona za to izrazila želju te dobila preporuku Zavoda i posebnog skrbnika maloljetne djece. Sud prvog stupnja je istaknuo kako tijekom postupka nije utvrdio niti jednu zapreku za takvu odluku u smislu odredbe članka 96. stavka 2. ObZ kao niti činjenicu da su stranke tijekom ovoga postupka još uvijek stanovale zajedno, a sve to i iz razloga što je tužiteljica izrazila namjeru razdvajanja njihove zajednice stanovanja neovisno o tome hoće li nastaviti živjeti na istoj adresi (različite etaže iste kuće ili različite kuće u istom dvorištu) ili će doći do preseljenja tužiteljice i djece na neku drugu adresu. Uz navedeno, sud prvog stupnja je istaknuo kako tuženik tijekom postupka nije niti navodio neke sada bitne argumente koji bi u slučaju odvojenog života stranaka išli u prilog tome da bi maloljetna djeca stranaka trebala stanovati s njim kao ocem, a ne s tužiteljicom kao majkom.

6. Sud prvog stupnja je na temelju mišljenja Zavoda za socijalni rad, primjenom odredbe članka 104. ObZ odredio da će stranke kao roditelji zajednički voditi roditeljsku skrb o svojoj maloljetnoj djeci.

7. Na temelju odredaba članaka 95. i članka 119. ObZ sud prvog stupnja je o odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnom djecom, prvenstveno imajući u vidu da su određeni osobni odnosi primjereni konkretnim okolnostima i imajući u vidu dob djece kao i način stanovanja roditelja te imajući u vidu i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica. Sud prvog stupnja je istaknuo da se dok stranke stanuju na istoj adresi osobni odnosi mogu održavati svakoga dana ovisno o mogućnosti djece i tuženika s obzirom na školske i ine aktivnosti djece i radne obveze tuženika, a u slučaju da dođe do preseljenja tuženice i djece, odnosno za slučaj odvojenog života roditelja odredio održavanje osobnih odnosa u dinamici i na način kako je to predložio nadležni Zavod.

8. Nadalje, ocjenjujući potrebe maloljetne djece stranaka, sud je utvrdio kako djeca imaju životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor, odgoj i obrazovanje, školske, izvanškolske te socijalne aktivnosti i drugo. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni suda prvog stupnja, potrebe za uzdržavanjem maloljetne djece stranaka su iste kao i prosječne potrebe ostale djece njihove dobi. S obzirom na to sud prvog stupnja je ocijenio kako će potrebe mlt. djece biti adekvatno podmirene ako se iznos doprinosa tuženika utvrdi prema odredbi članka 314. stavaka 1.,2. i 4. ObZ u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta te Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koje je donijelo nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Sud prvog stupnja, s obzirom na imovinsko stanje tuženika tj. njegovo vlasništvo nekretnina (kuće, radiona, zemlja i dr.) i pokretne imovine (vozila i strojevi) te radnu sposobnost i posao kojim se bavi (njegova automehaničarska radiona s više zaposlenih osoba), nije utvrdio postojanje pretpostavki za primjenu odredbi članka 314. stavka 3. ObZ, prema kojima bi se tuženiku umanjili minimalno propisani iznosi uzdržavanja njegovo dvoje maloljetne djece.

8.1 S navedenim u vezi, sud prvog stupnja je istaknuo kako između stranaka u bitnom nije niti sporno da je tuženik i u dosadašnjem dijelu života svojim radom doprinosio materijalna sredstva potrebna za život stranaka i njihove maloljetne djece pa će onda tako, po ocjeni ovoga suda i ubuduće biti u mogućnosti doprinositi dosuđene iznose za uzdržavanje svoje maloljetne djece bez da time dovede u pitanje svoju nužnu egzistenciju, odnosno uzdržavanje. Isto tako, je napomenuo kako je od dana donošenja ove presude to tuženikova prioritetna ali i jedina obveza za uzdržavanje svoje maloljetne djece te sve ostalo što je do sada plaćao ili kupovao (stanovanje, režije, prehrana, odjeća i obuća, školski pribor) i što će u buduće eventualno davati će biti samo njegova dobra, odnosno slobodna volja.

8.2. Sud prvog stupnja uzdržavanje je odredio od dana donošenja presude iz razloga što su stranke i njihova zajednička maloljetna djeca do zaključenja ovog postupka živjele u zajedničkom kućanstvu tj. stanovale zajedno, održavale osobne odnose, skrbile jedne o drugima i snosili zajedničke troškove života, te je tužiteljica u konačnici tako i postavila tužbeni zahtjev.

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio.

11. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe žalitelj u žalbi.

12. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 51. stavka 1. točke 2. ObZ, kada je, zaključivši kako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude. Sud prvog stupnja za svoju je odluku dao jasne, logične i argumentirane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju nalaza i mišljenja nadležnog Zavoda te iskaza tužiteljice zaključio postojanje karakteristika teško i trajno poremećenih odnosa koje određeno navodi žalitelj u žalbi, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

13. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članaka 95., 96., 104. i 119. ObZ, kada je, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te mišljenje i prijedlog nadležnog Zavoda odredio mjesto stanovanja maloljetne zajedničke djece stranaka, odlučio da će roditelji vršiti zajedničku roditeljsku skrb nad svojom maloljetnom djecom te odlučio o osobnim odnosima maloljetne djece s ocem. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao iscrpne, logične, neproturječne i argumentirane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje, pa je žalba tuženika, i u tom dijelu, neosnovana.

14. Tuženik neosnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u smislu odredaba članaka 307., 309., 310., 311., 313., 314. stavaka 1., 2. i 4. i 317. ObZ, u pogledu odluke o uzdržavanju maloljetne djece stranaka budući da, prema shvaćanju ovog suda, imajući u vidu ukupne materijalne mjesečne potrebe maloljetne djece, dosuđeni iznosi od po 290,00 eura mjesečno za maloljetnog RŽ te od po 264,00 eura za maloljetnog TŽ, zadovoljavaju njihove potrebe koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju maloljetne djece, i pravilno su određeni od dana donošenja presude pa nadalje imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik uzdržavao maloljetnu djecu do dana donošenja pobijane odluke jer su stranke s djecom živjele u zajedničkom kućanstvu tj. stanovale zajedno, održavale osobne odnose, skrbile jedne o drugima i snosili zajedničke troškove života, te je pravilno odlučeno o njegovoj obvezi uzdržavanja i u buduće u iznosima koji su u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta te Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

15. Naposljetku valja reći, kako roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 63. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014. - pročišćeni tekst,) i članka 27. stavka 2. Konvencije o pravima djeteta kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 12/1993.). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna, jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, između ostalog, temelji i ObZ (članak 4.).

16. Žalitelju valja ukazati, i kako se radno sposoban roditelj bez obzira na svoje materijalne prilike, odnosno imovno stanje, ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoje maloljetne djece, i u tom smislu, valja ukazati kako je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj.

17. Slijedom iznesenih razloga, žalba tuženika je i u pogledu odluke o uzdržavanju, neosnovana.

18. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna (članak 366. stavak 1. ObZ). Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je, prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzeo u obzir ishod ovoga postupka, uspjeh tužiteljice u sporu, sve okolnosti spora, te činjenicu da se tuženik do kraja postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika u cijelosti odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor